ZAŠTO NIJE ZDRAVO SPAVATI NA STOMAKU?

Piše: Ibn Kajjim

Priroda spavanja
Postoje dvije vrste sna: koristan san i štetan san. Koristan san obnavlja prila­godljivu sposobnost, dok napor i manjak sna uzrokuju hemijske promjene u tijelu i mogu izazvati letargiju i halucinacije. Spavanje je neophodno za tijelo. Za vrijeme sna bazalni metabolički odnos i tjelesna temperatura padaju i dopuštaju tijelu da ponovo uspostavi njegovu potrebnu hemijsku ravnotežu, obnovi bilo koji hemijski deficit i da zadobije svoju kontrolu nakon buđenja.
Pošto je tijelu potreban odmor, postoje dvije vrste odmora: prirodan odmor i neprirodan odmor. Što se tiče prirodnog odmora, on uključuje deaktivaciju prirodnih ljudskih sila, uključujući čula i kontrolu tjelesnih kretnji. Za vrijeme budnosti, tjelesna vlažnost i isparine otapaju se i izgaraju zbog fizičkih kretnji i vježbi. Kada ovakve sile obustave njihove aktivnosti preko opuštanja, tjelesna vlažnost i isparine uzdižu se do mozga, koji je izvor i pokretač svake kretnje. Kao posljedica toga, pojedinac će zaspati. Sto se tiče neprirodnog sna, on je obično uzrokovan bolešću ili slabošću. U ovom slučaju tjelesna vlažnost će se povećati, spriječiti normalne aktivnosti mozga i uzrokovati žalost, gubitak vitalnosti i povećano spavanje. Dakle, čak puka budnost ne može spriječiti prodor vlažnosti i isparina u mozak. Slično stanje umora javlja se nakon pretjeranog konzumiranja hrane, gdje se vrućina povećava u stomaku za vrijeme varenja, a kada digestivni enzimi ne mogu rastvoriti polisaharide u njihove konstituirajuće monosaharide i kada oni uđu u krv preko koje se prenose do mozga, ovakav prodor saharoze može uzrokovati smetnje u moždanim funkcijama, gojaznost, depresiju, pa čak i komu. Gojaznost također može uzrokovati povećana krvna mast i ona može povećati kardiovaskularne rizike. Nadalje, produženo spavanje nije prirodno.
Ipak, san je potreban da osigura dvije esencijalne koristi za tijelo: preko opuštanja tijelo ponovo zadobija snagu, energiju i prirodni fizički stupanj normalnih funkcija koje bi inače bilo teško kontrolirati; i spavanje pomaže svakom organu da rasporedi svoje gubitke produkata. Zapravo, za vrijeme sna enzimi, intestinalni sokovi, gastrični sokovi, žučni sokovi i pankreatični sokovi otiču lakše, a posebno kada mozak prestaje da vrši normalne funkcije budnosti. Koncentracija ovakvog prirodnog procesa u sto­maku primjećena je preko pada tjelesne temperature i smanjenja stupnja bazalnog metabolizma. Zbog ovoga osjeća se potreba za pokrivanjem za vrijeme odmaranja.
Nadalje, stomak se lagahno naginje ka spuštanju prema tankim crijevima, a da bi se olakšao proces varenja, zdravije je spavati na desnoj strani. S druge strane, obično spavanje na lijevoj strani može škoditi srcu, jer će to prebaciti pritisak s ostalih organa na srce, dok je također nezdravo obično spavanje na leđima. Ipak, neće uzrokovati štetu odmaranje na leđima bez spavanja. Konačno, spavanje na stomaku najštetnije je za zdravlje. U vezi s ovom temom, preneseno je od Ebi-Umamea da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio čovjeka u džamiji kako spava na stomaku. On gaje probudio i ukorio ga govoreći: “Ovo je ležeći položaj stanovnika Džehennema.”’[1] Spavanje na stomaku bez opravdanog razloga ne izgleda prirodno i to bi također moglo predstavljati mentalnu konfuziju. Ipak, ako pojedinac spava na stomaku zbog stomačnog bola, ovo ne bi trebalo da bude tako škodljivo sve dok ne postane navikom.
Uravnotežen odmor pomaže tijelu da povrati snagu, on osvježava duh i iznosi do punog izražaja adaptivnu sposobnost, a preko nadomještanja sposobnosti san će ostvariti sklad i spriječiti mlitavost duše. Spavanje za vrijeme dana može proizvesti reumatske bolesti, uzrokovati pomanjkanje pigmenta kože (lat. Mclanin), uzrokovati upalu slezene (lat. Splenitis), oslabiti nervni sistem (lat. Neurasthenia) i oslabiti sek­sualnu žudnju, osim spavanja ljeti za vrijeme podnevne vrućine. Najgore od ljetnog spavanja je spavanje za vrijeme ranih sati dana, a čak gore od toga je spavanje u sred podneva za vrijeme kasnih sati dana, a prije mraka (poslije ikindije). Abdullah bin Abbas našao je jednom jednog od svojih sinova kako spava kasno ujutro, i on ga je probudio govoreći: “Probudi se! Zašto bi spavao u doba kada su ljudske zarade već raspodijeljene? Neki od naših predaka rekli su također da dnevnog spavanja ima tri vrste: prirodno, očajničko i idiotsko spavanje (slaboumno). Sto se tiče prirodnog, ono predstavlja povremeni drijemež Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u rano jutro. Druga je vrsta spavanje kasno ujutro, čime se pojedinac uskraćuje od koristi ovog i budućeg svijeta. Spavanje kasno ujutro također može uzrokovati da pojedinac zadobije opću tjelesnu slabost i malaksalost. Konačno, treća vrsta jeste spavanje između sredine popodneva i zalaska sunca, a to može uzrokovati slaboumnost.
Postoji drugi nedostatak i zdravstvena opasnost u vezi s kasnim jutarnjim spav­anjem, a osim bivanja prikovanim za krevet, spavanje usred jutra uzrokuje gnjilenje i kvarenje tjelesnih otpadaka koji su inače odstranjeni zahvaljujući tjelesnim kretnjama i jutarnjom vježbom. Ovakvo propadanje može uzrokovati štetu tkivima i probiti neke interne krvne žile. Inače bez odstranjivanja otpadnih tvari iz crijeva i upošljavanjem stomaka lagahnim doručkom kada bi se to pretvorilo u naviku, ovo bi moglo postati uzročnikom brojnih neizlječivih bolesti.
S druge strane, obično spavanje na suncu (suncem obasjanom mjestu) može uzrokovati kancerogene izrasline i štetno utjecati na epitelijalne ćelije pored uzro­kovanja ostalih prikrivenih bolesti. Spavanje u zasjenu (poluhlad-polusunce) također je nezdravo. Čak puko istovremeno sjedenje djelimično na suncu, a djelimično u hladu loše je za zdravlje. Ovo je zabilježeno u govoru Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Ako sjedite u sjeni i sjena se djelimično uzmiče pred sunčevom svjetlošću, pomaknite se na neko drugo mjesto.”[2] Ovo je još jedna indicija da se ne bi trebalo spavati na suncu ili čak djelimično na suncu.

[1]Ibn-Madždže, 3725; sened je daif; ali postoji drugi hadis koji ga jača i koji biljaže Tirmizi, 2769; i Ahmed, 2/287; Ebu-Davud, 5040.
[2]Ovaj hadis prenosi se u mnogim verzijama, jedna drugu upotpunjuju i hadis je hasen; Ebu-Davud, 4821; Ahmed, 3/413; Hakim. 4/271.

Odlomak iz knjige: “Poslanikova medicina”
Ibn Kajjim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doživljava kao prenositelja Objave koja je lijek za ljude. Poslanikov Sunnet najbolja je praktična primjerna tog lijeka. Zato on piše knjigu Poslanikova medicina. 384 str, 24cm;
Izdavač: Libris

Akos.ba