Poučna priča: Jedan bubreg

Jedan bubreg.Hatidža mi je jedna od najbližih prijateljica. U braku je oko tri godine. Prilikom jedne posjete ginekologu, nakon izvršnih analiza, doktorica joj je kazala da njena kćerka, koju nosi u utrobi, ima samo jedan bubreg. Doktori, ovdje na Zapadu, su…

i pored tolikog naučnog napretka izgubili osjećaj humanosti. Hatidžu je poput munje pogodila ta vijest. Doktorica joj je još kazala, sasvim hladno, da nema direktnog riješenja, već da je moguće, nakon porođaja, izvršiti ispitivanja i ustanoviti da li je dovoljan jedan bubreg. Ako on ne bude, izvršit će se presađivanje, što je kako je naglasila, postalo poput presađivanja badema.

Hatidža je izašla iz ordinacije zaprepašćena. Ni sama nije znala kako je dosla kući. Njeni prvo dijete, i to bez jednog bubrega. Šta da radi? Da li je moguće da je doktorica pogriješila? Hatidža i njen muž su tražila najbolje doktore, ali svaki je davao istu dijagnozu – jedan bubreg. Svakom posjetom drugom ljekaru nada se smanjivala. Na kraju se predala realnostima.P osljednji doktor joj je kazao da ne muči sebe, jer se stanje neće promijeniti.

Hatidža je u tim trenucima shvatila da joj je ostalo samo moliti Allaha. Od tog dana je odlučila ustajati u zadnjoj trećini noći i moliti se Allahu za još nerođenu djevojčicu. Uzvišeni Allah je kazao: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene ,da bi bili na Pravom putu.” (El-Bekare,186)

“Ako te od Allaha neka nevolja pogodi, – pa, niko je osim Njega ne može ukloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemoćni.” (El-En am,17)

“Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je, osim Njega, ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je.” (Junus,107)

“Gospodar vaš je rekao: “Pozovite me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.“ (Gafir,60)

Također i u časnom hadisu kog prenosi Ebu Hurejre stoji ja Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Naš se Gospodar svake noći u njenoj posljednjoj trećini spušta na zemaljsko nebo i kaže:“Ko Me moli, pa da mu se odazovem; ko od Mene traži, pa da mu dadnem; ko traži oprost pa da mu oprostm.““

Hatidža je bila čvrsto uvjerena da je utočište jedino kod Allaha. Nije se pokolebala. Svako jutro, sahat ili više, prije sabaha, klanjala bi noćni namaz, uprkos muci i umoru koji je zadesio zbog trudnoće i kratkog sna. Svake noći, u zadnjoj trećini, uputila bi se ka sedžadi. Tu bi skrušeno padala na sedždu i molila Allaha da njenoj kćerki podari dobro zdravlje i dva bubrega. Puno bi učila dovu i plakala, sedžadu bi nakvasila suzama. Ni jednog trenutka se nije umorila, niti joj je dosadilo. Tijelo joj se iscrpilo, a i ruku i sedždu je dalje činila. Ni jednom se nije pokolebala niti požalila. Kada god bi joj doktorica dala iste rezultate, povećala bi se Hatidžina odlučnost da i dalje nastavi s namazom u zadnjoj trećini noći.

Njen muž je osjećao sažaljenje i pribojavao se problema prilikom porođaja, uvijek je podsjećao da Uzvišeni Allah može odložiti ispunjenje dove. Ebu Seid, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Nema nijednog muslimana koji uputi Allahu dovu, s tim da u njoj nema kakva grijeha ili kidanja rodbinske veze, a da mu Allah, zahvaljujući njoj, ne dadne jedno od troje: ubrza ono što je zamolio, pohrani mu to za onaj svijet ili poštedi ga zla (u omjeru dobra kojeg je tražio u dovi).“Rekoše: “Onda da puno dovimo?“, a on reče: “Kod Allaha je više.“

Stalno je podsjećala muža da joj ne preostaje ništa osim moliti Allaha, jer ako ne moli Njega, koga će drugog:

Nemoj tražiti od sinova Ademovih ništa,
Već traži od Onoga Čija se vrata ne zatvaraju!
Allah se srdi ako Ga ne moliš,
A sin Ademov ako nešto od njega zatražiš!

Kako da ne molimo Allaha kada nas je Poslanik, s.a.v.s., obavijestio u hadisi-kudsiju kog prenosi od svoga Gospodara:” Robovi Moji, kada bi prvi i posljednji od vas – i ljudi i džini – stali na jedno mjesto i zatražili od Mene, pa dadnem svakom pojedincu ono što traži, to bi umanjilo od onoga što je kod Mene samo koliko zamočena igla u moru umanji od mora.“

Dvije sedmice prije termina za porođaj, Hatidža mi je došla u posjetu. Nastupilo je vrijeme podne namaza i mi smo klanjale. Neposredno prije nego smo ustale s namaza, dohvatila me je za ruku i kazala da ima čudan osjećaj. Da bi se uspokojile, pozvale smo doktoricu. Zatražila je da se susretnemo u bolnici. Pokušali smo stupiti u kontakt sa Hatidžinim mužem, ali je bio van dometa, klanjao je džumu namaz. Oslonile smo se na Allaha i krenule prema bolnici.

Začudile smo se kada su nam kazali da je porođaj nastupio. Sjela sam pored nje i držala je za ruke ,a ona je, hvala Allahu, neprestano molila Allaha, uprkos porođajnim bolovima, za zdravlje i bubreg svoje djevojčice. Rodila se Fatima, beba male veličine i težine, preciznih crta, plavunjavog lkica. Na leđima je imala malo udubljenje u predjelu bubrega, kao da joj je manjak jednog bubrega isisao taj dio tijela. Djevojčica je zaplakala, a sa njom i Hatidža neprestano moleći Allaha za zdravlje svoje kćeri. Šta da joj odgovorim? Šta da kažem majci čije su oči budne, a kapci omekšali od silnih suza, majci koja i dalje pati? Mašallah, slatka je. Pokušala sam reći nešto drugo,ali nisam pronašla riječi.

Subhanallah, prošlo je samo nekoliko minuta, a plavkasto lice polahko počinje dobijati boju ruže… Slavljen neka je Stvoritelj! Fatima lijepa djevojčica, ali kad god je pogledam, sjetim se problema koje će, možda,i mati s jednim bubregom.

Ni ja ni Hatidža nismo ništa govorile, svaka je bila sa svojim mislima. Kakva će biti sudbina djevojčice s jednim bubregom? Došli su, u tom trenutku, pedijatri i uzeli bebu da bi izvršili početna ispitivanja. Nakon ispitivanja su nam kazali da sve izgleda prirodno, ali da će morati izvršiti i dodatne analize kako bi ispitali sposobnosti bubrega. Ova ispitivanja se mogu izvršiti tek dvije nedjelje po rođenju. Hatidža se puno kolebala da li dati dijete na ispitivanja. Jednom prilikom mi je rekla: “Allah određuje i dešava se ono što On hoće. Nema potrebe da iscrpljujemo njeno tijelo tim ispitivanjima.“ Ali, ipak je odlučila slijediti uzroke i obaviti ispitivanje.

Došao je i taj dan. Sjedili smo u čekaonici iščekivajući doktoricu s rezultatima. Da li će Fatimi trebati još jedan bubreg ili s jednim može dobro sve funkcionirati? Doktorica je izašla sa osmijehom na licu, uputila se k nama i rekla: “Stvarno ne znam šta da kažem. Ne znam šta se dogodilo, ali tvoja djevojčica je dobro i ima oba bubrega!“

Zar se s dovom ismijavaš i potcijenjuješ je,
A ne znaš šta je dova kadra učiniti.

Kako su divni tragovi dove i kako je Allah milostiv prema Svojim stvorenjima. Fatima sada ima pet godina, Allah ju je sačuvao i učinio radošću njenim roditeljima.