TRAŽIO JE OD OCA DA MU OPIŠE SMRT I SMRTNE PATNJE, OTAC MU ODGOVORI:

Od Abdullaha b. Amra b. Asa, radijallahu anhu, prenosi se daje rekao: “Moj otac je često govorio: ‘Jako se čudim čovjeku, na samrti i pri zdravoj svijesti, kako nije u stanju da opiše smrt i smrtne patnje.’ Kada je njemu došla smrt, ja sam mu rekao: Oče, govorio si da se čudiš čovjeku na samrti i pri zdravoj svijesti da nije u stanju opisati smrt i smrtne patnje. On mi je rekao: ‘Sine, smrt je mnogo teža i veća od svakog opisa, ali ću ti reći nešto o njoj. Allaha mi, kao da na plećima imam brdo Redva i kao da mi duša izlazi na iglene ušice; kao da u utrobi imam vučitrn; kao da sam ukliješten između nebesa i zemlje.’ Onda je rekao: ‘ Sine, u životu sam imao tri faze. Na početku sam podsticao ljude da ubiju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Koju bih samo patnju imao da sam umro u to vrijeme! Onda me Allah uputio u islam i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, postao mi je najdražim čovjekom. On me postavio zapovjednikom vojnih odreda. Kamo sreće da sam umro u to vrijeme! Tada bih imao Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, dovu za moje dobro i on bi mi klanjao dženazu. Poslije toga smo se počeli baviti dunjalučkim problemima i sad ne znam kakav sam kod Allaha.’ Nisam čestito ni ustao od njega, a on je ispustio dušu, da mu se Allah smiluje.”

Tenbihu-l-gafilin