PRIČA ŠESNAESTOG IFTARA

Jednom velikanu iznenada dijete preselilo na ahiret. Ljudi su dolazili na kahar, da mu izraze saučešće, a on je to sve strpljivo podnosio. U jednom momentu neko mu reče: “Šejh, veliko je ovo iskušenje, ali vidim dobro ovo podnosiš.” Onda taj velikan reče: “Ljudi, ovo je iskušenje od Allaha i hvala Mu na svemu. Ali ima nešto što zbog čega sam tužniji nego zbog ovog što me sad zadesilo.” Ljudi ga upitaše šta ga to više brine, a on im reče: “Ovo nisam mogao izbjeći niti promijeniti, Allahova odredba. Ali ja sam prije 20 godina prespavao jedan sabah, pa me više od ovog iskušenja brine kako ću za taj sabah račun položiti kod Allaha!”
***
U 16. kur’anskom džuzu nalazi se ajet gdje Uzvišeni kaže: “Naređuj porodici svojoj namaz i budi ustrajan! Ne tražimo mi od tebe nafaku, Mi ćemo te hraniti!” Jedna od odlika našeg vremena jeste naopak odnos prema stvarima. Mnogi ljudi se brine za stvari za koje nisu i neće biti odgovorni, a za stvari za koju su zaduženi ne mare. Brinemo za nafaku koja je tačno određena, a ne brinemo za djela, koja od nas ovise. Probudiš dijete u školu ili na posao, ali ga ne probudiš na sehur ili sabah. Sikiraš se koliko ćeš živjeti, a rijetko kad kako život provodiš. Vjernik se ne brine za ono čime nije zadužen, ali ono čime ga je Gospodar zadužio mu je stalno na pameti. Tako nas Kur’an uči…