Stvari koje musliman treba izbjegavati na Facebooku

Evo nekoliko stvari koje redovno “krase” muslimanski cyber prostor. Vjerujem da ćemo se svi prepoznati u bar jednoj od njih.

Moja vjera je u paradajzu, fildžanu i konzervi

Slike i tekstovi koji “dokazuju” istinitost islama kroz neke šare i motive na fasadama, paradajzu ili oblacima, smiješni su i sa aspekta islama pogrešni, a rezultat su površne interpretacije nekih akaidskih principa i načela. Sutra bi vam neki nemusliman trebao povjerovati kad mu kažete da na polovici paradajza vidite ono u što vjerujete i na čemu bazirate svoj život? Islam ima svoje izvore i načine dokazivanja, tako da mu ovakvo šarlatanstvo ne treba i više mu šteti nego koristi…

Neko je prešao na islam ovih dana?

Neobjašnjiva naivnost i opsjednutost tuđim životima rezultiraju na internetu nebrojenim vijestima, a često i glasinama i lažima o raznim prelascima na islam repera, nogometaša i drugih “zvijezda”. Kaka, Ronaldo, Mr. Bean (Rowan Atkinson)… ovaj, onaj… Ovo je očit primjer besposlenosti i iskompleksiranosti nekih muslimana, kao i želje da sve što mogu strpaju pod kapu islama.

Kad se potrudiš, sve (ti) je moguće

Prosječan musliman će bez provjere i puno razmišljanja na internetu plasirati ili podijeliti bilo kakvu vijest, ma kako smiješno i nerealno ona zvučala. Manjak poznavanja osnova vjere i opće pismenosti rezultiraju nekad zaista tragikomičnim primjerima.

Broj muslimana na Zapadu toliki je da su počeli ispadati iz vitrina i sudopera

Svako malo vidjet ćete neki članak ili izvještaj o porastu broja muslimana u Njemačkoj, Danskoj, Evropi, Malti, Brazilu… čovjek bi rekao da se i staro i mlado okreće islamu na Zapadu i da je pitanje trenutka kada će Hollande i Merkel proglasiti šerijat. U stvarnosti, to su beskorisni i neutemeljeni brojevi i statistike uglavnom bez realnog uporišta kojima muslimani hrane svoj isprazni ego. Jedan nemusliman primi islam, a 10 muslimana istog dana bude ubijeno širom svijeta… nije baš matematika za slavljenje.

Zavjere su svuda oko nas

Ovo je omiljena tema velikog broja muslimana. Paranoja i površna sklonost izmišljanju konspiracija poseban su specijalitet. Masoni, Obama, numerolozi, židovi, Amerikanci, CIA, Mossad, Elvis Presley, Iran i ostali, složno rade protiv muslimana i danonoćno smišljaju kako da nam pošalju skrivene poruke preko limenki Coca-Cole, pločica za kupatilo, Mars čokoladica i drugih medija…

Haj’mo skupit’ 100 000 crnokosih muslimana u kariranim košuljama koji voze Peugeot 307

Osnivanje nekakvih stupidnih grupa po Facebooku (koje su same sebi svrha) da bismo nekome nešto demonstrirali zaista su jadan način pokušaja liječenja vlastitih frustracija.

Uvijek su drugi krivi, mi smo samo diskriminirani

Umjesto analiziranja i popravljanja sebe i svoje okoline, neki muslimani krivce za svoje neuspjehe i očajno stanje više vole tražiti na drugim adresama. Tako ćete na internetu vidjeti hrpu fotografija, tekstova i komentara koji žale muslimane i za sve opet krive židove, Srbe, SDP, Amerikance, šije, masone i ostale. To što je vrhunac muslimanskog ummeta u ovom trenutku paljenje zastava i ubijanje ambasadora od strane bijesne rulje, nije toliko važno.

Skromni Pustinjski Biser na Dunjaluku i Hrabri Lav Mudžahid

Nazivi profila na Facebooku koje sebi neki muslimani daju nisu nizašta drugo nego za šake Aspirina. Samo Skromna Muslimanka, Ponosni Šehid Inšaallah, Dunjalučki Skriveni Cvijet, Muhadžir Ensarija, Jednostavna Iskrena Muminka, Skrivena Smaragdna Islamska Ljepotica itd. Skromno i maštovito do bola…

Draža mi je Riberyjeva sedžda od moje

Da li je zaista potrebno beskrajno zamaranje prenošenjem i kopanjem slika na kojima neki sportisti (najčešće nogometaši) čine sedždu, uče dove i otkrivaju majice s raznim natpisima? Ok, drago nam je vidjeti muslimana praktičara, ali mora li se od toga praviti kult? Gdje su naše sedžde i koliko su česte?

Mnogo volim proteste i bojkote

Za ovo se muslimani također lijepe na prvu. Djetinjasti i jalovi bojkoti protiv svega i svačega i pozivi na iste. Sve nešto kao mi ljuti, mi protestujemo, kao stalo nam je, a nikako da se odlijepimo od monitora i nešto stvarno poduzmemo.

I za kraj poenta svega ovoga…. Dozirajmo svoje vrijeme na internetu i Facebooku i ne dozvolimo da te stvari upravljaju našim vremenom i emocijama. To je virtuelni svijet koji nas odvlači od stvarnog života i krade nam energiju i dragocjeno vrijeme koje bismo mogli iskoristiti za mnoge korisne stvari. Zvuči kao otrcana floskula, ali tako je. I da, umalo zaboravih… jeste li znali da je Ezel gay…?

Nermin Spahić – nasevijesti.com