ŠTA NAM ZNAČI PORUKA ANGELE MERKEL?

Osigurajte zalihe hrane i vode” Savezna Republika Njemačka u Europi je uređena država stabilnog društva! Savezna Republika Bosna i Hercegovina u Europi je neuređena država nestabilnog društva!merke

Ova usporedba nije skroz adekvatna, ali ima smisla da nam skrene pažnju na pitanje: zašto uređena i stabilna Njemačka u Europi pravi plan i poziva narod da osigura zalihe hrane i vode za nekoliko dana zbog opasnosti od napada na narod i državu, dok neuređena i nestabilna Bosna i Hercegovina u Europi niti pravi plan, niti poziva narod da osigura zalihe hrane i vode iako joj se najavljuje referendum kao napad na narod i državu, poslije kojeg u njoj ništa više neće biti ni sigurno ni izvjesno?

Njemačka kao potencijalnu prijetnju navodi Rusiju “koja otvoreno dovodi u pitanje mir u Europi”, jer je 2014. anektirala Krim.

Pažnja!
Ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Petar Ivancov nije potencijalna, već stvarna prijetnja za mir u Bosni. Ambasador Ivancev ne samo da javno krši Daytonski mirovni sporazum tako što podržava konfliktni referendum unatoč stavu OHR-a, već ugrožava bosanski državni suverenitet tako što se izravno miješa u vojna pitanja oko toga da li Bosna i Hercegovina treba ili ne treba da ulazi u NATO. Poruka Njemačke kancelarke Angele Merkel ne važi samo za Nijemce, već i za sve Europljane, posebno za nas Bosance. Ako u devedesetim godinama prošlog stoljeća Bosna nije imala nikoga da joj kaže da pravi plan za zalihe hrane i vode za nekoliko godina, danas Bosna treba da razumije poruku Njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je vrlo jasna: “spremite zalihe hrane i vode”. Treba li Bosna da čeka da joj neki drugi Mitterrand opet donese plastične vreće za moguće mrtvace?
Bez panike!
Ali ako Vijeće za implementaciju mira (PIC), kojeg čini grupa od 55 zemalja i međunarodnih organizacija koje sponzoriraju i vode proces implementacije mira u našoj zemlji i Ured visokog predstavnika Bosne i Hercegovine (OHR), koji je u ime međunarodne zajednice zadužen da tumači i nadgleda provedbu Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je potpisan 1995. godine i koji još uvijek važi – ako, dakle, nisu u stanju da zaustave referendum čiji cilj je destabilizacija i dezintegracija bosanske države i društva sa mogućim ponovnim genocidom nad Bošnjacima, onda neka kažu koje zemlje su spremne da prime prognane Bošnjake, kojima, zasigurno, neće biti mjesta u manjem bosanskom entitetu nakon referenduma. Dok nije kasno! Šta će Europa uraditi sa novim prognanicima iz Bosne u Europi ako nije u stanju da riješi problem izbjeglica sa Istoka?

Pažnja!

Baš jučer, slučajno, hrvatski bivši premijer Zoran Milanović prijeti da ako Srbi ne mogu trpiti Bošnjake, ne mogu ih trpiti ni Hrvati. Podanički Hrvati su oduvijek imali kompleks niže vrijednosti od odnosu na srpsku politiku. Milanović je samo izraz tog hrvatskog podaničkog političkog mentalitata. O moralu je nemoralno govoriti sa političkim podanicima. A to znači da se hrvatska i srpska politika ni u čem ne slažu osim u odnosu na Bosnu, (“big shit”), i u odnosu na Bošnjake (“big deal”). Po difoltu, slažu se (Cvjetković-Maček, Tuđman-Milošević, Vučić-Milanović) da oni treba da Bosnu podijele među sobom, a Bošnjake treba pokrstiti, pobiti i protjerati. Zorane Milanoviću, dođi si pameti! Gdje vi živite: na Marsu ili na Zemlji? U Europi ili u Rusiji? Milanoviću, latinsko licemjerje moguće je samo jednom. Drugi puta nije moguće. Bosna i Bošnjaci su nadživijeli sve što živi čovjek može nadživjeti, pa će nadživjeti i vas. Budite uvjeren u to.

Bez panike!
Ali svi treba da znaju, prije svega Bošnjaci treba da shvate, da je Vučićeva i Dodikova igra oko Bosne opasna igra, u koju se od jučer ničim izazvan ubacuje i Milanović. Otkad je ušao u Gazi Husrevbegovu džamiju u srpskim opancima, Vučić se u Bosni ponaša suvereno, kao srpski knez ili srpski car. Nikolić mu u tome pomaže, ali Vučić je glavni igrač, koji poput Miloševića na Gazimestanu izjavljuje onomad u Staroj Gradini da “niko ne sme da vas bije”. Znamo šta se desilo nakon Miloševićevog govora na Gazimestanu – genocid. Još se ništa nije dogodilo nakon Vučićevog govora u Staroj Gradini, ali Bošnjaci, koji imaju iskustvo genocida, ne slute dobro.

No, kao i dosada Bošnjaci su zabrinuti zbog inertnosti bošnjačke političke pameti, koja stalno kasni, koja bere političke mrvice, koja ne korača naprijed, već stoji u mjestu ili se vraća unazad, koja se bavi preuzimanjem tuđeg političkog otpada, koja ne okuplja zdravu bosansku pamet, već bolesnu bošnjačku ambiciju, koja zatvra vrata slavnoj bosanskoj prošlosti, ali ne otvara vrata boljoj bosanskoj budućnosti, koja je od gotovine moralnog i političkog ugleda u svijetu napravila veresiju, koja se miješa u globalna politička pitanja za koja nije ni pozvana ni dorasla…

Svejedno da li je politika uzrok ili posljedica bosanske medijske površnosti i zaluđenosti, ali je porazno da, dok Njemačka kancelarka Merkel, šalje poruku da valja pripremiti zalihe hrane i vode, u Bosni je glavno pitanje zašto se Hafiz Sulejman Bugaru preselio u Podgoricu. Zašto, jer mnogi brakovi ovise o Bugarijevom prisustvu u Sarajevu. Niko ne zna zašto osim Bugarija, koji mudro šuti, krijući svoju misterioznu tajnu. U Crnoj Gori su svi veseli što im je došao Hafiz Bugari. Najviše se veseo Rifet ef. Fejzić, koji u Bugariju ima dokaz da je u pravu što vjerno služi Đukanovićevom režimu, koji je, također, veseo što je Hafiz Bugari izabrao Crnu Goru za svoju da’wu. Mislio sam da je Hafiz Bugari drugačiji, ali razumijem: krv nije voda. Svaki čovjek žudi svom plemenskom stadu.

Svejedno da li iz uvjerenja ili lične koristi, ali je nemoralno i politički nekorektno da intelektualci, bilo svjetovni ili duhovni, uvlače Bosnu u zamršene međunarodne političke i vojne konflikte od kojih Bosnu i onako već boli glava. Svjetovni intelektualci, koje li čudne koincidencije, imaju i bosanski diplomatski bekgraund, sa patetikom govore o Asadovom režimu u Siriji i sa oduševljenjem veličaju rusko bombardovanje sirijskih sela i gradova. Ovi bosanski intelektualci odlaze u Siriju, gdje ih ugošćuje sirijski režim i vraćaju se, kao što idu neki zavedeni bosanski momci na sirijska ratišta i vraćaju se. One koje sirijski režim gotivi kad se vrate u Bosnu slobodno pričaju o plemenitoj Rusiji i herojskom režimu Bešara Asada. Drugi to ne mogu, s pravom. Ali, pitamo se zašto je dopušteno da se Bosnom širi ruskapropaganda u vezi sa Sirijom? Kome to treba i zašto se to provlači kroz Bosnu? Zar Njemačka kancelarka Merkel nije upozorila Europljane da treba da osiguraju zalihe hrane i vode zbog ruske prijetnje? Koja je politika na djelu u Bosni – ruska ili europska? Ili nikakva?

Kao podrška svjetovnoj pameti javio se ovih dana i jedan samozvani duhovni glas, koji reče da treba tražiti halala od plemenitog Bešara Asada, valjda zato što mu se ne pomaže da sravni sa zemljom to što je preostlo od sirijskog naroda. O priči o Gulenu i Erdoganu, koju je, također, aktaulizirao jedan duhovni guru za jednu sarajevsku novinarsku publiku, ne treba ni pričati. To je samo još jedna dodatna muka, koja se Bosni nameće. Ali, nije li ta priča slična nekadašnjoj priči o tenzimât fermânima, koji iz Turske dolaziše u Bosnuod sultana Mahmuda u periodu od 1839. do 1876. godine. Riječ je bila o promjeni Ustava u Ottomanskoj carevini, kao što je sada riječ o promjeni Ustava u Republici Turskoj. Bošnjaci su i tada kao i sada bili podjeljeni oko tog pitanja uglavnom na svoju štetu. I danas su Bošnjaci podjeljeni oko fermana, koji iz Turske dolaze u Bosnu. Ovdje nije kao da se povijest ponovlja, već se, zaista, ponavlja. Pitanje je samo ko će ovoga puta biti Husjen-kapetan Gradašćević a ko Ali-paša Rizvanbegović i Smail-aga Čengić. Pitanje je ima li Bosna danas svog Husejna-kapetana Grdašćevića? Nije li u Bosni danas mnogo više Ali-paša i Smail-aga nego Husejn-kapetana.

Ne znam, ali znam da se nije smjelo dogoditi da ove godine na komemoraciji u Potočarima na dan 11. jula američka ambasadorica u Bosni i Hercegovini Maureen Cormack ne održi već tradicionalni govor te da sjedi u šestome redu. To je dedopustivo za ugled i čast Bosne i Bošnjaka, posebno onih koji su našli utočište u Americi.

Kao što nije jasno zašto je potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden zaobišao Sarajevo na njegovoj turneji po Balkanu od Beograda do Prištine, pa do Ankare?

Ni bivši predsjednik SAD-a Džordž Buš ni sadašnji predsjednik Barak Obama nisu posjetili Bosnu! Siguran sam da nije bilo do njih, već do nas!

Pametnom je dovoljan išaret!