ŠIRK JE NAJVEĆI GRIJEH I POJAŠNJENJE RAZLOGA ZBOG ČEGA NEĆE BITI OPROŠTEN

Šejh Abdullatif ibn Abdurrahman ibn Hassan, rahimehullah, odgovarajući zlikovcu i grješniku koji izokrećući govor imama Ibnul-Kajjima, rahimehullah, želi dokazati nebitnim i beznačajnim stvar širka i mušrika, imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: “Postavlja se pitanje:

Mušrik ima namjeru veličati Gospodara subhanehu ve te ala, te da zbog Njegovog veličanstva ne dolikuje da Mu se približava osim sa posrednicima i zauzimačima, kao što je kod kraljeva, a nije imao za cilj omalovažavati Allaha, subhanehu ve te ala, nego je time imao cilj veličati Ga. Zbog čega je onda ovaj vid ili način razlogom Allahove srdžbe i ljutnje ili razlogom vječnog boravka u Vatri, ili razlogom radi kojeg se prolijeva krv njegovih pripadnika i dopuštenim porobljavanje njihovih žena i imetaka?

Iz ovog pitanja proizilazi drugo pitanje, a to je: Da li je moguće da Allah subhanehu ve te ala naredi Svojim robovima da mu se približavaju putem zauzimača i posredništva, da bi zabrana toga bila uzeta iz Njegovog Šerijata, ili je to ružno po samoj čovjekovoj prirodi i razumu, radi čega je nemoguće da to propiše bilo koji Šerijat? Nikako! Serijat je došao sa potvrdom onoga što je u prirodi i razumu od smatranja širka najodvratnijom stvari.

I što se tiče širka kao jedinog neoprostivog grijeha, i prethodnih pitanja odgovorio je rekavši: Kažemo, a uspjeh i podrška su samo kod Allaha, samo od Njega tražimo pomoć i podršku jer onaj koga Allaha uputi niko ga u zabludu odvesti neće, a onaj koga u zabludi ostavi niko ga neće uputiti, niko neće spriječiti ono što on daruje niti će darovati ono što On uskrati.
Vrste širka
– Onaj koji se veza za Biće obožavanog, Njegova imena, stvojstva i djela.
– Ili, širk u samom ibadetu i odnosu prema Allahu, makar onaj koji to čini bio ubijeđen da Allah subhanehu ve te ala nema ortaka u Biću, niti svojstvima ili djelima.

Postoje dvije vrste ovog prvog širka:
1. Širk negiranja je jedan od najružnijih vidova širka. Kao što je bio Faraonov širk kada je rekao: “A ko je Gospodar svjetova?” (Prevod značenja, Eš-Šua’ra, 23)

I kaže:
“O Hamane sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza,’ staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac.” (Prevod značenja, Gafir, 36-37)

Širk i negiranje su međusobno nužno povezani. Svaki mušrik je negator, a svaki negator je mušrik, ali, širk ne povlači uvijek za sobom negiranje u osnovi tj. apsolutno negiranje. Nekada mušrik može potvrđivati postojanje i svojstva Allaha subhanehu ve te ala ali da zanegira pravo tewhida.

2. Širk u kojem neko uzme neko božanstvo pored Allaha, bez negiranja njegovih svojstava, imena i rububijeta. Kao što je širk kršćana koji su Ga smatrali trećim od trojice, pa su uzeli Mesiha i njegovu majku kao božanstva.

Što se tiče širka u ibadetu on je blaži i lakši od ovoga, jer on dolazi od onoga ko je ubijeđen da nema drugog božanstva osim Allaha, niti da ko moze koristiti ili naštetiti, dati ili uskratiti osim Allaha, subhanehu ve te ala, te da nema drugog boga osim Njega, niti gospodara mimo Njega, ali nije iskren u svom odnosu prema Allahu i svom ibadetu nego sve to čini samo radi svoje sreće, nekada u potrazi za dunjalukom, nekada u potrazi za visokim položajem, pozicijom ili ugledom kod drugih, a u svojim djelima i trudu ima dio i za Allaha, subhanehu ve te ala.

Ovaj širk se dijeli na oprošteni, veliki i mali. Prva vrsta se dijeli na veliki i najveći, i od njega nema ništa što je oprošteno. Od njega je pripisivanje Allahu širka u ljubavi i veličanju, tj. da voli neko stvorenje kao što se voli Allah. Allah subhanehu ve te ala kaze:
“Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvacaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali oni koji vjeruju, još više Allaha vole!” (Prevod značenja, El-Beqare, 165)

Pripadnici ovog širka će svojim božanstvima, kada se sakupe u Džehennemu, reci: “Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi, kad smo vas sa Gospodarom svjetova izjednačavali.” (Prevod značenja, Eš-Šua’ra, 97-98)

Mušrik je time poistovjetio Onoga Koji je stvorio nebesa i Zemlju i Koji je stvorio svjetlost i tamu, sa onim ko ne posjeduje sebi niti bilo kome drugom ni koliko je trun, na nebesima ili na Zemlji, pa kako li je ružno samo poistovjećivanje koje u sebi sadrži najveću i najružniju nepravdu.

Ovaj širk slijedi širk Allahu, subhanehu ve te ala, u riječima, djelima, željama i nijjetima. Širk u djelima je kao što je činjenje sedžde nekom drugom mimo Njega, ili obavljanje tavafa oko neke kuće mimo Njegove, brijanje glave sa ciljem ibadeta i pokornosti kaburu, ljubljenje nekog drugog kamenja mimo Crnog kamena koji je Njegova desnica na Zemlji. Ili kao što je ljubljenje kaburova i njihovo doticanje ili činjenje sedždi prema njima. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo svakog onog ko kabur vjerovjesnika ili dobrog čovjeka uzme za mjesto na kojom će obavljati namaz Allahu, subhanehu ve te ala. Pa šta onda reći za one koji te kaburove uzmu za idole koji se obožavaju mimo Allaha, subhanehu ve te ala?

Od širka Njemu, subhanehu ve te ala je i širk u riječima, kao što je zaklinjanje nekim drugim osim Allaha. Prenose Imam Ahmed i Ebu-Davud od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Onaj ko se zakune nečim mimo Allaha počinio je širk.” Hadis smatraju vjerodostojnim Hakim i Ibn-Hibban. U tom smislu je kad bi neko rekao stvorenju: “Ono što želi Allah i ti.” Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, je potvrđeno da kada mu je jedan čovjek rekao: “Šta želi Allah i ti.” Rekao mu je: ‘Zar si me učinio suparnikom Allahu? Reci: ‘Ono što hoće Allah, Jedini.’”

Što se tiče širka u želji ili nijjetu, pa to je more bez obala. Malo je onih koji će se spasiti od ovog širka. Onaj ko sa svojim djelom želi nečiju naklonost mimo Allahove, ili ima za cilj nešto drugo mimo približavanja Allahu, ili traženja nagrade od nekog drugog, time je počinio širk u nijjetu i želji.

Ihlas ili iskrenost i čistoća je da se bude iskren u svim riječima, djelima, željama i nijjetima prema Allahu, subhanehu ve te ala. Ovo je ta monoteistička Ibrahimova, alejhisselam, vjera koju je Allah naredio svim Svojim robovima, i mimo koje neće prihvatiti ni jednu drugu, a to je suština islama.

“A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na drugom svijetu biti među gubitnicima.” (Prevod značenja, Alu-Imran, 85)

To je Ibrahimova vjera, i ko god je ne bude želio on je od najvećih glupaka. Ako si shvatio ovaj predgovor pred tobom će se otvoriti vrata pred spomenutim pitanjima pa kažemo, a od Allaha tražimo uspjeh.
Definicija širka i pojašnjenje razloga zašto nije oprošten

Suština širka je u tome što se njime poredi stvorenje sa Stvoriteljem. Ovo je pravo poređenje ili poistovjećivanje, a to nije potvrđivanje svojstava savršenstva kojim je Allah subhanehu ve te ala opisao Sebe i kojima Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je izokrenuo onaj čije je Allah srce ostavio naopakim i čiji je vid Allah, subhanehu ve te ala, oduzeo pa ga je izopačio u ovom pogledu, tako da je tewhid učinio poistovjećivanjem a samo poistovjećivanje veličanjem i pokornošću.

Širk je poistovjećivanje stvorenja sa Stvoriteljem u božanskim karakteristikama.

Od božanskih karakteristika je izdvajanja Allaha u posjedovanju štete i koristi, darivanja i uskraćivanja. To nalaže vezivanje dovom i strahom, nadom i osloncem samo na Njega. Onaj ko to usmjeri stvorenju time ga je poistovjetio sa Stvoriteljem, pa je onoga, ko ne posjeduje sam sebi štetu niti korist, ni život niti smrt niti proživljenje, a posebno ne nekom drugom, poistovjetio sa Onim kome pripada sve ovo. Svaki vid dešavanja je u Njegovim rukama, Njemu se sve vraća, ono što želi biva a ono što ne želi neće se desiti. Onome kome On dadne nece niko sprijeciti, a onome kome On uskrati niko mu neće dati, jer ako Allah otvori vrata milosti Svom robu – niko mu ih neće zatvoriti, a ako mu ih Allah zatvori – niko mu se neće moći smilovati.

Od najodvratnijeg vida poistovjećivanja ili poređenja je poređenje ovog nesposobnog i ovisnog (siromašnog) po sebi, sa Moćnim i Neovisnim po Sebi (bogatog). Od karakteristika božanstvenosti je opće savršenstvo u pogledu svih vidova, u čemu nema nedostatka u bilo kojem pogledu. Zbog toga svaki vid ibadeta mora biti usmjeren Njemu, od veličanja, poštovanja, straha, dove, nade, pribjegavanja, tevekula, traženja pomoći i krajnje poniznosti sa krajnjom ljubavi.
Čovjekova priorda, razum i Šerijat ukazuju na obaveznost tewhida i da je propisivanje širka nemoguće

Sve ovo je nužno pa razumu, Šerijatu i prirodi da pripada samo jedinom Allahu, kao što je po razumu, Šerijatu i prirodi nemoguće da pripada nekom drugom mimo Njega. Onaj ko bilo šta od toga usmjeri nekom mimo Allaha, time je toga nekog usporedio sa Onim Kojem nema niko sličan niti nalik. Ovo je najružniji i najlažniji vid poistovjećivanja. Zbog žestoke odvratnosti i vrhunca nepravde koju u sebi sadrži, Allah subhanehu ve te ala je obavijestio Svoje robove da ga neće oprostiti iako je Sebe obavezao na milost.

Od specifičnosti uluhijeta ili robovanja jeste da opstoji na dvije osnove bez kojih ne može ni postojati, a to su vrhunac potčinjenosti sa vrhuncem ljubavi. Ovo je potpuno robovanje, a stvorenja se u tome razlikuju shodno njihovoj razlici u ove dvije osnove.

Onaj ko podari svoju ljubav, poniznost i potčinjenost nekome mimo Allaha usporedio ga je sa Allahom u Njegovom apsolutnom pravu, i nemoguće je da sa ovakvim nečim dođe bilo koji vjerozakon, a njegovu odvratnost potvrđuje svaki zdrav razum i priroda. Međutim, šejtani su izmijenili razume i prirodu kod većine stvorenja pokvarili ih i odvratili ih od ove prirode. Dok su na prvobitnoj prirodi ustrajali oni kojima je Allaha prethodno pripremio lijepu nagradu, pa im je poslao Svoje poslanike, objavio im je po njima Svoje knjige koje su odgovarale njihovoj prirodi i razumu, čime im se povećala svjetlost na njihovu svjetlost, a Allah upućuje na Svoju svjetlost koga On hoće.

Razlog širka je loše mišljenje o Allahu i Njegovoj opcoj savršenosti. Ovo je najveći grijeh kod Allaha, subhanehu ve te ala.

Ako je ovo jasno to postaje veličanstvenom osnovom koja će razotkriti tajnu samog pitanja, a to je da je najveći grijeh kod Allaha loše mišljenje o Allahu. Jer onaj ko o Njemu misli loše on je pomislio o Njemu ono što je suprotno Njegovom svetom savršenstvu. Ono što on misli je suprotno Allahovim imenima i svojstvima. Zbog toga je Allah, subhanehu ve te ala zaprijetio onima koji o Njemu misle loše onako kako nije nikom mimo njih zaprijetio. Kao što Uzvišeni kaže:
“o Allahu zlo misle to zlo će njih snaći! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio Džehennem, a grozno je on boravište!” (Prevod značenja, El-Feth, 6)

Allah, subhanehu ve te ala o onome ko negira neko od Njegovih svojstava kaže:
“I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, pa gubitnici postali ste.” (Prevod značenja, Fussilet, 23)

Allah subhanehu ve te ala govoreći o Svom prijatelju Ibrahimu, alejhisselam, kaže:
“…kad je ocu svome i narodu svome rekao: ‘Šta to vi obožavate? Zar lažna božanstva umjesto Allaha hoćete? Pa šta o Gospodaru svjetova mislite!?” (Prevod značenja, Es-Saffat, 85-87)

Tj. kakvo je vaše mišljenje da će vas nagraditi kad se susretnete sa Njime a obožavali ste nekog drugog mimo Njega? Šta ste zamislili od manjkavosti o Njegovim imenima, svojstvima i gospodarstvu, pa vas je navelo da robujete nekom drugom? Da ste o Njemu mislili ono što jeste, da On sve zna, da je Svemoćni, da je Neovisni i da svako ima potrebu za Njim, da On bdije nad Svojim stvorenjima sa pravdom, da samo On upravlja stvorenjima u čemu nema ortaka. On zna sve detalje i ništa Mu nije skriveno od Njegovih stvorenja, On im je dovoljan i u tome nema potrebe za pomagačem, On je Sam po Sebi Milostiv i ne treba Mu niko da bi Ga raznježio, od onih koje ste vi uzeli za svoje zaštitnike kojima ste dove upućivali i preko kojih ste posredovanja tražili do Njega, kako ste tvrdili.

Ovo je različito u odnosu na sve ostale vladare i vođe. Oni imaju potrebu za pomagačima kako bi ih upoznali o potrebama njihovih podanika, i kako bi im pomogli u ispunjavanju njihovih potreba, kao iza onim koji će ih umilostiviti i raznježiti svojim posredništvom. Oni imaju nužnu potrebu za posrednicima, zbog sami njih, njihove nemoći i slabosti i ograničenosti njihovog znanja. Ali što se tiče Svemogućeg, Neovisnog samog po Sebi, Sveznajućeg, Milostivog Samilosnog, čija je milost obuhvatila sve, uvođenje nekakvih posrednika između Njega i Njegovih stvorenja je omalovažavanje Njegovog gospodarstva (rububijjeta) i božanstvenosti (uluhijjeta) i Njegovog tewhida, to je loše mišljenje o Njemu, nemoguće je da je tako nešto propisao Svojim robovima, To je nemoguće po razumu i prirodi, a odvratnost ovog čina je potvrđena i iznad je svake moguće odvratnosti.

Ovo je lagani išaret na tajnu zbog koje širk predstavlja najveći grijeh kod Allaha, te da ga On neće oprostiti bez teobe od njega. On obavezuje vječni boravak u Vatri, nije širk odvratan i zabranjen zbog same zabrane nego je nemoguće da Allah propiše obozavanje nekog drugog, kao što je nemoguća kontradiktornost Njegovih savršenih svojstava i uzvišenih atributa. Kako se moze zamisliti za Onoga Koji je jedinstven u Svom rububijetu, uluhijetu, veličanstvenosti i uzvišenosti, da će dozvoliti ili narediti da Mu se pripiše ortak ili da bude zadovoljan sa time? Allah subhanehu ve te ala je visoko iznad ovakvih shvatanja i potvora. Kraj onoga što sam od njega (Ibnul-Kajjima) prenio.

Zastani i razmisli o riječima Sejhul-islama, rahimehullah, jer je pojasnio i prikazao da postoje dvije vrste širka. Širk kojim se negira Gospodarevo Biće, Njegova imena, svojstva i djela, i širk u ibadetu i odnosu prema Njemu i spomenuo je, takođe, da je odbacivanje (širka), u njegovom odnosu prema Allahu, za roba od suštine tewhida. Zatim je spomenuo širk sljedbenika vahdetul-vudžuda i širk ateista koji govore o vječnosti postojanja svijeta, zatim širk džehmija i keramija. Zatim je spomenuo drugu vrstu, a to je širk onih koji Mu pripišu ortake u ibadetu i odnosu prema Njemu. Kao što je širk kršćana, širk vatropoklonika, širk kaderija i širk protiv kojeg je Ibrahim alejhisselam iznosio dokaze o svom Gospodaru, i širk onih koji ga čine u zvijezdama i sazviježđima, za koje misle da su gospodari i vladari. Kao i širk obožavaoca Sunca, obožavaoca vatre i drugih.

Kažem da je od toga i širk onih koji su zastranili u obožavanju kaburova, onih koji smatraju da duše mrtvih upravljaju nečim od stvari ovoga svijeta, kao što je to direktno izrekao Ibn-Džirdžis, Allah ga uništio.
Minhadž te’sis ve takdis, str. 276-295