Neobična želja

Bio sam prisutan na jednom sijelu kad je vladar pozvao vezira i zapovjedio mu da pogubi neke ljude; niko im nije mogao pomoći. Naredio je da se pogubi i ljepuškasti mladić. Kad je mladić stao ispred vezira, osmjehnuo se.
Ukorio sam ga: “Mladiću, zar si toliko hrabar! Smiješ se, a u položaju si koji iziskuje da plačeš. Imaš li kakvu želju?” “Imam”, odgovori mladić. “Želim jesti vruću ovnujsku glavu s pogačom.” Hrana mu je donesena i on je počeo jesti ne obraćajući pažnju na kasapina koji je čekao da ga ubije. Nisam mogao a da primijetim: “Kako možeš jesti tako smireno i ne razmišljati o onom što te čeka?!” Mladić sa zemlje uze slamku i baci je te reče smijući se: “Čovjek se na stotinu načina može izbaviti za onoliko vremena koliko treba da padne ova slamka na zemlju…”

I tako mi Allaha, mladić nije ni završio ono što je mislio reći, kad se začu galama. Neko povika: “Ubijen je vladar!” Oni što su bili osuđeni na smrt nasrnuše na čuvare i pobjegoše; i ja sam, spašavajući goli život, pobjegao i zaboravio na mladića. Uzjahao sam i upravio se prema mostu.

Nisam stigao ni do pola puta, kad me neko nježno uze za ruku i reče: “Čovječe, mislio sam o Allahu ljepše nego što si ti mislio! Jesi li vidio kako me Allah izbavio!” Okrenuh se, kad gle, onaj mladić. Eto, Allah će izbaviti samo one koji polažu nadu u Njega.

(Muhammed el-Muzaffer)
Preuzeto sa Fb.profila prof.Abdurrahmana Kuduzovića