Zašto se Kur’an završava sa surama EL-FELEK i EN-NAS, i koja je mudrost u tome?

Jedan od plodova čestog druženja s Kur’anom, jeste uočavanje detalja i ljepota koje ne primijeti osoba koja se rijeđe ili nikako ne druži s Allahovom Knjigom. Islamski učenjaci su tako odavno ukazivali na mudrost iskazanu u međusobnom odnosu kur’anskih ajeta i sura, što se na arapskom jeziku označava terminom – el-munaseba. S jezičke strane, ovaj pojam se tumači kao sličnost, dok se terminološki koristi za označavanje veze između pojedinih kur’anskih cjelina i zasebnih ajeta, između više ajeta te između samih sura. Kur’anska kazivanja, ajeti i sure jedna drugu nadopunjuju, usklađeni su na najljepši način te s svakim novim čitanjem omogućuju uzimanje novih pouka.
U ovom ćemo članku ukazati samo na neke skrivene pouke vezane za posljednje sure u Kur’anu, El-Felek i En-Nas.
Da li ste se ikada zapitali koja se mudrost krije u tome što se Kur’an završava upravo s ovim dvjema surama?
Islamska ulema je na to pitanje odgovorila navodeći nekoliko mudrosti:
Prva mudrost:
Imam Ibn Džuzejj el-Kilbi u svom Teshilu spominje da je Ebu Džafer Ibnu-z-Zubejr, rahimehullah, rekao: „Pošto je Kur’an jedna od najvećih blagodati, a samim tim i razlog da se njegovim sljedbenicima zavidi, završava se s onim što gasi tu zavist, na način traženja utočišta kod Uzvišenog Allaha!“
Upravo iz toga razloga, zaštite od zla i zavisti džinnske i ljudske, sure Felek i Nas se se jednim imenom zovu El-Mu’avvizetani – dvije sure zaštitnice.
Učaču Kur’ana je tako naređeno da na početku učenja Kur’ana zatraži utočište kod Uzvišenog Allaha od prokletog šejtana, pa se Kur’an i završava s dvjema surama Zaštitnicama kako bi se tako obuhvatilo traženje zaštite i na početku i kraju. Na taj način, učač Kur’ana biva sačuvan i na početku i na kraju učenja.
Od Gospodara svih svjetova se tako u suri Felek traži zaštita od: od onoga što On stvara, odnosno od svih mogućih zala: ljudskih, džinskih, životinjskih, zatim od od zla mrkle noći kada razastre tmine, zla smutljivca kad smutnje sije, te zla zavidljivca kad zavist krije. Iako se u drugom ajetu obuhvataju sva moguća zla, Uzvišeni Allah u nastavku sure izdvaja tri zla, čime se ukazuje na veliku opasnost koja iz njih proistječe. Prvo zlo je zlo mrkle noći. Drugo veliko zlo koje se spominje u suri Felek je zlo smutljivca kad smutnje sije, odnosno zlo sihira, koje je prisutno u svakom vremenu. I treće zlo koje se ističe u suri Felek jeste zlo zavidnika kad zavist krije.
S obzirom da sura Felek ima pet ajeta, time se išareti da se onaj ko iskreno uči ovu suru štiti od pet zala: zla ljudi, zla džina, zla strasti, zla šejtana i zla bolesti, dok se u suri En-Nas se traži zaštita od šejtana i od njegovih vesvesa, njegovog došaptavanja.
Drugi razlog: Islamski učenjaci spominju da se Kur’an završava surama El-Felek i En-Nas, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, istako njihovu vrijednost u više hadisa baš kao što je rekao za suru El-Fatiha: “Tako mi Allaha, nije objavljena u Tevratu, ni u Indžilu, ni u Zeburu, ni u Furkanu slična njoj, ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur’an Veličanstveni koji mi je dat.“ (Sunen et-Tirmizi, hadis je hasenun sahih) Ovim se želi reći da Kur’an počinje i završava s surama kojima nema ništa slično od vrijednosti, ljepote i poruke, te tako Kur’an započinje i završava s ljepotom i milošću. Kur’an je milost i lijek za vjernike od prve do posljednje sure.

Nedim Botić

Saff