OVO SU MOMENTI U KOJIMA DŽINNI NAJLAKŠE ULAZE U LJUDSKO TIJELO…

Postoje određena stanja u kojima se čovjek može naći, a koja posebno pogoduju džinima da opsjednu svoju žrtvu. To su momenti koj i su prisutni kod svakog čovjeka i koj i su dio svakodnevnog života, s tom razlikom da su ovo stanja krajnosti. Bitno ih je znati, kako bi svako zasebno mogao sagledati svoje stanje i korigovati ga ukoliko prelazi granice prihvatljivog, a najbolju korekciju je svakako moguće izvršiti dovođenjem svoga života u

okrilje Kur’ana i Sunneta. Spomenuta stanja su:

a) velika srdžba,

b) velika žalost,

e) veliki strah,

d) odavanje strastima,

e) nemarnost u vjeri.

Velika srdžba

Ovo je osobina koja je prisutna kod svakog čovjeka, ali njeno prisustvo ne mora uvijek predstavljati problem. Postoje dvije vrste srdžbe: pohvalna i pokuđena. Prva je ona koja bi se trebala naći kod svakog vjernika, a nastaje kada se čovjek naljuti zbog nezadovoljstva kršenjem Allahovih, dž.š., zakona.

Srdžba koja se ne bi trebala naći kod čovjeka jeste ona koja nastaje kada se čovjek naljuti zbog sebe, zbog toga što mu neko učini nešto nažao, ili kada ne uspije ostvariti željene ciljeve. Ova srdžba vodi bolesti srca, a bolesno srce

lahko može postati magnet za džine. Atijje b. Urve prenosi od Poslanika, s.a.v.s., hadis u kome nas on uči kako da ne dopustimo da ljutnja prevlada naš razum: “Ljutnja je od šejtana.  Šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi

vodom. Zato kada se neko od vas naljuti, neka uzme abdest.

Velika žalost.

Ovdje je ponovo riječ o žalosti koja prelazi granice islamskog ponašanja. Tako ćemo vidjeti ljude koji se žale na Allaha, dž.š., zbog onoga što ih je zadesilo, zbog gubitka imetka, ili člana porodice, a zaboravljaju zahvaljivati Mu na drugim blagodatima, zaboravljaju Ga veličati, pa On učini da oni budu zaboravljeni i, u momentu u kome su prepušteni sebi, šejtan ih svlada i opsjedne. “Ako čovjeku milost Našu pružimo pa mu je poslije uskratimo on pada u očajanje i postaje nezahvalnik.” (Hud – 9)

Tugovanje za umrlima na način kojim Allah, dž.š., nije zadovoljan idealna je prilika za džine da realizuju svoje planove. Muhammed, s.a.v.s., nas upozorava na ovakvo ponašanje u hadisu koji se prenosi od Abdullaha ibn Mes’uda, a u kome kaže: “Nije od nas onaj koji šamara obraze svoje plačuići za umrlim, i cijepa otvore, proreze na odjeći, i doziva dozivanjem poganskog doba (tuži za umrlim, ožaljava umrloga na način iz predislamskog vremena“

Veliki strah.

Mnogi će kazati kako Allah, dž.š., može dati strah kao uzrok za džinski napad na čovjeka, kada je to urođeno čovjeku, ili se dešava, ne voljom čovjeka, da postane strašljiv, nego izazvano nečim izvan njegove volje, i na što on ne može utjecati. A Allah nije nepravedan. Strah kao pojava i ne može biti uzrok džinskog napada na čovjeka sve dotle dok počiva na opravdanim osnovama. Čovjek ne može kontrolisati hoće li se uplašiti iznenadnih šumova, ili sjenki koje noću poprimaju izgled strašnih zvijeri, al i onog momenta kada ga strah obuzme, treba da se sjeti Allaha, dž.š., i da bude svjestan da, šta god da je bilo uzrokom njegovog straha, to je samo stvorenje Allahovo, koje niti može sebi priskrbiti korist, niti drugima nanijeti štetu, osim u onoj mjeri u kojoj to Stvoritelj i Gospodar svih svjetova odredi.

“To vas samo šejtan plaši pristalicama svojim, pa ih se ne bojte, nego se

Mene bojte, ako ste vijernici“ (Ali Imran – 175)

Kur’anska hamajlija – Almin Omerašević

Obrada: novihorizonti