Trebalo je da me upozore da će se sve promijeniti kad postanem majka

Kada sam bila trudna, svi živi su me “upozoravali” na to šta me sljedeće čeka. Upozorenja su me čekala gdje god da se pojavim, čak su me i nepoznati ljudi upozoravali.

Ooduzeti sve vrijeme kad se rodi i rijetko ćete imati priliku da ostanete sami!”, “Kupi jednodijelni kupaći kostim za sljedeće ljeto – tvoje tijelo nikad više neće biti isto”. Ili, još gore, savjet koji sam dobila od svoje doktorice kada sam joj rekla da se plašim da više neću biti seksi svom mužu: “Moći ćeš da smršaš poslije prvog djeteta, ali na to nemoj da računaš poslije drugog. Do tad ćeš biti toliko umorna da ti to neće biti važno”.

A moj favorit je: “Spavaj sada, dok još možeš!” (kao i “Uživaj u tišini”, “„Sredi nokte, jer nećeš moći time da se baviš kad se porodiš” i dobri stari “Nikad nećeš imati vremene da se istuširaš”).

Ali uz sva ta upozorenja koja su mi stvorila utisak da se kraj svijeta približava, zaboravili su da me upozore na ono što neizostavno slijedi.

Zaboravili su da me upozore da će se nakon predugih sati sa trudovima moje srce istopiti kad prvi put vidim lice svoje bebe. Trebalo je da me upozore na to da suze radosnice zaista postoje i da se ni one ne mogu kontrolisati. I da mogu da krenu samo zbog toga što držite svoje dijete u naručju. Zato treba da nosite maramice svuda sa sobom.

Trebalo je da me upozore ne to da ću svog muža voljeti još više kad postane otac mog malog savršenog zamotuljka i da se neću sjećati načina na koji sam ga ranije voljela. Da ćemo i dalje imati svađe i izazove pred sobom, ali da ćemo smišljati nove načine kako da se provodimo zajedno, a da i ona bude s nama. Da ćemo joj smišljati blesava imena i smijati se do suza. Da ću ga čuti dok joj mijenja pelene kako priča: “Ja sam tata. Ta-ta. Prva riječ će ti biti tata”.

Trebalo je da me upozore da ću ako budem jela zdravu hranu u normalnim količinama obezbijediti svojoj bebi dovoljno hranljivih materija kroz mlijeko. Da me upozore da u početku neću ni pomišljati na dijetu. Da ću zadrhtati od sreće kad mi doktor kaže da lijepo napreduje i da ima normalnu kilažu za svoj uzrast. Da neću biti opsjednuta svojom nego njenom kilažom. Da će moje tijelo samo od sebe ponovo da se vrati na staro i da ću da uđem u stare farmerice u roku od šest sedmica. I da će mi muž govoriti da sam seksi – veoma često i veoma uvjerljivo.

Trebalo je da me upozore da ću bez obzira na iscrpljenost uvijek ustajati spremna jer me ona čeka.

Trebalo je da me upozore da će mi se srce slomiti kad preraste svoju prvu odjeću. Da ću nekim danima samo željeti da sjedim pored nje i gledam u nju bez obzira na sve svoje obaveze. Da će me izluđivati njen plač, ali i da ću se osjećati kao superman kad uspijem da je umirim.

Trebalo je da mi kažu da ću spavati. Možda ne svake večeri i možda ne toliko sati u nizu, ali dovoljno. I da će ona postati moj cjelodnevni posao i najbolji posao koji ću ikad imati. Trebalo je da me upozore da ću ipak uspjeti da sredim nokte, ali da ću, dok sam na pedikiru, drugom rukom kuckati poruku mužu i pisati mu da mi nedostaju.

Trebalo je da me upozore da će se apsolutno sve promijeniti kad postanem majka, ali i da nikad više neću željeti da se vratim na staro. Trebalo je da mi kažu da će mi život postati neuporedivo bogatiji, ljepši i ispunjeniji i da ću uvijek kad se sjetim stare sebe pomisliti: “Jadna ja. Tada još nisam znala svoju bebu”.

islamzivot