Vrati se sine

Vrati se sine iz proklete daljine,
da te vidi majka i da rahat dihne.

Kome da pričam ove svoje muke,
kome da širim svoje umorne ruke.

Na mom licu osmjeha nema,
oko mog srca tuga me stegla.

U zavičaj se sine samo vrati,
majci barem malo boli skrati.

Ne treba majci nikakvog zlata,
još uvijek se nadam da mi otvoriš vrata.

Autor: Hasan Keranović