Nesreća smrti sa sobom nosi sljedeće tri nedaće

Smrt je nesreća i kao takva je opisana u rije­ čima Uzvišenog: … pa vas pogodi nesreća smrti. (EI-Ma’ide, 106). Nesreća smrti sa sobom nosi sljedeće tri nedaće: 1. Smrtnu agoniju, 2. Susret i viđenje sa melekom ili melekima smrti i 3. Strah od lošeg svršetka i nagovještaj griješnicima patnje u vatri.

1. Smrtna agonija

Da jadnog čovjeka ne čeka nikakva druga nesreća, kazna, prijetnja i strah, do smrtne ago- · nije, i ona bi mu sama bila dovoljna pa da mu zagorča život, pomuti radost i natjera ga da se okani nemara i zaborava, s jedne, i da se preda razmišljanju o sebi, svome kraju i pripremi za smrt, sa druge strane, jer smrt je, kao što kaže poslovica “tvoja nesreća u tuđoj ruci, za koju nikada ne znaš kada će se na tebe sručiti.” Začuđujuće je da bi čovjeku bilo pokvareno uživanje i zagorčan život, kada bi bio siguran da će, dok se provodi i sa društvom uživa, upasti vojnik i izudarati ga drvenom pal icom, a da ga, istovremeno, dok to isto čini, ni najmanje nije strah da ne upadne Melek smrti i da sa sobom ne donese agoniju i gorčinu smrti, tim prije što su smrtne muke teže i od udarca sabljom, i rezanja testerom i prženja usijanim željezom. Osim toga, ako su udarci sablje po tijelu toliko bolni, samo zbog toga što u njemu još kuca duša, može se pretpostaviti koliko samo boli, kada se sama duša muči. To što, sve dok je tijelo izloženo udarcima i mučenju, čovjek pomaže i viče, ne znači ništa drugo do da u njegovu srcu i jeziku ima još snage i života. Kakav li je tek bol od smrtnih muka od kojih čovjek izgubi glas i snagu do te mjere da ne može ni pomagati ni vikati?! Bolovi od smrtnih muka su toliko žestoki da zahvaćaju svaku paru tijela i potpuno oduzimaju svaku snagu, ne ostavljajući od nje ni tol iko da čovjek može zvati u pomoć. Smrtni bolovi bili bi neizdrživi i kada bi zahvatili samo jedan nerv, a ne cijelo tijelo. šta tek misliš kakvi su bolovi koji ne zahvaćaju samo tijelo, nego i dušu?! šta misliš kakvi su bolovi od kojih svaki dio tijela, jedan za drugim, umire i počinje se hladiti, prvo stopala, pa potkoljenice, pa bedra itd., sve dok se ne ugasi i posljednji znak života. Svaki dio čovjekova tijela ima svoju smrt i svoje patnje, jednu iza druge, dok smrt ne dođe do grkljana, a kada dođe do grkljana prekida se obazira nje na ovaj svijet i kontakt sa onima koji na njemu ostaju. U tom momentu se zatvaraju vrata pokajanja, a nastupaju kajanje i patnje. U tom smislu, Mudžahid kaže da se riječi Uzvišenog: Uzaludno je pokajanje onih koji čine h rđava djela, a koji, kada se nekom od njih približi smrt, govore: “Sad se doista kajem!” (En-N isa, 18) odnose na momenat kada se ugledaju izaslanici (tj. meleki smrti). Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Čovjekovo pokajanje se prima sve dok mu duša ne dođe do g rkljana.”

2. Susret i viđenje sa melekom ili melekima smrti

Ova vrsta nedaće tiče se neposlušnih griješ­ nika i nje će pravi vjernici biti pošteđeni. Sam čin umrtvljenja i uzimanja duše, na nekim mjestima u Kur’anu se pripisuje Uzvišenom Allahu, kao što je slučaj sa sljedećim a jeto m: Allah uzima duše u času njihove smrti. (Ez-Zumer, 42), na drugim mjestima Meleku smrti, kao što je slu­ čaj sa sljedećim ajetom: Reci: “Melek smrti, koji vam je zato određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.” (Es-Sedžde, ll), a na trećem mjestu pomoćnicima Meleka smrti, kao što stoji u sljedećem ajetu: Izaslanici mu Naši, bez oklijevanja, dušu uzmu. (EI-En’am, 61) Ipak, u krajnjem slučaju, svaku smrt daje Allah. O tome kako nastupa smrt, ei-Kelbi kaže: “Prvo Melek smrti uzme dušu, pa je tek onda, ako se radi o vjerniku, predaje melekima milosti

3. Strah od lošeg svršetka i nagovještaj griješnicima patnje u vatri 

Strah od lošeg svršetka kida srca onima koji znaju šta to znači. To je jedna od vel ikih nesreća smrtne agonije, jer tada će ljudi preživljavati svu gorčinu smrti, nakon što su prethodno izgubili svaku vrstu snage i predali se rastanku sa dušom. Međutim, njihove duše neće izići dok od Meleka smrti ne čuju jednu od dvije najave: il i, ‘Teško tebi od Vatre, Allahov neprijatelju!” ili “Raduj se Džennetu, Allahov prijatelju!” To je ono čega se boje pametni! · Pripovijeda se da je Huzejfe b. ei-Jeman, r.a., na svojoj samrti, rekao I bn Mes’udu, r.a.: “Ustani i pogledaj koje je doba!” – pa je Ibn Mes’ud ustao, a zatim, vrativši se, rekao: ” Izašlo je Sunce” – na što je Huzejfa rekao: ” Utječem se Allahu od jutra da me ne izruči vatri.” Priča se da se Ebu Hurejre na samrti rasplakao i rekao: “Tako mi Allaha, ne plačem iz žalosti za ovim svijetom, niti od tuge što se sa vama rastajem, već zato što iščekujem kakva će mi od moga Gospodara najava doći: za Džennet ili za Džehennem.

novihorizonti.ba