Nasrudin hodža i njegova mati

Pričaju da je jednom Nasrudinova mati pošla od kuće negdje u mahalu pa reče Nasrudinu, koji je tad bio dječak, da čuva kućnih vrata.

Mati ode. Nasrudin je sjedio na vratima do podne, dosadi mu pa se počne s djecom igrati, a dođe ti hrsuz i pokrade sve po kući što nađe. Vrati se mati, vidi šta je bilo i reče svome sinu: „Bolan, što nijesi čuvao?“ Na što joj sin odgovori: „Bome, vratima nije ništa bilo, a ti nijesi rekla da čuvam kuću.“

Izvor: M. Kapetanović Ljubušak, Istočno blago II, Svjetlost, Sarajevo, 1987., str. 126.