Sedam bitnih principa o ženinom ukrašavanju i uljepšavanju u Islamu

Onaj ko detaljno razmisli o Kur’ansko-hadiskim tekstovima vezanim za ukrašavanje žene muslimanke, opcenito,i njenom pokrivanju; jasno može da uoci odredene principe na kojima su zasnovani. Ti principi su kao pravila i putokazi koje treba ispoljiti i predociti ženi muslimanki, kako bi joj bili na umu i kako bi stalno bila prosvijetljena.

Prvi princip, da je islam, kao vjera, posvetio više pažnje ukrašavanju žene i njenom odjevanju od covjekovog ukrašavanja. Nalazimo da je ženino ukrašavanje objašnjeno u tancine i da je detaljno pojašnjeno šta je dozvoljeno, a šta ne, od ukrasa. To je, a Allah, dželle še’nuh, najbolje zna, radi dva razloga:

Prvi, zato što su ukrasi i ukrašavanje od osnovnih i urodenih ženinih potreba, jer ih je Allah, Uzvišeni, stvorio da vole ukrase i da imaju nagon za ukrašavanjem, pa ako bi im to bilo uskraceno osjecale bi veliku poteškocu.

Drugi, zato što je obaveza da se žena cuva i pazi više nego muškarac, pa ako izgubi ispravan orijentir, kada je u pitanju njeno ukrašavanje, dešava se da biva od najvecih uzroka razvrata i smutnje na Zemlji.

Drugi princip, da ženino ukrašavanje u islamu nije na stepenu cilja, nego na stepenu sredstva kojim se žena odaziva svojoj urodenoj ženstvenosti, i kako bi se pred svojim mužem pojavljivala u najljepšem izgledu, što rezultira dukotrajnu ljubav i samilosti medu njima (supružnicima). Pa ako je njeno ukrašavanje na ovom stepenu, onda ne dolikuje ženi da mu posveti više vremena i imetka nego što zaslužuje. Naprotiv, obaveza je težiti ka umjerenosti, zato što je vrijeme, upravo, covjekov život. Onaj ko dokuci vrijednost vremena takav je istinski spoznato i vrijednost života i svakog njegovog djelica. Rasipanje je zabranjeno, i vjerski i razumski, pa neka se svaka žena, muslimanka, dobro obracuna kada je u pitanju trošenje imetka na kozmetiku i modu.

Treći princip, da je islam dopustio ženi, kao vid olakšice, da se ukrašava više nego što je dopustio muškarcu, odazivajuci ce njenoj urodenosti i ženstvenosti. U isto vrijeme, nije joj ostavio vrata otvorena kada je u pitanju ukrašavanja i odjevanje, nego joj je postavio pravila i principe, kako ne bi smatrala ukrašavanjem i uljepšavanjem ono što to, u stvarnosti, nije. Sve što za sobom povlaci mijenjanje Allahovog stvaranja, ili je dokazano da šteti tjelu, ili obmanjuje, to je šerijatski zabranjeno. Ali, radi ženinih emocija u nastojanju da slijedi i povodi se za drugima, dovelo je da ukrašavanje i uljepšavanje izade iz okvira dozvoljenog i preraste u zabranjeno, a sve to radi slabosti vjerovanja (imana), olahkog pridržavanja za vjerske propise i odazivanja strastima i šejtanu.

Četvrti princip, da je svako uljepšavanje i ukrašavanje s kojim muslimanka oponaša žene nevjernika šerijatski zabranjeno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, rekao je: “Onaj ko oponaša jedan narod on je od njih.” Hadis je hasen – dobar. Pravilo, kada je u pitanju oponašanje nevjernika, je da se svako djelo i postupak, s kojim se slijede nevjernici a to djelo je specificno samo za njih, smatra zabranjenim oponašanjem (ar. tešebbuh). Kada su u pitanju nemuslimanski obicaji i postupci koji su rašireni i medu muslimanima i medu nevjernicima, tj. nisu posebni samo za nevjernike, teško je reci da se to i smatra zabranjenim oponašanjem u osnovi, ali se se može zabraniti s druge strane, zato što vodi ka zabranjenom oponašanju. Ako bi neki od ovih postupaka i obicaja došao u suprotnost s jasnim šerijatskim tekstom, ili temeljom, ili je u njemu uocljiva šteta, onda bi, bez sumnje, bio zabranjen.

U današnje vrijeme smo svjedociocitog oponašanja nevjernika od strane muslimana. U super-marketima, na pijacama i u buticima imamo priliku da vidimo razne vrste ženske odjece: kratke, plitke, providne, uske itd. Žene su, radi neznanja ili zadivljeneosti drugima, pocele da se nedmecu u kupovini takve odjece, i time samo podsticu fabrike odjece da ulažu više truda i vremena u proizvodnji onoga što se suprostavlja cistom islamskom ucenju i njegovoj kulturi. Od negativnih posljedica takvih pojava je naklonjenost nevjernicima i zadivljenost njihovim obicajima. Bojat je se da radi toga izraste naraštaj i generacija koja je bliža osobinama nevjernika nego osobinama muslimana.

Jedan od primjera oponašanja nevjernika od strane muslimanki danas je oblacenje pantalona (farmerki). Do prije kratkog vremena to nije bilo poznato medu muslimankama, zato što je oko njih postojao štit koji je to sprjecavao, a to su vjera i stid. Zatim je došlo do spletkarenja i prevare pa se ta vrsta odjece pojavila u mnoštvu i na muslimanskim pijacama. Naravno, veliki broj ljudi je to prihvatio i spomenuti štit je bio razbijen i uništen. Nakon kratkog vremena je oblacenje pantalona i izlazak u njima na pijace i trgovine postalo normalno i rašireno, u raznim vrstama i oblicima, iako nije od odjece koja je karakteristicna za ženu muslimanku.

Doista, oponašanje nevjernika je slabost, poniženje, potlacenost i dokaz manjkavosti koju kriju u sebi mnogi muslimani današnjice. U isto vrijeme, bitno je napomenuti da niko nema pravo da zabranjuje pravljenje i krojenje novih oblika odjece ako se slažu s islamskim ucenjem i principima kada je u pitanju odjeca muslimanke.

Peti princip, da pokrivanje žene nije adet – obicaj nego ibadet i pokornost Allahu, Uzvišenom, i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za kojeg ce žena biti nagradena kao što ce biti nagradena za obavljanje drugih šerijatskih propisa. Ispravan – šerijatski hidžab jeste da žena pokrije cijelo tijelo, što podrazumijeva pokrivanje lica, ruku, stopala i svih ukrasa. Hidžab nije pokrivanje tijela uz otkirivanje lica i ruku, kao što misle neke žene u današnje vrijeme, koje su pod uticajem fetvi suprotnih ispravnom, ili pod uticajem epidemije razgolicavanja i otkrivanja. Ako je svrha hidžaba (pokrivanja) cuvanje žene i društva od povoda razvrata i nemorala onda je to nemoguce ostvariti osim pokrivanjem ženinog lica, koje je, bez imalo sumnje, osnova i izvor ženine ljepote.

Ako Allah, dželle še’nuh, kaže: “…i neka ne udaraju nogama svojim da bi se cuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.” (En-Nur, 31), kako onda da bude ženi dozvoljeno da otkiva svoje lice? Koji od dva ukrasa izaziva vecu fitnu i preci je da se pokrije? Lice koje sija svjetlom i ljepotom ili zveket nakita na nozi žene za koju ne znamo koliko ima godina i koliko je lijepa?

Šesti princip, da je otkrivanje i razgolicavanje žene od najvecih težnji i ciljeva onih koji pozivaju u razvrat i širenje nemorala po Zemlji. Razgolicavanje je da žena pokazuje muškarcima, koji joj nisu bliža rodbina, ljepotu svoga lica, privlacne dijelove tjela, ukrasnu odjecu i nakit. Otkrivanjem se smatra i da žena skine prekrivac sa svoga lica. Otkrivanje i razgolicavanje postalo je rašireno medu muslimanima u raznim oblicima i vrstama, koje predvida širenje razvrata, nemorala, niskosti i rušenje porodica i domova. Obaveza je na muslimanci da se dobro pazi i cuva od onih koji žele da joj otmu njenu plemenitost, uskrate cednost i da se igraju s njenim razumom i imetkom. Danas imamo medijska sredstva koja koriste filmove, slike, reklame, price i drugo, samo kako bi ostavili uticaj na ženu.

Sedmi princip, da oni koji pozivaju u emancipaciju (oslobadanje) žene, tako što ce se razgolititi i otkriti svoje ukrase, nisu našli bolji nacin i uspješni metod u ostavljanju uticaja na ženu od pitanja ukrasa i ukrašavanja, zato što su svjesni važnosti toga u pogledu i razmišljanju žena. Pa su oni koji dižu odvratne parole i pozivaju u razvatna ubjedenja poceli da sprovode svoje zacrtane planove, ciji je glavni cilj golotinja, otkrivanje i pokazivanje ženinih ukrasa, suprostavljajuci se time istinskom cilju, a to je cuvanje ženine cednosti i plemenitosti s kojom je došao islam.

Cilj mi je da žena muslimanka bude budna i na oprezu od pokvarenih, neprijatljskih, namjera i od polemike koja se oko nje vodi. Neka dobro zna da je potok – pun platna, vrsnih ukrasa i kozmetike – koji oko nje tece i kruži potekao s ciljem da se ona izigra i iskvari, prvenstveno, prije uzimanja njenog imetka.

Uvaženi šejh i alim

Abdullah b. Salih el-Fevzan, hafizehullah

Prijevod: Amir I. Smajic