Uplakana majka

Ovo je pjesma koju je napisala jedna starica koju je njen sin smjestio u starački dom. Prošle su tri godine a da je on nije posjetio. Uprkos svemu tome, pjesma je ispunjena majčinskom ljubavlju i milošću.
Allahu sačuvaj naše majke, Gospodaru naš učini ovu pjesmu lekcijom svim sinovima i njihovih ženama koje ih podstiču na neposlušnost roditeljima. Međutim, historija se ponavlja.
Ostavljam vas sa pjesmom…

HAMDANE, HAMDANE………MATI TE ZOVE

Gdje si Hamdane, mati te zove, ali ti ne čuješ žalbe i prizivanje?

Ti si oduvijek vezao za moje srce. Nikad mi nisi sa oka silazio i kada je bilo sklopljeno.

Ove tri godine te oko oplakivalo ali te ne vidjeh da si me posjetio kao ostali.

Sjeti se našeg života – kada sam ti podizala i nosala, kada sam se s tobom igrala i dok si iza mene koračao.

Poskočio bi na moj glas a moje krilo te je grijalo i niko osim tebe nije boravio u mojoj utrobi.

A kada bi se razbolio, ja bih noći provodila pored tebe nespavajući. Nisam okusila sna ni danju ni noću.

Ono što sam imala da ti darujem od svoje ljubavi i njege, darovala sam ti, a ti si rastao i bio si moja najveća nada. 

Ali, sve sam izgubila onoga dana kada si me odbacio i poklonio si sebe svojoj ženi iskreno joj ljubav nudeći a meni bolove ostavljajući.

Ja znam da je ona osorna, da te sprječava i govori: „Ja tu staricu ne želim sa sobom!“ 

Ostavio si me u sred bolnice da ti se nadam i znam da je ovo nagrada za moje dobro. 

Da sam bogdo sluškinja kod tebe samo da te gledam svakog dana zadovoljnog.

Hvala ti sine, i hvala ti, za tvoj trud! Molim Allaha za tebe svakog trena i za tvoju uputu.

Hamdane, Hamdane, mati te zove! Bojim se da i ti ne budeš dozivao svoje potomke. 

Zamolila sam doktora da ti preda ovo pismo sa slovima koje sam suzama ispisala.

Ako umrem, nemoj škrtarit u dovama za mene i traži oprosta za mene, to je moja nada.

Nakvasi prah na mom kaburu svojim suzama, ali ti tada neće koristiti tuga i kajanje.