Upoznavanje preko interneta radi braka

PITANJE:  Esselamu alejkum, zelim znati kakav je seriatski propis upoznavanja sa nijetom braka preko danasnji internet stranica odredene za muslimane? Zelila bi znati da li je dozvoljeno da brat stupi u direktni kontakt sa sestrom koja nema prisutnog mahrema.

Znajuci da tako upoznavanje moze potrajati duzi period i biti preko diskusije na msn ili na video. Stim isto da treba da se privuce paznja na to da su te stranice otvorene za cijeli svijet i da ponekad se upustaju u pricanje sa osobama s kojima su teske sanse da iskreno se ikad vidi pa cak i vjencaju. Allah najbolje zna. Isto tako u isto vrijeme se upoznava sa vise od recimo 5-6 sestara. Molila bi vas da mi razjasnite do koje mjere je koristenje takvih stranica ili inace internet (msn, skype, ili slicno) dozvoljen u vidi upoznavanja a pogotovo bez mahrema.

Prilicno davno sam cula da takav brak nije ispravan s razlogom da je doslo do pocinjivanje grijeha pricanje i ugovaranje braka bez prisutnog mahrema. Dali je to istina? Kakav je najbolji postupak sto se tice upoznavanja bracnih parova? Allah vas nagradio.


ODGOVOR: Alejkumusselam!

Prije govora o samoj tematici pitanja da napomenemo da je dozvoljeno ženi da sama sebe ponudi za brak dobrom čovjeku, naravno uz vođenje računa o šerijatskim pravilima komuniciranja među suprotnim spolovima. Pa ako mu se ona svidi nije nikakva sramota i mahana njoj daje on oženi uz ispunjenje šartova sklapanja braka.

Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, gdje on kaže: “Došla je neka žena Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu se ponudila (za brak) rekavši: O Allahov Poslaniče, imaš li ti potrebe za mnom, ….”. Kaže Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (9/175): “Ova dva hadisa (spomenuo je Buharija još jedan hadis) ukazuju da je dozvoljeno ženi da se ponudi muškarcu (za brak) pri čemu mu stavi do znanja da joj se on sviđa i da u tome nema sramote za nju”. Takođe, dozvoljeno je ženinim starateljima da ponude nju (za brak) nekome ko je na njenom nivou.

A dokaz za ovo je postupak Omera, radijallahu anhu, kojeg je zabilježio Buharija u svom Sahihu kada je Hafsa njegova kćerka, radijallahu anha, postala udovica pa je on ponudio Osmanu, pa zatim Ebu Bekru, radijallahu anhuma, a oni su ga odbili jer su znali da je hoće zaprositi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je na kraju i oženio.

Najbolji i najispravniji način upoznavanja radi braka je da se osoba koja hoće da se ženi zatraži pomoć u traženju valjane djevojke za brak od svojih roditelja, rođaka, prijatelja, komšija, poznanika, ili radnika u islamskim centrima i vjerskim institucijama. Ovo je bila praksa muslimana u svim krajevima i na svim mjestima sve dok to nije pokvarilo zabavljanje i ašikovanje. Takođe, ovaj način je mnogo sigurniji i njegovi rezultati su dugotrajniji od ženidbe preko interneta.

Što se tiče upoznavanje radi braka preko interneta ono može biti dvojako: uopćeno i posebno.

Prvo- uopćeno, tj. da bude putem bilo kojeg vida elektronskog komuniciranja poput skype, mesindžera, paltalka, maila i slično.

Šerijatski status ove vrste komuniciranja je sljedeći: Nije dozvoljeno jednom muslimanu da se dopisuje sa ženom strankinjom (kojoj on nije mahrem) jer je u tome velika fitna zato što šejtan i nju i njega neprestano i na razne načine nastoji obmanuti i zavesti sve dok ih ne dovede u situaciju da učine grijeh. Koliko je samo istinitih događaja i priča u kojima su iskreni mladić i djevojka ili udata i oženjeni kontaktirali sa drugom stranom sa lijepim i plemenitim namjerama pa je jedne to odvelo u grijeh a druge i u razvod braka.

Sa druge strane, naredio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da onaj ko čuje za Dedždžala da se pojavio da se udalji od njega i bježi od njega (jer je on izvor fitne), pa nas je obavijestio da će mu otići čovjek koji je mu’min i zna da je on Dedždžal međutim Dedždžal će ga neprestano obmanjivati i zavoditi sve dok ne povjeruje u njega.

Drugo- posebno upoznavanje radi braka preko interneta je ono koje se vrši preko inernet stranica koje su namijenjene u cijelosti ili djelimično za spajanje i vezivanje osoba radi braka.

Otvaranje ovih web stranica ili odjela na već postojećim stranicama koje pomažu neoženjenim i neudatim da sklope poznanstva radi stupanja u brak je pitanje oko kojeg se stavovi savremenih učenjaka mogu svrstati u dva mišljenja.

Prvo mišljenje je da kontaktiranje žene muslimanke sa muškarcima muslimanima koji joj nisu mahrem putem interneta sa ciljem upoznavanja i traženja prilike za brak nije dozvoljeno jer je zasnovan na mnogim šerijatskim prekršajima i jer je to put koji vodi u nemoralnost. Međusobnim razgovaranjem i kontaktiranjem između mladića i djevojaka putem ineterneta otvaraju se vrata zla i daje se prilika šejtanu da ih postepeno odvede u ono što im je Allah zabranio što potvrđuju česti slučajevi djevojaka koje su upale u to zlo i postale su žrtve šejtanskih zamki i smicalica, a što je bio rezultat njihovog gubljenja stida a stid žene muslimanke je njeno glavno obilježeje u svim vremenima i na svim mjestima.

Sklapanje braka putem inerneta u sebi sadrži mnoštvo šerijatskih prekršaja i ono predstavlja veliku opasnost za djevojke. Jer je moguće da podaci i o jednom i o drugom budu lažni, da muškarac bude iskren u namjeri sklapanja braka dok djevojka laže, kao i da djevojka bude iskrena u svojoj čednosti i namjeri da se uda, međutim muškarac bude prevarant.

Takođe, koliko je mladića koji dolaze na ovakva mjesta iz čiste zabave, znatiželje ili čak potrebe da isprazne svoje strasti prema drugom spolu u razgovoru, naslađivanju sa pogledom i slično, pri čemu nemaju ozbiljne namjere jer kada zaista odluče da se žene traže djevojku po mogućnosti koju niko ne zna, koja nije nigdje izlazila, niti je s kim kontaktirala. Jer kako da stupe u brak sa djevojkom koju je upoznao na tim web stranicama za koju ne zna s kim je sve kontaktirala, ko ju je sve vidio, dokle je stigla u tim vezama, da li je sa svima i prekinula, šta je između nje i njih bilo, sve su ovo pitanja koja mogu da pobude sumnju i nepovjerenje u braku koji se sklopi putem ovih stranica.

A ako bi se pravdao ovakav način komuniciranja od strane djevojke da to ona radi kako bi se uopće znalo za nju i kako bi se dala prilika onima koji je upoznaju na ovakav način (preko stranica) da je mogu oženiti, ta djevojka treba da zna da joj je Allah odredio bračnog saputnika prije nego je stvorio, i da će joj On olakšati puteve do braka na halal načina kada zna za njen iskren nijet i njeno ostavljanje onoga što joj je On zabranio (da kontaktira na haram način sa muškarcima koji joj nisu mahremi).

Kaže Uzvišeni: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Talak 2,3). Takođe, onaj ko ostavi nešto radi Allaha On mu to nadoknadi onim što je bolje od toga.

Iako je dozvoljeno ženi da sama sebe ponudi za brak dobrom čovjeku ili da je njeni staratelji ponude nekome ko je na njenom nivou, na što ukazuju dokazi, ipak ne priliči ženi muslimanki da razglašava svoju želju za udajom preko interneta pri čemu postavi svoju sliku ili detaljno opiše svoj izgled jer se to kosi sa stidom, sramežljivošću i pokrivanjem koja je osnova kod žene.

Drugo mišljenje je stav učenjaka koji dijele ovakve stranice na dvije vrste: prva koja je uređena po šerijatskim pravilima za čije korištenje nema smetnje, druga čiji administratori ne vode računa o zadovoljavanju šerijatskih načela komuniciranja muška i ženska čije je otvaranje, posjećivanje i korištenje zabranjeno.

Dozvoljene stranice koje pomažu u sklapanju braka

Neki učenjaci za dozvolu takvih stranica uslovljavaju ispunjenje određenih šerijatskih pravila. Pa tako šejh Salih El-Munedžid zahtijeva ispunjenje sljedećih pravila:

Prvo: da se na toj stranici ne izlažu slike žena. Jer je gledanje žene koja se prosi dozvoljeno samo onome ko hoće da se ženi i odlučio je da je zaprosi, dok drugima koji nisu na ženidbu nije dozvoljeno gledanje žena.

Drugo: da ne opisuju ženu preciznim opisom kao da je vidi. Dokaz da ovo nije dozvoljeno je hadis koji bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka ne opisuje žena neku drugu ženu svome mužu tako kao da je on vidi”.

Treće: da se ne daje prilika za dopisivanje između dva suprotna spola, zbog toga što vodi u fesad, nemoralnost, gubljenje stida i slično. Nego je na upravi stranice da provjeri identitet prosca i da ga povežu sa starateljem one koju želi prositi.

Šejh El-Munedžid posebno naglašava da sam pristanak sa obje strane (mladića i djevojke) ne znači da je time dogovoren i završen budući brak, nego da bi njihov brak bio šerijatski valjan uslov je dozvola i pristanak od staratelja djevojke zbog hadisa “Nema braka bez staratelja” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani).

Dok šejh Halid Er-Rifai u svom odgovoru na ovo pitanje uslovljava da takvim stranicama upravljaju učeni i ugledni ljudi, pri čemu je cilj da se uspostavi veza između dva suprotna spola gdje je obavezno uzeti sve preventivne mjere i ispuniti sva šerijatska pravila u međusobnom komuniciranju između muškaraca i žena. Pri čemu posjetioci trebaju da se spriječe od međusobnog razgovaranja i susretanja, svejedno preko interneta ili van interneta i drugih sličnih šerijatsko spornih momenata.

Takođe, šejh smatra da način uspostavljanja veze između suprotnih spolova treba da se zasniva na sljedećem: da administracija stranice prima zahtjeve sa obje strane (muške i ženske) a zatim vrši usporedbu među njima te da obavijesti obje strane kada smatra da jedno drugom odgovara. S tim da ne objavljuju ništa od podataka posjetioca, nego da se prilikom spajanja osoba skrati na obavještavanju općih karakteristika, poput imena, adrese, države, stručne spreme, nivoa obrazovanja i drugih ličnih karakteristika uz šart da se ne spominju detalji koji pobuđuju strasti (poput visine, težine, boje kože, kose i tako dalje).

Jer ako je dozvoljeno proscu da idi ženu koju prosi pa preče je da mu bude dozvoljeno da mu se ona opiše uz spomenuti šart. Šejh smatra da je ovo djelo, ustvari međusobno potpomaganje u dobročinstvu i takvaluku.

Takođe, mnogi drugi šejhovi uslovljavaju za dozvolu ovakvih stranica slične šartove i pravila koje su spomenuli El-Munedžid i Er-Rifai pri čemu su, uglavnom, složni na istim stvarima a to su: tajnost podataka, da bude bez korištenja slika, ličnih E-majlova, da se ne omogući međusobno komuniciranje i slično.

Sve druge stranice za pomaganje u sklapanju braka koje ne ispunjavaju gore spomenute šartove po ovim šejhovima su zabranjene, kako da se otvaraju tako i da se učestvuje na njima.

Nakon što smo izložili mišljenje i jednih i drugih učenjaka bliže je ispravnom, a Allah zna najbolje, stav onih učenjaka koji to dozvoljavaju uz ispunjenje šartova i pravila koje su spomenuli.

Međutim, ako bi analizirali postojeće stranice namijenjene za spajanje i upoznavanje radi braka, poput www.muslima.com, www.islamskibrak.net i www.qiran.com i slične stranice, teško da se može u praksi naći stranica koja ispunjava i zadovoljava uvjete, šarte i pravila koje su postavili učenjaci koji to dozvoljavaju.

A što se tiče tvoga navođenja odsustva mahrema prilikom komuniciranja preko interneta, treba istaći da kontaktiranje žene i muškarca koji joj nije mahrem preko interneta a da sa njom nije prisutan njen mahrem, ova vrsta inernet-osamljivanja ne potpada pod propis zabrane osamljivanja žene sa muškarcem koji joj nije mahrem koja je došla u hadisu: “Neka se niko od vas ne osamljuje sa ženom a da nije sa njom njen mahrem”.

Jer se u hadisu misli na fizičko (tjelesno) osamljivanje jednog sa drugim na jednom mjestu, dok je osamljivanje preko interneta zasnovano na fizičkoj udaljenosti te dvije osobe, što znači da se nisu osamili onako kako se misli u hadisu. Ovo ne znači da se sa ovim ohalaljuje njihovo internet-osamljivanje jer zabrana toga dolazi sa druge strane koja je pojašnjena prilikom govora o elektronskom komuniciranju poput skype, mesindžera, paltalka, maila i slično.

S druge strane, niko od učenjaka koji zabranjuju komuniciranje između osoba suprotnog spola ne navodi kao argument zabrane nepostojanje mahrema.

A to što kažeš: “Prilično davno sam čula da takav brak nije ispravan s razlogom da je došlo do pocinjivanje grijeha pričanje i ugovaranje braka bez prisutnog mahrema”, nije tačno. Jer u šartove ispravnog braka apsolutno ne ulazi griješenje ili nepostajanje mahrema prilikom ugovaranja prije nego što se sklopi brak, to su grijesi sami za sebe koji nemaju direktne veze na valjanost bračnog ugovora.

Ve billahi tevfik.