Nepravilno sam klanjao mnogo namaza, jesam li ih dužan ponoviti?

Es-Selamu alejkum! Da li će mu’mini koji nepravilno obavljaju namaz (iz neznanja) imati ikakvu nagradu za to? I, ako ne, moguli naklanjati te namaze da bi dobili nagradu svih nepravilnih namaza na način da klanjaju samo jedan u svrhu naklanjavanja njih 100 (ne bukvalno 100 već neko veći broj namaza)?

ODGOVOR: Ve alejkumus-selamu ve rahmetullah!

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Jednom i Jedinom. Salavat i selam neka su na Allahovog poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.

Niste naveli o kakvoj se nepravilnosti radi. Ne utiče svaka nepravilnost na ispravnost namaza. Međutim, ako bi pretpostavili da se radi o nepravilnosti koja utiče na ispravnost namaza, kao da se – iz neznanja – klanja bez abdesta ili da se ostavi neki drugi od uslova ispravnosti namaza, u tom pogledu učenjaci imaju podjeljena mišljenja.

Jedan dio učenjaka smatra da se ti namazi moraju ponoviti, jer šerijatski nisu ispravni. Namazi imaju svoje uslove ispravnosti koji se moraju ispuniti. Drugi smatraju da se ipak ne moraju ponoviti, jer je Allah, dželle šanuh, oprostio ovom ummetu ono što urade iz zaborava i njihove nenamjerne pogreške. Ovo zadnje mišljenje je, a Allah najbolje zna, ispravnije, jače, utemeljenije i više se podudara sa općim smjernicama Šerijata.

Allah, dželle šanuh, je rekao: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (El-Bekare, 286) Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenjeo je od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da je Uzvišeni Allah primio vjernicima ovu dovu. (Vidjeti: Muslim, br. 199/125)

Od Ibn-Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je oprostio mom ummetu nenamjernu grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn-Madže, br. 2045, i dr.)

Ovaj hadis je zabilježen u mnogim hadiskim zbirkama i prenosi od skupine ashaba poput Ebu-Zerra, Ebu-Bekreta, ‘Ukbe b. Amira, Ibn-Omera, Sevbana, Ebu-Derdâa i dr. Ni jedna od tih predaja nije pošteđena prigovora, a neke su jako slabe. Pojedini učenjaci smataju da se hadis može pojačati mnoštvom predaja, a drugi ne. Bilo kako bilo, značenje hadisa je ispravno po konsenzusu islamskih učenjaka kako tvrde imam Ebu-Abdullah el-Kurtubi, rhm, i drugi. (Vidjeti: El-Džami’u li ahkamil-Kur’an, 10/182)

Šejhul-islam Ebul-Abbas Ibn-Tejmijje, rhm, u tom smislu ističe: “Ispravno mišljenje u tom pogledu je da nije obaveza ponavljati takve namaze, jer je Uzvišeni Allah oprostio (ovom ummetu) nenamjernu pogrešku i ono što urade iz zaborava. Uzvišeni, dželle šanuh, je rekao: ”A Mi nikog nismo kažnjavali sve dok poslanika nismo poslali! (El-Isra, 15) Pa prema tome, onaj do koga nije doprla Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba o nečemu, za njega to nije obavezno. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio Omeru i Ammaru, radijallahu anhuma, da ponove namaze kada su se odžunupili (na putovanju) pa Omer nije klanjao a Ammar se uvaljao u zemlju i klanjao je. Isto tako, nije naredio Ebu-Zerru, radijallahu anhu, da ponovi namaze koje je iz neznanja ostavio zato što je bio džunb. Ashabi koji su jeli i pili (nakon nastupa zore) za ramazan sve dok ne razlikuju bijeli konopac od crnog, nije im naredio da ponove te dane posta, kao što nije naredio ni onima koji su klanjali mnogo namaza prema Bejtul-Makdisu (nakon promjene Kible) sve dok nisu saznali da je se desila promjena Kible, nije im naredio da ponove te namaze. U tom kontekstu je i žena koja ima istihazu, ako određeno vrijeme ostavi namaz smatrajući da nije dužna klanjati, o obaveznosti naklanjavanja tih namaza učenjaci imaju dva mišljenja. Jedan dio učenjaka smatra da nije dužna naklanjati, kao što se prenosi od imama Malika i drugih, jer žena koja je imala istihazu za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koja mu se požalila i rekla da ima velik odljev krvi koji joj je zabranio da klanja i posti, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio joj je šta da radi u budućnosti i nije joj naredio da ponovi propuštene namaze. Do mene je prenešeno mutevatir (čvrsto pouzdanim) putevima da ima pojedinih žêna i ljudi daleko u pustinjama, a i mimo putinja, koji postanu punoljetni a ne znaju da su dužni klanjati. Čak, kada se neka od tih žena pozove da klanja, ona kaže da će klanjati kada postane starica – misleći da namaz nije dužna klanjati osim starica. Među onima koji slijede poglavare mnogih plemena, postoje oni koji ne znaju da im je namaz obavezan. Takvi nisu dužni naklanjati te namaze kada saznaju da moraju kalanjati, svejedno rekli za njih (prije nego počnu klanjati) da su nevjernici ili da imaju opravdanje radi neznanja. Isto tako, onaj ko je bio munafik (licemjer) i zindik (heretik), u vanjštini pokazuje da je musliman a skriva suprotno tome, ne klanja, ili nekada klanja bez abdesta, ili smatra da namaz uopće nije obavezan, takav ako se pokaje iskreno i počne klanjati, nije dužan naklanjati protekle namaze po većini učenjaka. Odmetnik od islama, onaj ko je bio ubjeđen da je namaz obavezan, zatim se odmetne od islama, pa se potom povrati, nije dužan da naklanja ispuštene namaze u stanju odmetništva, i to po većini učenjaka poput Malika, Ebu-Hanife i Ahmeda, po vanjštini njegovog mezheba. Odmetnici koji su napustili islam za vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, poput Abdullaha b. Sa’da b. Ebi Serha i drugih, proveli su u nevjerstvu određeno vrijeme, zatim su opet primili islam. Ni jednom od njih nije naredio da ponove namaze. Ujedno, i odmetnici za vrijeme Ebu-Bekra, radijallahu anhu, nije im bilo naređeno da naklanjaju namaze niti da nadoknade bilo šta drugo. A, što se tiče onog ko zna da je namaz obavezan, zatim ga ostavi sve dok ne izađe njegovo propisano vrijeme, bez nekog pogrešnog shvatanja, takav je dužan naklanjati taj namaz po sva četiri imama. Po Ibn-Hazmu i drugima nije dužan. Pa, čak i ako ih naklanja nakon isteka vremena, po njima nisu ispravni. Isto tako rekli su i za onog ko namjerno ostavi post. Allah, subhanehu ve te’ala, najbolje zna.”  (Medžmu’ul-fetava, 22/101-103)

Ako bi osoba željela da ponovi te namaze iz predostrožnosti i sigurnosti, nakon što se ispostavi da su bili neispravni, može ih ponoviti i nije zabranjeno. Imaće za to, inšallahu te’ala, nagradu, a Allah, dželle šanuh, najbolje zna.

Amir I. Smajić

http://ehlus-sunne.ba/