“Nemam kud, ali ću prvi krenuti iz Srebrenice, povest ću djecu i ponijeti kosti svog mrtvog babe”

Dok je SDA u izbornom štabu u Sarajevu objavljivala pobjedu, doduše bez slavlja, slavilo se u Srebrenici, na potpuno pogrešan način. Nakon četničkih pjesama i provokacija, uslijedila je besana noć, a sudeći prema dosadašnjim rezultatima glasanja, bit će ih i ubuduće.

“Ja još ne znam kako se osjećam, soba od kćerke je do samog puta i nisam je smio ostaviti tu da spava, ne osjećamo se sigurno. Danas sam otišao na posao i vratio se, nisam mogao raditi od neke depresije, nervoze. Nisam spavao cijelu noć”, kazao nam je Srebreničanin Senahid Ahmetović.

Senahid Ahmetović

Dan kasnije Srebrenica je utihnula. Miris izdaje koji se osjeća u zraku može se rezati nožem. Iznad glave vise pitanja – šta, kako gdje? Odgovor im nije dao predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Od trenutka kad je SDA preuzela Općinu Centar, Srebrenica i sve ostale općine pale su u drugi plan. U Srebrenici su toga i svjesni.

“Osjećam se izdanim, prodanim, od strane svog naroda, od onih koji žive u dijaspori, u Federaciji, ali mislim i na dosta ljudi koji ovdje žive koji su mogli malo više stvari da odrade. Ja sam prvi čovjek koji će krenuti odavde, ne znam gdje jer nemam nikakvo trajno rješenje, ali krenut ću odavde, povest ću svoju djecu i podnijeti zahtjev da kosti mog mrtvog babe vadim iz mezara i nosim sa sobom ili ću ih odnijeti u njegovo selo. Izetbegović je do sada preko Srebrenice dobijao sve, više ne može. Izdani smo, a nemamo kud”, kaže Ahmetović.

“Osjećam se kao 1995. godine kad su nas protjerali, kao 2010. kad sam kopala djecu. To što proživljavamo i što smo sinoć preživjeli ne bih poželjela ni najgorim zločincima. Zvala me mlada žena koja ima dijete, zabrinuta je, plače, nije spavala, nije jela, pita me šta da radi, kud da ide. To treba sve da zabrinjava. Ništa nije gotovo, ja se još uvijek uzdam da neće ovako završiti”, istakla je Hatidža Mehmedović,  predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”.

Srebreničanima je i ostalo samo to, nada da će se desiti čudo, da ih nisu zaboravili oni iz dijaspore, iz Federacije, jer u politiku se više ne mogu uzdati. Ne mogu se osloniti na one koji smatraju da je Sarajevo i Bosna i Hercegovina od Kozije ćuprije do Marijin Dvora.

“Preživjeli smo mi i gore, preživjet ćemo i ovo i buduće”, kazao nam je Srebreničanin Ahmed Hrustanović.

Borimo se za načelnika, ne samo za žive, on je prvo načelnik onih bijelih nišana, oni su nijemi svjedoci. Duraković je bio načelnik svih naroda, nije lako u Srebrenici biti načelnik, a ovaj širi netrepeljivost i mržnju, pristrasan je i otvoreno govori da nije bio genocid, ja ne znam kome će on biti načelnik, Bošnjacima neće nikada”, tvrdi Mehmedović.

Za očekivati je bilo da će nakon proglašenja pobjede iz SDA danas jedva dočekati da se hvale svojim uspjehom, jakom koalicijom i time što su ponovo prvi, no, čelni ljudi stranke su dan nakon izbora bez komentara. Da je gorak okus pobjede bilo je jasno već sinoć kada je pred predstavnike medija stao predsjednik stranke, tužan, ljut, izrevoltiran pitanjima novinara o Srebrenici. A nije izgubio samo nju, praznih je ruku SDA ostala i u Bihaću, Varešu, Kalesiiji, Lukavcu, Maglaju, Goraždu, Bužimu, Zavidovićima… Amra Babić ih je potukla u Visokom, Fuad Kasumović u Zenici, a Ibrahim Hadžibajrić u Starom Gradu. I nije tačno da je SDA prva, a da su svi ostali drugi. Kad se sve zbroji, jedini pobjednik izbora je SNSD. Bio bi pobjednik i da nije osvojio 11 općina više u odnosu na prošle izbore, pobjednik je jer je osvojio ono najvažnije i najosjetljivije – Srebrenicu.

(Adna Zukanović-Zilić)

 Source.ba