“Šejhu, eno u onoj sobi sam činio blud”

Posjetio sam trgovački centar čiji me vlasnik ugledao, zagrlio i – zaplakao… Pozvao me u svoju kancelariju na čaj – pristao sam. U kancelariji me dugo posmatrao i ridao, a zatim je počeo kazivati: “Šejhu, eno u onoj sobi činio sam blud s najljepšim djevojkama koje su mi dovodili neki moji uposlenici… Čak sam i u ramazanu činio bludne radnje, dok se iz obližnjih džamija čulo učenje Kur’ana. Kad bi mi bila dovedena djevojka koja mi se ne bi svidjela, vratio bih je, a svojim ljudima zapovjedio bih da dovedu drugu, ljepšu. Nisam znao za dragog Allaha, pa štaviše, rugao sam se klanjačima i postačima, učenjacima i daijama, a usto sam konzumirao opojna pića više nego što sam konzumirao vodu. Tako je, eto, tekao moj život. Jedne ramazanske noći uposlenici su mi doveli djevojku s kojom sam počinio nemoral, ali nisam uživao, te sam tražio da dovedu drugu. Otišli su, a ja sam ostao i, da ne gubim vrijeme, uzeo sam daljinski upravljač kako bih pronašo kanal s filmom neprimjerenog sadržaja… Dok sam tražio odgovarajući kanal, ugledao sam tebe, šejhu! Bio si upravo tako obučen. Gledao sam te, ali ne zato da bih slušao šta govoriš, nego zbog tvog izgleda. Pomislio sam: ‘Ovo mora da je neka tehnička greška! Otkud ovaj čovjek ovdje?!’ Htio sam promijeniti kanal, ali nisam mogao, nešto mi nije dalo… Gledao sam te netremice dok si držao predavanje (radilo se o direktnom prijenosu) u kojem si govorio o pogubnosti bluda. Ostavio sam daljinski upravljač na sto i počeo slušati srcem, a ne samo ušima. Domalo zatim, počao sam ridati kao da nikad u životu nisam plakao. Slušao sam tvoje riječi imajući osjećaj da se jedino meni obraćaš jer si me vidio dok sam maloprije učinio blud. I pored toga što sam pio alkohol i svake noći činio blud, Boga mi, tad sam, prvi put u životu, osjetio slast vjerovanja. Okupao sam se i stupio u svoj prvi namaz (imao sam tad više od 33 godine). Pregibao sam se i padao ničice pred Milostivim Allahom plačući, jecajući i duboko se kajući zbog nebrojenih grijeha koje sam učinio. Dok sam bio na sedždi, moji su se ljudi vratili s djevojkom, ali nisu mogli vjerovati u ono što su vidjeli. Poglédali su po kancelariji i gotovo zaključili da taj čovjek što je na sedždi ne mogu biti ja, nego je to neko drugi; mislili su da se radi o zabuni. Nakon namaza, koji sam završio ridajući, ispričao sam svojim ljudima šta se dogodilo i zapovjedio im da vrate djevojku koju su doveli. Šejhu, te večeri obećao sam: ‘Allahu moj, nikad više neću piti alkohol! Bože, nikad više neću učiniti blud!’ Sutradan sam zapostio i počeo obavljati pet dnevnih namaza, a nakon tri dana moja supruga i ja otputovali smo na umru…”
(Šejh Muhammed Hassan)

Priredio: Abdurrahman Kuduzović