Poništenje djela onom ko ostavlja namaz

Da li se poništavaju djela ostavljaču namaza ili ne? Što se tiče potpunog napuštanja namaza od takvog se neće primiti djela kao što se neće primiti od onogoa ko dođe sa širkom. Namaz je centralni stub islama, kako je to potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ostali propisi Šerijata su sporedni stubići i užeta (u usporedbi sa šatorom).

Pa ako šator ostane bez svog centralnog stuba neće mu koristiti ni ostali dijelovi. Tako da ostala djela ovise o kabulu (primanju) namaza. Pa ako bude odbijen namaz bit će odbijena i ostala djela, a čemu je već prethodio dokaz. A što se tiče ostavljanja namaza ponekad, Buharija bilježi u svome Sahihu hadis od Burejde, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uranite (požurite) sa ikindijom, jer ko izostavi ikindiju propalo mu je djelo.”

Učenjaci su iznijeli razna mišljenja u pogledu značenja ovog hadisa. Tako El-Muhelleb kaže: “Misli se na onoga ko ga ostavi propuštajući njegovo vrijeme iz nemarnosti a u mogućnosti je da ga obavi. Poništavaju mu se djela vezana za taj namaz tj. neće zaraditi nagradu klanjača koji ga obavi u njegovom vremenu. Neće ostavirit nagradu djela kojeg bi meleki uzdigli.” Rezime ovog mišljenja je da onaj ko ga ostavi bit će mu uskraćena nagrada tog namaza. Oblik hadisa i njegovo vanjsko značenje se ne poklapaju sa ovim mišljenjem.

Poništavanje koje se ovdje spominje ima svoju osnovu u jeziku i šerijatu. Ne kaže se za onoga koga prođe nagrada nekog djela da su mu propala djela. Da se misli na to bilo bi precizno rečeno da ga je prošla nagrada tog djela. Druga skupina kaže da se time misli na poništavanje djela tog dana a ne na sva djela. Po njim teško da je moguće da sva djela koja su učinjena u prošlosti propadnu zbog jednog namaza. Po njima njegovo ostavljanje ne predstavlja otpadništvo koje bi poništilo djelo. Ovaj hadis je izazvao nedoumice, kod ovih je dokaz protiv onih koji govore da se radi o poništavanju djela tog dana. Ono što se može zaključiti iz hadisa, a Allah, s.v.t., najbolje zna, da ostavljanje namaza može biti dvojako.

Prvo: potpuno ostavljanje tako da ga nikako ne klanja. U ovom slučaju mu se poništavaju sva djela.

Drugo: ostavljanje u određenom danu što poništava djela tog dana.

Tako da opšte ostavljanje povlači za sobom opšte poništavanje. Pojedinačno ostavljanje za sobom povlači pojedinačno poništavanje djela. Pa ako bi neko rekao: “Kako da se ponište djela ako se ne radi o otpadništvu od vjere?” Odgovorit ćemo: “Da, jer Kur’an, sunnet i ono što se prenosi od ashaba je da loša djela mogu poništiti dobra djela isto kao što dobra djela mogu pobrisati loša djela.

Uzvišeni Allah kaže:

“O vjernici, ne kvarite svoju milostinu prigovaranjem i uvredama.” (El-Bekare, 264)

I rekao je:

“O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetitie.” (El-Hudžurat, 2)

Aiša, r.a., je rekla Ummi-Zejd b. Erkam: “Obavijesti Zejda da je poništio svoj džihad sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, zbog toga što se bavi bej’ul-‘ine.

Imam Ahmed je ovo jasno izrekao pa kaže: “Čovjek bi u ovom vremenu trebao da uzajmi novac i da se oženi kako ne bi gledao u ono što mu nije dozvoljeno, pa da mu propadnu djela.” Kur’anski ajeti ovo, također, potvrđuju. Kao što dobro djelo može pobrisati loše koje je veće od njega isto tako nagrada dobrog djela može biti poništena lošim djelom koje je veće od njega. Pa ako bi neko rekao: Kakva je korist od toga što je ovdje izdvojena i naglašena ikindija, te da baš ona poništava djela mimo ostalih namaza? Odgovorit ćemo da hadis ne niječe da i drugi namazi mimo ikindije mogu poništiti djela osim u slučaju kad se misli na mefhum lekab, a mefhum lekab je vrlo slab dokaz.  Ikindija je ovdje spomenuta zbog njene veličine i važnosti među ostalim namazima. To je srednji namaz koji se spominje u Kur’anu, a o čemu nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jasnom i sahih hadisu.

Otuda je u drugom hadisu, također, naglasio važnost ikindije, pa kaže: “Onaj koga prođe ikindija-namaz kao da je izgubio svoju porodicu i svoj imetak.”

Ovo je primjer kako se sa ostavljanjem ikindije poništavaju djela. Kao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio usporediti njegova dobra sa važnošću i naslađivanjem ikindijom, pa ju je zbog toga uporedio sa porodicom i imetkom. Tako da onaj ko izostavi ikindiju biva poput čovjeka koji ima porodicu i imetak, a zatim iziđe iz svoje kuće radi neke potrebe, pa mu u međuvremenu neka nepogoda uništi njegovu porodicu i imetak te ostane sam.” Da je pri njemu ostalo šta od dobrih djela ovaj primjer ne bi bio odgovarajući.

Autor: Ibn Qajjim el – Dževzi