Poslanikov san o dva mladića

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, često je sanjao istinite snove koje je onda pričao ashabima kako bi iz toga uzeli pouku. Tako im je jedne prilike ispričao sljedeće: ”Jedne noći došla su mi dva mladića i rekla: ‘Hajde, pođi s nama!’ Ja sam se odazvao i krenuli smo. Na jednom mjestu sreli smo čovjeka koji je klečao na koljenima, a drugi je držao kamen u ruci i onda ga udarao kamenom po glavi tako da bi mu raspolovio glavu, a kamen kojim ga je udario otkotrljao bi se daleko od njega. Zatim bi onaj što je udarao kamenom otišao po kamen i kada bi se vratio, kod onog prvog bi se glava vratila u prvobitno stanje, a onda ga je on opet udario kamenom i to je stalno ponavljao. Upitao sam mladiće koji su bili sa mnom: ‘Subhanallah, šta je ovo, zašto onaj čovjek udara kamenom drugog i zašto to stalno ponavlja?’ Umjesto odgovora, oni su mi samo kazali: ‘Idi dalje.’

Krenuli smo dalje i naišli na još čudniji prizor. Neki čovjek bio je obješen za potiljak, a iznad njega je stajao drugi čovjek koji je u ruci držao željeznu kuku i onda bi je provlačio kroz obraz obješenog čovjeka i otkidao mu meso sve do potiljka, i tom prilikom bi mu oko potpuno uništio, a onda je isti postupak ponovio na drugom obrazu i to je neprestano činio. Ja sam upitao moje saputnike: ‘Subhanallah, šta je ovo, zašto onaj čovjek onako muči svezanog čovjeka?’ Oni su opet samo rekli: ‘Idi dalje.’ Nakon toga prošli smo pored mjesta na kojem je bila ogromna provalija koja je ličila na peć i iz nje smo čuli glasove i krike. Kada smo pogledali, vidjeli smo muškarce i žene potpuno nage kako se prže u tom grotlu. Otvor tog grotla bio je jako tijesan, a njegovo dno vrlo prostrano i kad god bi se plamen povećao i krenuo prema otvoru, na njemu su bili ti muškarci i žene koje je plamen nosio skoro do samog izlaza i onda opet vraćao nazad, na dno. Kada sam svoje drugove upitao šta znači taj prizor, oni su samo kazali: ‘Idi dalje.’ Nakon toga naišli smo pored rijeke čija je voda bila crvena poput krvi. U rijeci je plivao neki čovjek koji je želio izaći na obalu, međutim, na obali je stajao drugi čovjek sa kamenom u ruci i kada bi se onaj približio obali i otvorio usta, čovjek s kamenom bi mu stavio kamen u usta i on bi se vratio u rijeku i tako je stalno činio.

Na moje pitanje šta znači taj prizor, moji saputnici su ponovili svoje riječi: ‘Idi dalje.’ U nastavku našeg putovanja sreli smo čovjeka koji je bio vrlo ružnog i zastrašujućeg izgleda. On je raspaljivao vatru i obilazio oko nje. Upitao sam saputnike ko je taj čovjek i zašto to čini, a oni su mi samo rekli: ‘Idi dalje.’ Nakon toga naišli smo na bašču punu raznovrsnog cvijeća, a u sredini te bašče sjedio je čovjek koji je bio toliko visok da mu nisam mogao vidjeti glavu, a oko njega je sjedilo mnoštvo djece. Kada sam svoje saputnike upitao šta znači taj prizor, oni su opet ponovili: ‘Idi dalje.’ Nedugo zatim došli smo do ogromnog stabla koje je imalo jako korijenje i krošnjate grane. Nikada prije nisam vidio tako lijepo stablo. Moji saputnici su mi rekli: ‘Penji se na stablo!’ Popeli smo se i odjednom smo se našli pred kapijama velikog grada čije su zgrade bile sagrađene od zlata i srebra. Pokucali smo na kapiju i neko nam je otvorio vrata. Kada smo ušli, prvo što smo vidjeli bili su ljudi čija je jedna strana bila lijepa, a druga jako ružna. Moji saputnici su im naredili da idu do rijeke koja je proticala kroz grad i da se okupaju. Oni su to učinili, a kada su izašli iz rijeke koja je bila bijela poput mlijeka, nestalo je ružnoće na njima i pojavili su se u najljepšim likovima. Zatim su se moji saputnici okrenuli prema meni i rekli: ‘Ovo je Džennet koji je Allah obećao vjernicima’, a jedan od njih je rekao: ‘Ja sam melek Džibril’, a drugi: ‘Ja sam Mikail.’ Bilo mi je drago što su mi se predstavili, a onda sam ih ja upitao za sve one prizore koje smo vidjeli, pa su mi kazali: ‘Što se tiče čovjeka koji je klečao i kojem je onaj drugi čovjek kamenom razbijao glavu, to je zapravo musliman koji je nemaran prema Kur’anu i namazu i koji namaz ne klanja u njegovo vrijeme. A čovjek koji je bio obješen za potiljak i kojem je drugi čovjek željeznom kukom odvajao kožu i meso sa lica sve do potiljka, to je čovjek kojem se Allah smilovao i pokrio mu sramote, a on umjesto da zahvaljuje Allahu, izađe iz svoje kuće i obznanjuje svoju sramotu i širi laž među ljudima. Što se pak tiče golih muškaraca i žena koji su gorjeli u onom grotlu, to su bludnici koji su bili ogrezli u grijehu i koji nisu imali ni trunke morala ni časti. Što se tiče čovjeka koji je plivao u rijeci poput krvi i kojem je, kada je želio izaći na obalu, drugi čovjek stavljao kamen u usta i vraćao ga nazad u rijeku, to je čovjek koji je uzimao kamatu i nepravedno trošio imetak drugih ljudi koji su oni u znoju i krvi zaradili. Što se tiče čovjeka zastrašujućeg izgleda koji je raspaljivao vatru i obilazio oko nje, to je bio Malik, čuvar Džehennema, koji priprema vatru za nevjernike i grješnike. A onaj čovjek visokog rasta koji je sjedio u bašči, to je Ibrahim, a.s., a mnogobrojna djeca koja su sjedila oko njega zapravo su sva djeca koja umru u prirodnoj vjeri prije punodobnosti.”’ Tada su ashabi upitali: ”Allahov Poslaniče, hoće li i djeca nevjernika biti u Džennetu?” ”Da”, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ”A što se pak tiče onih ljudi čija je jedna strana bila lijepa, a druga ružna, to su oni kod kojih su dobra i loša djela bila podjednaka, pa im je Allah oprostio i pobrisao loša djela. Zatim su meleki pokazali rukama prema jednom uzvišenom mjestu i rekli: ‘Ovo je, Muhammede, tvoje mjesto u Džennetu.’ Ja sam podigao glavu i vidio nešto poput bijelog oblaka i rekao sam melekima: ‘Dozvolite mi da odmah sada nastanim mjesto koje meni pripada.’ Oni su odgovorili: ‘Ne još, ti nisi upotpunio svoj dunjalučki život, a da jesi, sigurno bi nastanio mjesto u Džennetu koje ti pripada.”’ (Buharija)