Sudbine: Zapis o jednom „duhandžiji“

Dok sam sa svojom hanumom razgovarao o jednom čovjeku koji je iznenada umro daleko od svoje kuće, na mjestu na kojem, vjerovatno, nikada nije ni slutio da će biti, javio mi se nepoznat čovjek sa neobičnom pričom.

Naime, kazao mi je kako na planini iznad njihovog sela decenijama postoji jedan neobičan mezar. U mezaru je tijelo jednog mladog duhandžije koji je, po njima, imao oko 25 godina kada je ubijen, a ubili su ga tadašnji žandari. Grijeh mu je bio u tome što je bio duhandžija i vješt vodič te je trgovcima duhanom iz Hercegovine pokazivao put za lakše izvođenje „zabranjenog posla“. Tijelo mu je, veli moj neznani sagovornik, danima nepomično ležalo u žbunju. Konačno, mještani su se odvažili i smogli hrabrosti te, poprilično potajno, iskopali mezar i uz klanjanje dženaze sahranili mladog duhandžiju.Vremenom su se mještani počeli raspitivati o porijeklu mladića. Saznali su da je porijeklom iz Prozora, tačnije iz sela Gorica. Posjetili su Goricu i saznali da se mladić zvao Haso Šabić. Otac mu se zvao Ibro, a imao je i brata Aliju.

Redžo-ef. Sarajlić je, onda, krajem 80-ih posjetio Goricu i našao duhandžijinog rođaka Salku. Kazivao im je kako su mladića sahranili i kako se sve zbilo. Po njegovim riječima, tada se sakupilo cijelo selo i svi su plakali zbog onoga što im je kazao, ali i zbog činjenice da su saznali nešto o Hasi.

Čovjek koji mi se javio kazao mi je i to da je pred minuli ramazan upriličena akcija u kojoj su na lokalitetu Rakovice mještani Opare uredili duhandžijin mezar. Zamijenili su nišane koje je početkom 90-ih podigao Ahmet Turić sa svojom porodicom, te proučili Jasin pred duhandžijinu dušu. U akciji su učestvovali Redžo-ef. Sarajlić, Zijad Turić, Enver Šeper, Sakib Muratović i Fejzo Mujić.

Ovo mi je, veli, ispričao, eto onako, da se zna pa da prenesem – možda nekoga i obradujem.

Nisam siguran da imam koga obradovati, barem ne od porodice. Koliko mi je poznato, ova loza Šabića već odavno ne stanuje na Gorici niti u Prozoru. Šabića ima ali ne od ove loze.

Ipak, neka barem ovako ostane kakav zapis. Nek ostane trag, pa, ko zna, možda se neko ipak obraduje. Ako ništa, obradovan sam ja jer je lijepo znati da i danas ima ovako plemenitih i vrijednih insana koji brinu o mezarovima neznanaca.

 Preporod