Prestrašena je očekujući da će se Sudnji dan desiti u svakom trenutku

Pitanje:

Udata sam žena i imam tri kćerke i sina. Najstarija kćerka ima šest godina, a najmlađa sedam mjeseci. Živim sasvim prirodnim životom, s problemima koji su prisutni u svakoj kući. Prije šest mjeseci pročitala sam temu o velikim i malim predznacima Sudnjeg dana. Mnogo sam istraživala ovu temu, bila sam radoznala. Od tada sam vrlo uznemirena, zapala sam u depresiju, mnogo sam preplašena, ne vodim računa o svom izgledu, nisam u mogućnosti efikasno obavljati poslove kao nekada. Ujutro kad se probudim, ne mogu se dići iz postelje, jer nemam želju za bilo čime. Prezirem kupanje i dotjerivanje. Na djecu gledam puna tuge, odnosim se prema njima vrlo oštro, ponekada ih tučem i mnogo  vičem na njih. Zbog svega toga se kajem, jer sam ih ipak ja rodila. Mnogo plačem, jer živim sa svojom djecom u ovom svijetu punom nereda. Kur’an će se podići, pojavit će se Dedžal, sunce će izaći sa zapada, a ja živim u velikom strahu za sebe, svog muža i djecu. Znate li da se najviše kajem zbog toga što sam svome mužu rodila djecu, mada znam da mi je to Uzvišeni Allah odredio, ali, ipak, moj strah je učinio da na budućnost gledam kao na smutnju i nered, jednom riječju opći kraj u kojem je čovjeku vrlo teško da se ustali. Govorim sama sebi šta će biti kada se veliki predznaci Sudnjeg dana pojave, a moja djeca odrastu, kakva im je sudbina. Bojim se gledati vijesti i demonstracije, odnosno okupljanje ljudi, došla sam do ruba ludila, a da mi se desi nešto kao, naprimjer, gubitak drage osobe ili ako se desi zemljotres, mislim da bih poludjela. Da li je to prirodno stanje ili je neophodno liječenje? Kako da živim smireno, a ovi predznaci su se već pojavili, mi im svjedočimo? Da li je moj strah zbog djece opravdan, ili je to već stvar nevidljivog? Da li ću odgovarati zbog zapostavljanja muža, djece i zbog svog okrutnog odnosa prema njima, iako to nisam željela? Kako da iskoristim ovaj strah kako bih radila nešto što će mi koristiti na ahiretu, a ne da me čini frustriranom s negativnim utjecajem na moj život?

Odgovor:

Hvala Allahu!

Prvo, šejtan ne odustaje od toga da čovjeku presiječe put gurajući ga u grijehe i poroke, također vrši pritisak na njega u vjerovanju i pokornosti Uzvišenom Allahu, tako da čovjek ako je naučio ispravno dogmatsko uvjerenje, šejtan teži ka tome da ga odvrati od ispravnog vjerovanja, obeshrabrivanjem i frustracijama, gurajući ga u očaj i opsesivnost. Na taj način život muslimana postaje turoban, a trebao je biti u okrilju sreće, uspjeha i blagostanja.

To je ono što se i tebi desilo. Shvatila si situaciju kako ne bi trebalo, neopravdano pretjeruješ u svojim strahovima, a tome su doprinijeli i događaji koji se dešavaju u nekim islamskim zemljama. Tvoja situacija može se uporediti sa stanjem bolesnika u hitnim slučajevima. Stoga moraš, bez dvoumljenja i oklijevanja, poduzeti hitno liječenje.

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je o predznacima Sudnjeg dana, koje su znali i njegovi ashabi, ali ipak nisu zapali u sličnu situaciju u kojoj se ti nalaziš.

Drugo, namjera da se zna o blizini nastupanja Sudnjeg dana jeste da bi se čovjek pripremio za njega, bio pokoran Uzvišenom Allahu, slijedeći sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upotpunio lijep moral, uložio trud u lijepom odgoju djece, bio strpljiv u nedaći koja ga je pogodila na ovom svijetu itd.

Poznavati predznake Sudnjeg dana ne znači da čovjek treba pasti u očaj i beznađe ili činiti loša djela i biti nestrpljiv.

Bogobojazan musliman jeste onaj koji se pokorava Božijim naredbama i ima neizmjerno lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu, optimističan je u pogledu budućnosti iščekujući svako dobro, ne pretjeruje sa svojim strahom od onoga što će se desiti kako ne bi izgubio svoju sadašnjost i proturječio uputi koju je dostavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  a on je bio najbogobojazniji čovjek, posjedovao je znanje koje je nama skriveno, jer je govorio: „Kada biste znali ono što ja znam…“ (Bilježe Buhari, 1044, Muslim, 901.) Uprkos tome, Poslanik je živio životom koji je bio ispunjen neizmjernim radom, trudom i zalaganjem, a u svemu su se očitovali prihvatanje Allahove odredbe, lijepo mišljenje o Gospodaru, vjerovanje u Božiju milost, dobročinstvo i plemenitost. Uzvišeni Allah je Taj Koji je milostiv, Najmilosniji, Najplemenitiji, dobrostiv i Sveznajući. Uzvišeni Allah je milostiviji prema nama od nas samih, ne obavezuje nas sa onim što ne možemo podnijeti ili učiniti, daruje nas strpljenjem da podnosimo svaku nedaću koja nas zadesi. A naša utjeha jeste u tome da ćemo, uz Njegovu dozvolu, biti nagrađeni Džennetom.U njemu ćemo se svi susresti, neizmjerno se radujućii nikad više nećemo tugovati.Ali do tada trebamo postupatina najbolji način, puni bogobojaznosti u našim poslovima, moralu, ophođenju i izvršavanju vjerskih dužnosti. Tada nam neće biti teško nastupanje Sudnjeg dana u bilo kojem trenutku da se desi.

Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam je najljepši primjer,skladištio je hranu za svoju podoricu za period od godinu dana, jeo je i hvalio ono što jede, nasmijavao svoje ashabe, ženio se, uljepšavao se prilikom dolaska gostiju i delegacija, gledao je predstave Habešija i njihove vještine u rukovanju sabljama, igrao se sa svojim unucima Hasanom i Husejnom, natjecao se sa svojom suprugom Aišom, neka je Allah zadovoljan njome, posjećivao je svoje prijatelje i komšije, slao vojsku i živio svakodnevni život koji priliči jednom poslaniku. Pored toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je upoznat sa Sudnjim danom i strahotama toga Dana, o kojima mi ne znamo.

Međutim, znanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je vrlo pozitivno bez primjesa negativnosti. Stoga te savjetujemo, poštovana čitateljko, da znanje koje posjeduješ učiniš pozitivnim za sebe, na taj način ćeš postati pokorna Uzvišenom Allahu, osnažit ćeš svoj moral, biti predana u odgoju i podizanju djece, vodeći brigu o njima i o tvome suprugu.

Umjerenost i srednji put u poslovima polučit će svako dobro, dok je zanemarivanje ahireta, potom preuveličavanje straha od ahireta, što dovodi do beznađa, sasvim pogrešno. Umjerenost koja proizlazi iz tog straha dovodi do primjerenog djelovanja, lijepog mišljenja o Uzvišenom Allahu, smatra se ispravnim načinom kojim se postiže svako dobro.

Molimo Uzvišenog Allaha da nam podari napredak u onome što On voli i čime je zadovoljan.

Allah najbolje zna!

Izvor: islamqa