U hadisu stoji da će se ummet Muhammeda,a.s., razići na 73 grupe i samo će jedna biti spašena, koja je to grupa?

Ljudi su u početku bili jedan ummet. Slijedili su vjeru koju im je Allah, dž.š, odredio da bude 

stavni dio njihove prirode (fitreta). Uzvišeni kaže: ”Zato upravi lice svoje vjeri pravoj, fitretu

Allahovom, onom u kojem je stvorio ljude…” (Er-Rum, 30.) Dakle, priroda ljudi u početku, isto

kao priroda novorođenčadi, nije bila iskvarena, da bi, vremenom, pod dejstvom šejtana i zla

ljudskih duša, ljudi počeli slijediti svoje strasti i tako skretati s Pravog puta. Uzvišeni Allah kaže:

”Bili su ljudi jedan ummet (pa kada su se razišli) Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne

vijesti i opomene i po njima je objavio Knjigu s Istinom, da presudi ljudima o onome u čemu su

se razilazili.” (El-Bekare, 213.)

Preko Svog zadnjeg poslanika Uzvišeni Allah ponovio je ljudima naredbu da se drže Pravog

puta, da budu jedinstveni muslimani i da se ne razilaze: ”I doista, ovo je pravi put moj, pa se

njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova…” (El-En’am, 153.) ”O

vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! Svi se čvrsto

Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali Imran, 102-103.) ”Tebe se ništa ne tiču

oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih

o onome što su radili obavijestiti.” (El-En‘am, 159.)

Uprkos Allahovoj, dž.š, naredbi ljudima da se drže Njegove riječi i šerijata i prijetnje onima koji

odstupe od Njegovog pravog puta, ljudi su se razišli. O tom razilaženju Poslanik, s.a.v.s, nas je

obavijestio rekavši: ”Jevreji su se razišli na sedamdeset grupa, a kršćani na sedamdeset jednu

ili dvije grupe. Moji sljedbenici će se razići na sedamdeset i tri grupe od kojih će sve u Vatru

osim jedne.” (Ebu-Davud, Sunen, ”Kitabu šerhis-sunne”, br. 4596.) U predanju ovog hadisa koje

bilježi Tirmizi stoji da je Poslanik, s.a.v.s, upitan: ”A koja je to, Allahov poslaniče?” ”Ona koja

bude slijedila ono na čemu sam ja i moji ashabi”, odgovorio je. (Tirmizi, Sunen, ”Kitabul-iman”,

br. 2565.) U predanju kod Ebu-Davuda još stoji: ”…to je džema‘a.” (Ebu-Davud, Sunen, ”Kitabu

šerhis-sunne”, br. 4597.) Iz ovog hadisa, pored toga da će se sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s,

razići na mnogobrojne grupe, razumijemo da će među njima biti onih koji će ostati na Pravom

putu. To se jasno očituje u hadisu: ”Jedan dio moga ummeta će ostati na istini boreći se sve do

Sudnjeg dana.” (Sahihu Muslim, ”Kitabul-imare”, 1923.)

Ti koji će ostati na Istini su oni koji slijede istu vjeru koju su slijedili i prakticirali Allahov poslanik,

s.a.v.s, i njegovi ashabi, a koja je sadržana u Kur‘anu i sunnetu. Oni ne moraju nužno biti u

jednom narodu, grupi, partiji, živjeti u istom vremenu i na istom prostoru itd. Svako, bez obzira

ko bio i gdje bio, ko slijedi Allahovu Knjigu i uputu Njegova Poslanika, s.a.v.s, onako kako su to

činile odabrane prve generacije muslimana, je, inša-Allah, od te grupe koja će biti spašena.

Nema šerijatskih tekstova u Kur‘anu i sunnetu koji imenom određuju zalutale grupe i nije nam

naređeno da te grupe odredimo. Za ispravno vjerovanje i prakticiranje islama to nam nije ni

potrebno. Dovoljno nam je da možemo, putem dokaza, da razlikujemo istinu od neistine, a time

da razlikujemo one koji slijede istinu i one koji slijede neistinu. Šerijatski tekstovi upozoravaju na

zalutale grupe i uopćeno govore o njihovom učenju. Iz tih tekstova razumijemo da se te grupe

odlikuju time što se suprostavljaju Kur‘anu i sunnetu i onome na čemu su bile prve odabrane

generacije, da odbacuju jasne (muhkem) kur‘anske ajete, a slijede i bave se s onim ajetima koji

su nejasni (mutešabih), da slijede svoje strasti, da izmišljaju i uvode novotarije (bid‘ate) u vjeru

itd.

Prema tome, svaki musliman koji slijedi Kur‘an i sunnet i konsenzus islamske uleme i trudi se, s

iskrenim nijetom, da što je moguće dosljednije slijedi Poslanika, s.a.v.s, je, inša-Allah, od te

skupine koja će biti spašena, bez obzira kojoj grupi pripadao. Međutim, kada ovo kažem, to ne

znači da je nevažno kojoj grupi, pokretu ili partiji čovjek pripada, jer pripadnost nekome od njih,

uglavnom znači i idejno opredjeljenje. Svaki musliman treba znati da neke grupe i pokreti u

svojoj platformi imaju zacrtano slijeđenje Kur‘ana i sunneta i prakse prvih odabranih generacija,

kao što su mnogi selefistički pokreti: pokret Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, Ehlul-hadis,

Ensarus-sunne el-Muhammedijje, Et-Tevhidu vel-islah, Muslimanska braća, El-Džema‘a el-

islamijje sa indijskog potkontinenta, Hizbun-nehda iz Tunisa, Refah partija (Nacionalna partija

mira) iz Turske, Islamska partija iz Kurdistana, Hamas iz Palestine, Islamski front spasa iz

Alžira, itd. S druge strane mnogi muslimanski pokreti i partije nemaju u svojoj platformi zacrtano

slijeđenje Kur‘ana, sunneta i prakse odabranih generacija. Ti pokreti i partije odlikuju se time da

odbacuju jasne kur‘anske ajete, a bave se onim ajetima koji su nejasni, te uveliko slijede i

uvode novotarije u vjeru. Prema tome, svaki musliman mora dobro razmisliti kojoj grupi ili partiji

će se pridružiti na dunjaluku, jer na ahiretu će biti sa onima koje je volio na ovome svijetu, kako

to reče Muhammed, s.a.v.s. (Vidi: Sahihul-Buhari, ”Kitabul-menakib”, br. 3688

Dr. Šukri Ramić