PET STVARI I DJELA OD KOJIH UMRLI IMAJU APSOLUTNO KORIST, AKO ČINIMO ZA NJIH.

Na samom početku obavezno je ukazati da kada se radi o ibadetima, onda je obavezno da se striktno pridržavamo i praktikujemo samo ono što je došlo u Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kada su u pitanju mrtvi i poimanje stvari vezanih za njih: šta umrlima koristi, gdje se nalaze njihove duše i slično, nema sumnje da u to moramo vjerovati samo na način koji je došao u Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

 

Pogotovo ako uzmemo u obzir da je možda najveći dio novotarija, svejedno kod nas ili u drugim dijelovima gdje žive muslimani, upravo vezan za umrle.

 

Kada su u pitanju stvari koje koriste umrlom nakon njegove smrti, trebamo znati da je osnova da čovjeku koristi samo ono što je sam učinio, shodno riječima Uzvišenog Allaha:

 

”I da je čovjekovo samo ono što sam uradi.” (An-Nedžm, 39.)

 

Meðutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je da neke stvari koriste umrlom poslije njegove smrti! Ni u kom slučaju se ne radi o kontradikciji nego samo o specificiranju prvog spomenutog propisa.

 

Takoðer treba napomenuti da je poznavanje ove stvari bitno iz nekoliko aspekata.

 

Kao prvo, ova stvar je vezana za osnove samog vjerovanja – akidu, jer znanje da li nešto koristi umrlom ili ne, spada u nevidljivi svijet – gajb, a kada je u pitanju vjerovanje u gajb, onda ono mora da bude strogo vezano za dokaze iz Kur’ana i sunneta! Tako vidimo da imam Tahavi u svojoj Poslanici spominje ovu stvar kazavši:

 

”I u dovi i sadaki živih za umrle ima koristi za umrle.”

(Šerhul-akide Tahavijje, 2/663.)

 

Druga stvar radi koje je bitno poznavanje spomenute tematike jeste iz razloga što je veliki broj novotarija upravo vezan za kult mrtvih, a poznavanjem ovih stvari i kako su one pojašnjene u Kur’anu i sunnetu, čovjeka biva daleko od svake novotarije!

 

Tako od stvari koje koriste umrlom su:

 

1) Dova! Kod islamskih učenjaka ne postoji razilaženje, odnosno islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da će umrlom muslimanu koristiti dova koju za njega upućuje živi čovjek, ukoliko bude primljena. Kaže imam Nevevi:

 

”Konsenzus islamskih učenjaka je da dova koristi umrlima i da do njih dolaze sevapi od te dove.” (El-Ezkar, 215.)

 

Na ovu stvar upućuju mnogi dokazi iz Kur’ana i sunneta. Kaže Uzvišeni Allah u suri El-Hašr:

 

”Oni koji dolaze poslije njih, govore:’Gospodaru naš,oprosti nama i i braći našoj koji su nas u vjeri pretekla.”’

 

U sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nalazimo takoðer mnogo dokaza koji upućuju na spomenutu stvar.

 

Zabilježio je imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

 

”Kada umre sin Ademov, prestaju njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se drugi koriste i pobožno dijete koje za njega dove upućuje.”

(Muslim, br. 4199)

 

Od tih dokaza je hadis u kojem se kaže da je Poslanik, s.a.v.s., običavao na dženazi prisutnima reći: “Tražite oprost za vašeg brata.” Takoðer Poslanikove, s.a.v.s., dove u kojima bi izmeðu ostalog govorio: “Allahu, oprosti našim mrtvim i našim živim.” Zatim, ako pogledamo u sami dženaza-namaz ,vidjet ćemo da nije ništa drugo do dova za samog umrlog. (Ahkamul-dženaiz, 169.)

 

2) Sadaka je druga stvar koji korist umrlom ako je za njega učini živi!

 

Zabilježio je imam Buharija u svom Sahihu od Ibn Abbasa, r.a., da je Sa’du ibn Ubadi umrla majka, dok je on bio odsutan, pa je upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

“Da li će joj koristiti ako za nju udijelim sadaku?”, a Poslanik, s.a.v.s., mu je odgovorio: ”Da!” (Buharija, br. 2756, 2762, 2870)

 

Postoji još hadisa koji upućuju da dova koristi umrlom, ali mi ćemo se zadovoljiti spomenutim.

 

3) Trajna sadaka, koju iza sebe ostavi umrli ili, kako je to još poznato u narodu, hajr ili hajrat koji ostavi iza sebe.

 

Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.:

 

”I Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili.” (Jasin, 12.)

 

Hadisi iz sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji upućuju na spomenuto su sljedeći.

 

Zabilježio je imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

 

”Kada umre sin Ademov, prestaju njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se drugi koriste i pobožno dijete koje za njega dove upućuje.”

(Muslim, br. 4199)

 

Ibn Madže u svom Sunenu je zabilježio hadis, za koji šejh Albani kaže da je dobar, od Ebu Hurejre, r.a., u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže:

 

”Od dobrih djela koja dopiru do vjernika poslije njegove smrti su: znanje kojem je podučavao i širio, pobožno dijete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostao iza njega, mesdžid koji je napravio, kuća koju je za musafire izgradio, potok koji je iskopao, sadaka koju je podijelio u životu i zdravlju dopire do njega poslije njegove smrti!” (Ibn Madže, br. 242)

 

4) Vraćanje duga, ukoliko je umrli ostao dužan nekome, obaveza je da njegova porodica vrati taj dug iz njegovog imetka prije same raspodjele. Ukoliko bi se desilo da iza njega nije ostalo imetka, pa ga za njega vrati neko drugi, to vraćanje koristi umrlom.

 

Hadisa koji govore o važnosti vraćanja duga i o tome da samo vraćanje koristi umrlom, postoji više. Od tih hadisa je hadis koji je zabilježio imam Hakim u svom ”Mustedreku” od Semure ibn Džinduba u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike, klanjajući jednu dženazu, rekao:

 

”Zaista je čovjeka koji se nalazi ispred vas (mejjita) od ulaska u Džennet spriječio dug koji nije vratio, pa ako hoćete, spasite ga, a ako hoćete, prepustite ga Allahovoj kazni” (Hakim, br. 2261, šejh Albani kaže hadis je sahih, Ahkamul-dženaiz, str. 15) – tj. ako za njega isplatite dug, koristit će mu to isplaćivanje i spasit će ga od kazne, a ako to ne učinite, bit će prepušten kazni.

 

U ovu stvar takoðer možemo uvrstiti i napaštanje posta za umrlog, ali ne svakog posta, nego samo posta koji se umrli zavjetovao da će postiti, pa je umro prije nego što je ispostio te dane. Naprimjer, ukoliko se osoba zavjetovala da će postiti pet dana, pa je umrla prije nego što je ispostila te dane, u tom slučaju lijepo je za tu osobu ispostiti te dane. Ova vrsta posta smatra se na jedan način isplaćivanjem duga za umrlog koji je ostao dužan. Od hadisa koji upućuju na ovu stvar imamo hadis koji je zabilježio imam Buhari u svom Sahihu da je Sa’d ibn Ubade došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., rekavši mu:

“Moja majka je umrla a zavjetovala se da će postiti! Da li ću napostiti za nju?” Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao: ”Naposti za nju.” (Buharija, 5/400)

 

5) Obavljanje hadždža za umrlog! Od stvari koje takoðer koriste umrlom jeste obavljanje hadždža za umrlu osobu.

 

Zabilježio je imam Buharija u svom Sahihu od Ibn Abbasa, r.a., da je došla neka žena Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla:

“Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž, pa je umrla a nije ga obavila, da li ću za nju obaviti hadždž?” Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Da, obavi za nju hadždž!”

 

Kaže hafiz Ibn Hadžer u komentaru ovog hadisa:

 

“Iz ovoga se razumije dozvoljenost obavljanja hadždža za umrlog.” (Fethul-bari, 4/78)

 

Takoðer su zabilježili imam Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., da je došla neka žena Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla:

 

”Allahov Poslaniče, obaveza hadždža zatekla je mog oca u velikoj starosti, ne može da ga obavi, pa da li ja mogu da za njega obavim hadždž?” Poslanik, s.a.v.s., reče: “Da!“

 

Imam Nevevi u komentaru ovog hadisa kaže:

 

”I iz ovoga zaključujemo da se dobročinstvo prema roditeljima ogleda u činjenju stvari koje im koriste poput vraćanja njihovog duga, da im se hizmeti, da se izdržavaju, da se za njih obavi hadždž i slično!” (Fethul-bari, 4/80, Šerhu Sahihi Muslim, 10/102)

Potrebno je skrenuti pažnju da su meðu narodom poznate neke stvari koje se čine za umrle, a koje nemaju nikakvo utemeljenje u islamskim izvorima, poput: tevhida, mevluda i sličnih stvari!

 

Takoðer su prisutne neke stvari oko kojih postoji razilaženje kod islamskih učenjaka da li umrlom koriste ili ne, poput učenja Kur’ana. Meðutim, zasigurno se zna da nikada niko od prvih generacija, ashaba,tabiina i učenjaka poslije njih, nije praktikovao učenje Kur’ana za nekog svog umrlog! Nije nam prenesen ni jedan jedini harf o tome da je ikada iko učinio nešto takvo. Tako da možemo zaključiti da je teško da nešto činimo i smatramo ibadetom što nije bilo prisutno ni za vrijeme Allahovog Poslanika, a ni za vrijeme generacija poslije njega, s.a.v.s.!

 

Kaže hafiz Ibn Kesir u svom Tefsiru u komentaru 39. ajeta sure An-Nedžm: “I da je čovjekovo samo ono što sam uradi”:

 

”Kao što čovjek neće nositi grijehe drugih, tako isto i od dobrih djela njemu pripada samo ono što je on sam učinio za sebe. Iz ovog kur’anskog ajeta imam Šafija i oni koji ga slijede zaključili su da sevapi učenja Kur’ana ne dolaze do umrlog, zato što to nisu njihova djela i zarada, zato vidimo da Poslanik, s.a.v.s., nije svoj ummet uputio na nešto takvo, niti ih je na to podsticao, niti im na to ukazao direktno ili indirektno, niti je preneseno i od jednog ashaba da je činio nešto tako, a da je to kakav hajr, oni bi nas u tome pretekli. Vrste ibadeta su strogo vezane za predaje i nije dozvoljeno dolaziti sa ibadetima na osnovu mišljenja i analogije.” (Tefsir Ibn Kesira, 4/328)

 

Ovdje je potrebno ukazati na jednu veliku pojavu koja je mnogo raširena kod običnog svijeta, a to je učenje takozvanih hatmi, gdje neka osoba plati drugoj osobi da za dušu umrlog prouči cijeli Kur’an – hatmu, ili jedan dio poput sure Jasin i slično. Ovakva stvar je strogo zabranjena po konsenzusu islamskih učenjaka. Kaže poznati hanefijski učenjak Ibn Ebi Izz el-Hanefi u svom komentaru ”Tahavijske poslanice”:

 

”Što se tiče plaćanja nekome da uči Kur’an, a potom da sevape učenja pokloni umrlom, ovakvo nešto nije činio niko iz prvih generacija selefa, niti je iko od imama naredio da se nešto takvo čini, ili pak dozvolio da se to čini.”

(Šerhu Akide Tahavijje, 2/672)