Sreća se krije kod trojice (piše: dr. Fuad Sedić)

Život vjernika na ovom svijetu je ispunjen lijepim i ugodnim trenucima ali isto tako nailaze situacije u kojima se vjernik nelagodno osjeća i zapada u iskušenje. On se uvijek nalazi na raspuću između zahvalnosti na blagodatima koje su mu date i strpljivosti zbog iskušenja u koja ponekad zapada. Ponašanje vjernika u ovim različitim stanjima i situacijama Poslanik, s.a.v.s., opisuje u narednom hadisu:

Čudno je stanje vjernika, zaista je za njega uvijek dobro, a to nema niko osim vjernik. Ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nekakva nedaća, on se strpi pa mu opet bude dobro.” (Muslim, od Suhejba, r.a.)

U predaji ovog hadisa u Musnedu Ahmeda se kaže: “Jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio skupa sa svojim ashabima pa se nasmijao. On tada upita svoje ashabe: – Zar me nećete pitati zašto sam se nasmijao. Oni upitaše: – Zašto si se nasmijao, Allahov Poslaniče. On reče: – Začudio sam se situaciji vjernika, njegova svaka situacija je dobro za njega. Ako ga zadesi nešto što voli, zahvali se Allahu pa bude dobro, a ako ga zadesi nešto ne voli, strpi se pa mu opet bude dobro. Nije svako u takvoj poziciji da mu je uvijek dobro, osim vjernik.”

Ovo je od odlika Ummeta, sljedbenika Muhammeda, s.a.v.s., koju je najavio Svevišnji Allah. To potvrđuje naredna predaja. Ebu Derda’, r.a., je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da kaže: ‘Zaista je Allah, dž.š., rekao: – O Isa, sine Merjemin, Ja ću poslati poslije tebe Ummet koji će, ako ga zadesi sreća zahvaljivati i činiti šukr, a ako ih zadesi nesreća strpiće se, a neće imati ni blagosti, a ni znanja. Isa, a.s., upita:  – O Gospodaru, kako to, a neće imati ni blagosti, niti znanja?  Allah, dž.š., mu tada odgovori: – Ja ću im dati od Svoje blagosti i od Svog znanja.” (hadis je sahih)

Sve što se čovjeku u životu dešava ostavlja utisak na njega, bilo od  dobra ili zla. Kada ga zadesi bogatstvo, blagodat, zdravlje, olakšanje on se uzoholi i čini nered, a ako ga zadesi siromaštvo, bolest i poteškoća izgubi povjerenje u Allaha i prepusti se jadikovanju i žalosti te tako živi teškim i tjeskobnim životom.

Sa vjernikom nije takva situacija zbog njegove blagodati vjerovanja i iskrenosti. On ne pada u ovakva stanja u koja zapada obični čovjek koga nije obasjalo svjetlo vjerovanja u njegovom srcu. Vjernik se ne oholi kada je bogat, niti jadikuje zbog siromaštva, bolesti i kod brze promjene sreće. On je zahvalan na blagodatima, a strpljiv na nesrećama i dobro zna da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići,  a da ono što ga je promašilo nije ga moglo nikako zadesiti. On zna da sve ovo što se dešava biva sa Allahovim kaderom i Njegovim određenjem. On je zadovoljan u oba ova stanja, nada se nagradi kod Allaha zbog svoje strpljivosti, kao što se nada nagradi zbog svoje zahvalnosti. Ovo je ta odlika i specifičnost vjernika koju ne posjeduje niko drugi osim vjernik.

Prenosi se da je neki pobožni čovjek bio ćelav, šugav, slijep, sakat i u rukama i nogama, ali je imao običaj učiti dovu, koja se inače uči, kada se vidi neko unesrećen. Ovako je učio: El-hamdu lillahillezi afani mimmebtelahu bihi ve feddaleni ala kesirin mimmen haleka tefdila! – što znači: “Hvala Allahu, koji me zaštiti od onoga što je njega zadesilo i dade mi prednost nad mnogima koje je stvorio.” (Tirmizi – sahih) Tada pored njega naiđe neki čovjek i reče: -Pa od čega te Allah zaštitio, kad si slijep, šugav, ćelav i sakat? Tada mu on reče: – Teško tebi, Allah mi je dao jezik sa kojim Ga zikir činim, srce kojim Mu se zahvaljujem i tijelo kojim zbog iskušenja saburim.”

Pejgamber, s.a.v.s., u drugom hadisu kaže: “Ko želi da pošteno živi Allah će mu to omogućiti, ko želi da bude samo o Allahu ovisan, Allah će ga takvim učiniti, ko želi da bude strpljiv u iskušenjima i nedaćama, Allah će ga učiniti takvim. Nikom nije dato ništa bolje i duševno rasterećenije od strpljivosti.” (Buhari i Muslim)

Nagrada za strpljivost zbog izgubljenog vida je Džennet. Enes, r.a., prenosi hadis kudsiji u kojem Pejgamber, s.a.v.s., kaže da je Uzvišeni Allah rekao: “Kada Svoga roba stavim na iskušenje oduzimajući mu dva najdraža organa (oči) i on to saburljivo prihvati, to ću mu nadoknaditi Džennetom.”  Ibn Bettal je rekao: U ovom hadisu imamo dokaz da je za sabur nagrada Džennet sa vječnim uživanjima u blagodatima, za razliku od dunjalučkog prolaznog uživanja.

Prenosi se da je Abdullah ibn Mes’ud, r.a., rekao: “Sreća se krije kod trojice: onaj koji kada mu se dadne bude zahvalan, onaj koji kada bude iskušan osaburi i onaj koji kada zgriješi moli Allaha za oprost grijeha.”

Vjernik je svjestan da on nema šta da bira, nego situacije prihvata kao odredbe koje mu je njegov Gospodar propisao. On je svjestan da koja god nedaća naiđe, proći će, kakva god žalost i tuga ga spopadne, nakon toga će doći radost i rasterećenje, nakon teškoće dolazi olakšanje. Kada vjernika zadesi radost on se obraduje i zahvali se Allahu. Ako to potraje i zareda se on se i dalje raduje ali ga to ne odvodi u oholost i nazahvalnost. Pribojava se da trajanje blagodati nije kakvo odvođenje u nezahvalnost, ili da mu to bude dato kao uživanje na ovom svijetu koje je očekivao na drugom svijetu.

Kada vjernik doživi radost i blagodat onda je pripisuje svome Stvoritelju i neće reći kao što je rekao nazahvalni nevjernik Karun: “Ovo što imam stekao sam znanjem svojim.” (sura El-Kasas, 78), niti će reći kao onaj koji je zaveden i prevaren: “Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: -Gospodar moj je prema meni plemenito postupio počastio! A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: -Gospodar moj me je napustio!” (sura El-Fedžr, 15-16)

Od  poruka ovog hadisa je između ostalog da je ispravno vjerovanje najjače oružje vjerniku koje mu pomaže u raznim situacijama, blagodatima ili nedaćama, za koje će u svakom pogledu biti nagrađen. Oholost kod bogatstva i izobilja a očajavanje kod siromaštva i neimaštine osobine su onih koji nisu iskreni vjernici.

Dr. Fuad Sedić