San koji je promjenio život sarajevskom gangsteru

U današnjem vremenu mnogi su muslimani od rođenja, ali ne prakticiraju vjeru. Ni moj život nije se razlikovao u tom pogledu: dvadeset pet godina proveo sam daleko od vjere, tumarajući putevima zablude i grijeha. U tom vremenu napustio sam srednju školu, slušao najgoru nemoralnu muziku, “družio” se sa najnemoralnijim djevojkama, radio kao “izbacivač” u  diskoteci u Sarajevu, stalno se družio sa mafijaškim zulumćarima i prostitutkama, vozio ukradena auta…

Život kao u gangsterskim filmovima, a u duši samo praznina, depresija, koje sam pokušavao popuniti i ublažiti opijatima i alkoholom. Ni tim se nisam zadovoljio, već  počinjem “dilati” drogu i nositi pištolj. Dok me žene bodre da mislim da
sam neka faca, ja sam bio izgubljen u svojoj koži, tijelu, duši, mislima… U tom periodu upoznajem djevojku koja mi nudi brak, ali da idemo kod nje u inostranstvo! Pristao sam i otišao s njom u namjeri da nastavim svoje biznise: zinaluk, prostakluk, pijanstvo…

Međutim, jedne noći usnijem da sam sa grupom ljudi, koji slušaju muziku na terasi nekog objekta, svi nemoralno obučeni, pijemo… A onda se začu jaki, tupi zvuk i svi stadoše, a zvijezde počeše padati i zemlja se potresati. Svi kao smunjeni trče, tamo-ovamo, plaču, jecaju, deru se, a ja padam na koljena i govorim: “La ilahe illallah! Učite, učite! Kasno vam je sad bježati, učite!” Kada sam se probudio, od straha tri dana nisam izašao.

U takvom stanju proveo sam pet mjeseci razmišljajući o snu, da bih se samo jednu noć okupao i stao na serdžadu koju sam dobio na poklon od brata Marokanca. Nisam znao klanjati, ali sam plakao i dozivao Allaha… Od tada svakodnevno učim vjeru i ustrajavam u tome… Za dva mjeseca naučio sam klanjati i pustio sam bradu. Žena me ismijavala, ali u isto vrijeme osjećala se usamljeno, jer sam stalno gledao i slušao predavanja našeg Zijada Ljakića, Safeta Kuduzovića, Jusufa Barčića rhm. … Ona mi je govorila da sam budala, a ja sam ustao i  hrabro joj rekao: “Ko je sa Allahom i ko Ga voli, i sa mnom je i ja ga volim”, a ona me gledala blijedo, izgubljeno…

Danas, nakon dvije godine, imam dvoje djece, Allahu hvala, moja supruga nosi hidžab, živimo u skladu sa sunnetom poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi va sellem, i ne bojimo se ničijeg prijekora! Ljudi vrijeđaju, a mi uživamo… Onaj ko radi nešto da bi zadovoljio druge ljude, a rasrdio Allaha, On će ga  prepustiti
tim ljudima, a onaj koji razljuti druge ljude radi Allahovog  zadovoljstva, Allah će ga zaštititi svakog zla tih ljudi!

Braćo i sestre, pokajte se Allahu, znajte da nema istine mimo Kur’ana i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Život kojim sam živio ranije bio je tamna provalija, iz koje me Svojom milošću izbavio Allah, i danas u okrilju Njegove vjere i pokornosti Njemu, živim život pun ljepote i istinskog uživanja i, inšallah, spremam se za hadž.

Tekst poslao brat A. E.