SPAVAO SAM KOD PRIJATELJA PA SE ODŽUNUPIO. ŠTA DA RADIM? BOJIM SE POTVORE AKO SE OKUPAM.

PITANJE: Na početku molim Allaha, s.v.t., da vas nagradi onako kako On nagrađuje Svoje bogobojazne i iskrene vjernike. Ja ne znam bosanski jezik pa ću možda teško formulirati ovo pitanje. Radi se o sljedećem: Ja se družim sa jednim svojim bratom po islamu. Jednog dana on mi je rekao da dođem kod njega i prespavam u njegovoj kući. On ima sestru i majku. Mi smo spavali zajedno u jednoj sobi, a one su spavale u svojim sobama…

 

U snu sam sanjao da sam imao spolni odnos i kada me probudio ovaj brat na sabah-namaz, vidio sam i osjetio da sam mokar od ejakulacije. Mene je bilo sramota da to kažem bratu, jer sam mislio da će pomisliti nešto loše, kao recimo da sam imao spolni odnos sa njegovom sestrom itd., pa mu nisam rekao. Ja sam uzeo formalno abdest tj. bez nijjeta i klanjao sam sabah isto formalno samo da ovaj moj brat ne bi saznao… Svjestan sam svoje pogreške i stoga vas molim da mi kažete kako sam trebao postupiti u ovoj situaciji. Također, zanima me da li treba uzimati abdest prije intimnog odnosa sa suprugom?

 

ODGOVOR:

 

Uvaženi moj brate u vjeri, vaše pitanje je veliki pokazatelj čovjekove svakodnevne potrebe za šerijatskim znanjem. Prenosi se da je imam Ahmed govorio: “Čovjekova potreba za znanjem veća je od potrebe za hranom i pićem, zato što čovjek jednom ili dva puta dnevno ima potrebu za hranom, a njegova potreba za znanjem je u broju njegovih udisaja.” (Nadretun-ne’im, 7/ 2980)

 

Prvo, treba da znaš da si učinio veliki grijeh. Niko od učenjaka ummeta nije dozvolio da čovjek svjesno klanja bez abdesta. Većina učenjaka takav postupak smatrala je velikim grijehom, a imam Ebu Hanife takav postupak, da neko svjesno klanja bez abdesta, smatrao je nevjerstvom (kufrom) zbog toga što je to po njemu ismijavanje sa vjerom.

 

Kazao je imam Nevevi: “A ako se radi o onome ko zna da nema abdesta, a koji zna da je zabranjeno klanjati bez abdesta, on je počinio veliki grijeh, ali zbog toga nije postao nevjernik, po našem mezhebu, osim ako bi to smatrao dozvoljenim. Ebu Hanife je kazao da je (takva osoba – koja svjesno klanja bez abdesta) nevjernik zbog ismijavanja sa vjerom.’’ ( El-Medžmu, 2/67)

 

Drugo, tebi je bila minimalna obaveza da uzmeš tejemmum. Određen dio islamskih učenjaka smatrao je dozvoljenim da čovjek u spomenutoj situaciji, ako se doista boji da će biti potvoren za ono od čega je čist, uzme tejemmum. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kazao je na više mjesta u svojim Fetvama: ‘’Onaj ko se boji da će, u slučaju da se okupa, biti potvoren za ono od čega je čist i za ono što će mu nanijeti štetu, njemu je dozvoljeno da uzme tejemmum, i da tako klanja, uči i dodiruje Kur’an.” (El-Fetava, 21/ 465) Komentirajući spomenute riječi šejhul-islama, Sejjid Sabik je rekao: “Kao onaj koji prespava kod svoga prijetalja koji je oženjen, pa osvane džunub.’’ (Fikhus-sunne, 1/79)

 

Treće, učenjaci koji su dozvolili da čovjek u ovakvoj situaciji uzme tejemmum, uvjetovali su to čvrstim ubjeđenjem ili minimalno da kod čovjeka prevlada mišljenje da bi mogao da bude potvoren. Tako da njihov govor treba shvatiti onako kako su oni željeli. Ovo govorimo iz razloga kako se ne bi dešavalo da ljudi govor ovih učenjaka uzmu kao olakšicu, pa kada god im to zatreba, spremni su da kažu kako su se bojali potvore, iako je to zapravo veoma daleko od stvarnosti. Isto tako, u spomenutoj situaciji će se pribjeći tejemmumu samo ako ne postoji mogućnost da se čovjek okupa bez znanja onoga kod koga je noćio.

 

Četvrto, dragi moj brate, savjetujem ti da se edukuješ u pogledu propisa vjere i savjetujem ti da se istinski pokaješ Allahu zbog postupka koji si učinio.

 

Peto, drugi dio tvog pitanja malo je nejasan, ali ako misliš na to da li je čovjeku u osnovi obaveza da prije spolnog odnosa uzme abdest, odgovor je da to nije obaveza i ne samo to, već to uopće nije propisan postupak. To u slučaju kada se radi o prvom spolnom odnosu, dok ako se radi o ponovnom spolnom odnosu u toku jedne noći ili dana, prije kupanja, tada je pohvalno da čovjek uzme potpun abdest prije spolnog odnosa.

 

U “Islamskom priručniku bračne intime” stoji:

 

“Treba znati da je sunnet uzeti abdest kad supružnici, nakon jednog, hoće imati drugi spolni odnos. Potvrdu za to nalazimo u sljedećem Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: ‘Kada čovjek završi sa spolnim odnosom i htjedne imati drugi spolni odnos, neka uzme abdest.‘ (Muslim) U Ibn Huzejminoj verziji stoji dodatak: ‘…neka uzme abdest onako kako ga uzima za namaz.‘

 

Po mišljenju većinskog dijela učenjaka, uzimanje abdesta u ovom slučaju nije obaveza već pohvalno djelo, dok su neki učenjaci razumjeli da je to obaveza. Učenjaci zahirijske pravne škole i Ibn Habib smatrali su da je onome koji želi spolno općiti po drugi put, obaveza uzeti abdest, dokazujući to ovim hadisom.

 

Većina islamskih pravnika smatrala je da to nije obaveza, svodeći imperativ izrečen u hadisu s obaveze na pohvalnu stvar, i to predanjem koje su zabilježili imam Hakim i Ibn Hibban: ‘To će drugi spolni odnos učiniti još boljim.’ To potvrđuje i predanje koje je zabilježio imam Tahavi od Aiše, radijallahu anha: ‘Allahov Poslanik spolno bi općio, a potom bi to opet činio a da ne bi uzeo abdest.’

 

Po mišljenju nekih učenjaka, uzimanje abdesta radi ponovnog spolnog općenja nije propis specifičan samo za muškarce, što bi se moglo razumjeti iz Ibn Mes‘udovog predanja, već se podjednako odnosi i na muškarce i na žene, pošto je povod prisutan kod oboje supružnika, a to je otklanjanje slabosti koja podjednako zadesi i muža i ženu nakon spolnog odnosa.“ (Islamski priručnik bračne intime, str. 50) A Allah najbolje zna!

 

Pezić Elvedin, prof.