Zbog čega je namaz obavljen u džematu-zajednički, od pojedinačnog namaza vrijedniji za 25, odnosno 27 puta?

Buhari, lancem prenosilaca od Abdullaha b. Junusfa, od a on od Malika, od Nafija od Abdullaha b. Omera, r.a, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:“„Zajednički obavjen namaz vrjedniji je za 27 stepeni od pojednično obavljenog namaza.“[1] Pored Buharije od autoraKustubus-sitta, hadis billježe i Muslim, Malik, Tirmizi i Nesai.

U istom poglavlju Buhari bilježi i predaju od Ebu Sei’da, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:“ Namaz skupno obavljen vrijedniji je za 25 stepeni od pojedinačno obavljenog namaza.“[2]

Prvo ćemo navesti dvadeset i pet, odnosno dvadeset i sedam aktivnosti koje poduzme onaj koji obavlja namaz u džematu u odnosu na onoga koji isti namaz obavlja kod kuće ili na poslu, prenoseći ih sažeto od znamenitog učejaka i komentatora Ibn Hadžera.[3]

Odazivanje mujezzinu uz nijjet da se obavi namaz u džematu.
Ranjenje za namaz i njegovo obavljanje u negovom prvom vremenu.
Smireno idivo/odlazak u džamiju radi namaza.
Ulazak u mesdžid učenjem dove za tu priliku.
Klanjanje dva rekata tahijetu-lmesdžid.
Iščekivanje obavljanja namaza u džematu.
Blagoslivanje od strane meleka i njihovo činjenje istigfara onima koji iščekuju namaz.
Svjedočenje meleka prisustva dotičnog.
Odaziv na ikamet.
10. Potpuno oslobađanje klanjača od šejtana koji bježi u trenutcima učenja ikameta

11. Stajenje u iščekivanju imama da započene namaz i donese tekbiretu-l-ihram-početni tekbir, ili prispijevanje na zajednički namaz bez obzira u kom njegovom dijelu.

12. Donošenje tekbira ihrama sa imamom.

13. Ravnjanje safova i popunjavanje praznina.

14. Odgovor na imamovo podsjećanje: Semie llahu limen hamideh, odosno: Allah je čuo onog ko mu zahvaljuje, riečima: Rabbena ve leke-lhamd, Gospodaru naš, odnosno: samo tebi pripada sveobuhvatna zahvala!

15. Pretežna relativna sigurnost od greške u namazu ili eventualno korigovanje imama u slučaju njegove greške ili podjećanja nekog ajeta ukoliko to zatreba.

16. Postizanje poniznosti i smirenosti prilikom obavljanja zajedničkog namaza i izvjesna sigurnost od onog što odvraća od toga.

17. Obično se biva bolje pripravno ljepše odjevano.

18. Okruživanje meleka klanjača.

19. Uvježbavenje ispravnog učenja Kur’ana-tedžvida, njegovih propopisa i edeba

20. Praktična prezentacija jednog od islamskog obreda i njegovog simbola (ša’air).

21. Trijumf nad šejtanom koji priziva ljenosti, okupljanjem radi zajedničkog namaza i međusobnom pomaganju u obavljanju ibadeta.

22. Sigurnost od karakteristika licemjerstva i ružnog mišljenja drugih o njemu u smislu da možda nikako i ne obavlja namaz.

23. Odgovaranje na selam imamu.

24. Okorištavanje okupljanjem radi dove, zikra.

25. Uspostava sistema bratstva i jačanje veza među komšijama i postizanje zajedničkih viđanja u vremenima obavljanja namaza.

Ovo je dvadest i pet razloga u vezi svakog od njih je zabilježena naredba ili posticaj da se postigne.

Ostale su još dvije stvari koje se tiču namaza u kojima se uči naglas:

26-1. Ćutanje i pomno slušanje učenja imama.

27-2Izgovaranje amin/aminanje prilikom negovog učenja el-Fatihe kod riječi „veleddalin“.

Ovim se prefira kako je dvadest semdam odnosi na namaz u kome se uči naglas, a dvadeset i pet, na namaz u kome se uči u sebi.

Kada je u pitanju razumjevanje ovih hadisa, s obzirom da govore o istoj temi, komentatori hadisa su na različite načine tumačili prividnu kontradiktornost među njima. Evo ukratko njihovih metoda i principa prvo općenoto, a zatim i detaljnije.

–Princip elimiacije i derogacije jednog od dva hadisa

-Princip relativiteta.

-Princip usaglašavanja.

Međutim, prije toga ćemo podjetiti na imena i drugih ashaba od kojih se ove vrijednosti prenose, kao i činjenicu da je Ibn Omer, r.a., a i prenosioci od jega, ostaju doljednni prenošenju broja 27

Imena ashaba koji prenose ovaj hadis, a čije su predaje vjerodostojno zabilježene

Ibn Hadžer u komentaru ovog hadisa podsjeća: „ Pored Ibn Omera, r.a., hadise o vrijednosti namaza u džematu vjerodosetojno se prenose hadisi i od Ebu Seida, Ebu Hurejrea, (Buhari) Ibn Mesud (Ahmed i Ibn Huzejeme) Ubej b. Kab (Ibn Madže i Hakim) Aiša i Enes (Siradž).“[4]

Imena ashaba od kojih se ovaj hadis bilježi slabim lancem prenosilaca

Slabim lancima prenosilaca isto se bilježi i od Muaza, Suhejba, Abdullaha b. Zejda, Zejda b. Sabita koje bilježi Taberani.[5]

Ibn Omer, r.a., naspram ostalih ashaba-prenosilaca

Ono što je važno u ovome pitanju jeste činjenica da se Ibn Omer, r.a., izdvojio u pitanju prenošenja stepena vrijenosti namaza. Za razlikuostalih prenosilaca, koji prenose da je vrijednost zajednički obavljenog namaza 25., Ibn Omer, r.a., prenosi da je to, ustvari, vrijednije za 27 stepeni.

Tirmizi je rekao: „Svi koji prenose ovaj hadis kažu da je namaz obavljen u džematu vrijedniji za dvadeset i pet stepeni, osim Ibn Omera, r.a., koji je rekao da je takav namaz vrijedniji za dvadeset i sedam stepeni.“[6]

Dali je Ibn Omer, r.a., bio doslijedan u prenošenju verzije kako je zajednički obavljen namaz vrjedniji za dvadeset isedam stepeni?!

Ibn Hadžer isitiče: „Od njega (Ibn Omer) svi prenosioaci presnose da je rekao dvadeset i sedam osim u sulučaju kojeg bilježi Abdu-r-Rezak od Abdullaha el-Omerija od Nafia, gdje se prenosi da je i Ibn Omer rekao „dvadeset i pet“ međutim el Omeri je slab.

Također, Ibn Avane u svome Mustehradžu od Ebu Usame, od Ubejdullaha Ibn Omera, r.a., od Nafia, da je rekaodvadeset i pet, ali je ona šaza-oprečna i kontradiktorna onome što od njega prenose hafizi- koji pouzdano pamte predanja.

prenosilaca učenika Ubjdullaha i Nafia, iako je prenosilac ove verzije pouzdan.

Svi spomenuti se se slažu u prenošenju broja dvadeset i pet osim ona predaja od Ubeja koji je rekao „ dvadest i četiri ili dvadeset i pet“ u kojoj je nesiguronost.

Također, predaja koju bilježi imam Ahmed od Ebu Hurejrea, r.a., da je rekao dvadeset sedam je slaba jer je prenosi Šerik el-Kadi koji je imao manjakvosti u pamćenju.“[7]

Princip prefiriranja:

Koja od ove dvije verzije se prefirira?

S obzirom da se Ibn Omer, r.a., izdvojio u prenošenju vrijednosti nagradu 27., a svi ostali da je nagrada zajednički bavljenog namaza 25., bilo je brojnih pokušaja od komentatora hadisa da pojasne i protumače ovu prividnu konradiktornost.

U tom smislu, grupa učenjaka se koristila metodom prefiriranja koja idu dva različita pravca iz različitih razloga:

-Jedni su prefirilai broj dvadeset i pet bog brojnosti prenosilaca koji tako hadis prenose;

-drugi su prefirilali broj sedam zbog dodatne informacije koju prenosi pouzdan prenosilac koji dobro pamti;

Princip usaglašavanja i usklađivanja :

Kako razumjeti i uskladiti ovu prividnu kontradiktornost?

Nevevi u svome poznatom komentaru na Muslimov Sahih smatra da se različitost ovi predaja može svatiti na jedan od tri načina:

-predaje u kojima se spominje manji broj ne iskjučuju mogućnost I veće nagrade od one koja je u njima istaknuta;

-da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prvo saopćio kako je namaz u džematu vrijedniji za dvadeset i pet, a naknadno ga je Uzvišeni Allah obavjestio da je ta nagrada uvaćena; Ovu mogućnost, izmeđuostalih, astupa I imam Ebu Džafer et-Tahavi u svome kapitalnom djelu Bejanu miškili–l–aasar, kao svoj odgovor na tvrdnju kontradiktornosti ova dva hadisa. Međutim, Ibn Hadžer u svome djelu Feth, se kritički osvrće na ovakvo tumačenje obrazlažući to činjenicom da takva stav iziskuje argumentovano datum kada je koja verzija izrečena, kao I činenicom, da je omgućnost derogacije vrijednovanja nečega pitanje oko kojeg postoji razilaženje… [8]

Princip relativiteta

Ovim shvatanjem različitost veličine, broja, odnosno stepena nagrade biva posljedica brojnih situacija, okolnosti i kvaliteta obavljenog namaza:

Evo ukratko najistaknutijih tumačenja u ovom smislu:

Pored ova dva tumačenja, komentatori hadisa su usaglašavali između verzije dvadeset i pet i dvadeset i sedam i na slijedeće načine:

-različitost vrjednjovanja varira u odnosu na blizinu i daljinu medžida u kome se obavlja namaz;

-vrijednost varira u odnosu na samog klanjača, njegovu učenosti ili pobožnost;

-različitost se uzrokuje mjestom gdje se obavlja; mesdžid ili negdje drugo;

-različitost u odnosu na nakog ko iščekuje namaz i drugih;

-različitost ko sitgne na cijeli namaz ili pristigne na neki njegov dio

-masovnost džemata ili malobrojnost utiče na stepen vi veličnu nagrade

-dvadeset i sedam je samo u odnosu na jaciju i sabah, odnosno, dvadeset i sedam je posebna za one u kojima se uči naglas a dvadeset i pet u sebi;

– da su nagrade različite za različite vrste klanjača, neko će za svoj namaz koji obavi u džemau imat nagradu dvadeset I pet, a neko veću za dvadeset I sedam, ovisno kako je pristupio namazu i kolko ga je ponizno i skrušeno obavio.[9]

Zehrudin Junuzović

[1] Buhari, br., 645., u Knjizi o Ezanu, poglavlje o vrijednosti zajedničkog namaza, kao i u poglavlju o vrijednosima sabah-namaza u džematu, Muslim, 650., u Knjiizi o Mesdžidima, poglavlje: Vrijednosti zajedničkog obavjanja namaza, Muvetta, 1/129., Knjizi o džematu, poglavlje: Vrijednosti zajedničkog obavljenog namaza u odnosu na samostalno obavljanje namaza, Tirmizi, 215., u Knjizi o namazu, poglavlje: O predajama koje govore o vrijednostima zajednički obavljenog namaza, Nesai, 2:103, u knjizi o imametu, u Knjizi o vrijednosti džemata.

[2] Buhari, 646., u Knjizi o Ezanu, poglavlje o vrijednosti zajedničkog namaza , Muslim, 650., u Knjiizi o Mesdžidima, poglavlje: Vrijednosti zajedničkog obavjanja namaza, Muvetta, 1/129., Knjizi o džematu, poglavlje: Vrijednosti zajedničkog obavljenog namaza u odnosu na samostalno obavljanje namaza, Tirmizi, 215., u Knjizi o namazu, poglavlje: O predajama koje govore o vrijednostima zajednički obavljenog namaza, Nesai, 2:103, u knjizi o imametu, u Knjizi o vrijednosti džemata.

[3] Ibn Hadžer pojašjava princip po kojem je došao do ovoga broja i zbog čega je upravo ove aktivnosti, pored ostalih istakao : “ Neki su se upustili u preciziranje uzroka spomenutih vrijednosti. Njih je detaljno naveo Ibn Battal, a u tome su ga slijedili grupa komentatora hadisa. Zejn b. el-Munir je neke eliminisao, a neke na to dodao, a ja sam sam analizirao I prekontrolisao smomenute tačke i do kojih sam došao i neke sam eliminisao koje nisu specifične za namaz u džematu.“

[4] Feth, 2:155.

[5] Ibid.

[6] Tirmizi u svome Sunenu nakon navođenja hadisa 215., u Knjizi o namazu, poglavlje o vrijednsotima namaza u džematu.

[7] Feth, 2:155.

[8] Fethu-l-Bari, 2:155

[9] Sahihu-Muslim bi šerhi Nevavi, 3:166.