NAPAD DZINA

ozvali su me, kasno u noc, komsije mog prijatelja i pitali da li bih mogao doci kod njih jer je stvar hitna. Spremio sam se i krenuo. Poznato mi je bilo to mjesto, jer je ta kuca promijenila mnoge korisnike, a komsije u okolini su pricale da je ta kuca zacarana. Usao sam unutra i imao sam sta vidjeti…

sest zena pokusava drzati i smiriti jednu mladu djevojku, ali nisu imale velikog uspjeha u tome. Rekao sam zenama da izadju iz sobe, i da sa mnom ostane samo njen otac i njezina majka. Djevojka je izgledala kao luda, plakala je, cupala se za kosu, vristala. Pitao sam njenu majku, koliko je dugo ovako, pa mi je rekla od aksama i sve dosad, a bilo je dva izjutra.
Pitao sam je sta se desilo, pa majka odgovori: “Nista posebno, sjedeli smo svi normalno, jedino je ona utrcala u kucu kao da je neko goni, a glava i kosa su joj se pomicali kao da je neko udara, i onda odjednom kao da je neko baci na krevet, i od tada do sada cijelo vrijeme ne otvara oci, te govori da su u sobi i da hoce da je ubiju”.
Pitao sam majku da li su ranije imali problema u ovoj kuci, pa mi je rekla da je cesce vidjala sjenke i da je nekoliko puta vidjela malu, ruznu osobu, nalik na zensko bice. Rekla mi je da su ponekad nestajale stvari, da kada bi nesto vazno ostavljala nigdje to ne bi poslije mogla naci, te dok bi spavali culi bi korake, zvukove otvaranja vrata, zatim puhanje u usima dok bi spavali, kao da neko vuce jastuk.
Rekao sam ocu da on drzi kcerku sada, da je pokriju dekom i da joj glavu umotaju nekom mahramom. Njenoj majci sa rekao da se abdesti i da ona poslusa rukju. Kada sam poceo sa ucenjem Kur’ana djevojka je pocela sve vise i vise vristati i drhtati, a noge su joj se pocele jako tresti. Naucio sam kur’anskih suri na vodu i poprskao sobu u kojoj smo bili, te sam nakvasio jednu krpu i stavio djevojci na oci.
Zatim sam poceo uciti zikr, a na djevojku je to djelovalo kao da sam je sijekao nozem, jer je zestoko vristala. Majka je sjedela do nje, zatvorenih ociju i slusala rukju takodje, ali na njoj nije bilo reakcija. Otac je i dalje drzao djevojku, jer je se otimala i govorila da je soba puna njih i da ce je ubiti. Rekoh joj: “Ne boj se, Allah je na nasoj strani, oni ne mogu Allahu nista, vec ce Allah njih unistiti.”
Proucio sam ezan, a djevojka kao da se je smirila malo, pa sam poceo uciti suru “El-Fatiha” i kada bi stigao do ajeta “WE LED-DALIN” ona bi vrisnula, zato sam nastavio uciti suru brze i brze, sve dok djevojka ne progovori: “O babo, eno ih na zidu, svi su sa krstovima”, pokazujuci prstom na jedan zid. Uzeo sam naucene vode i poprskao taj zid, pa je upitao da li ih vidi sada, pa mi rece da ih ne vidi, ali da osjeca nesto u sebi, odnosno da joj je nesto tako steglo noge da ih uopste ne osjeca.

Upitah je da li osjeca bol u zeludcu, pa rece: “Kao da je neko zapalio vatru u njemu, osjecam kao da gori”, pa sam joj dao da pije naucene vode i rekao da ce sve biti u redu. I dalje sam nastavio uciti Kur`an, ali iznenada javi se jedan glas iz djevojke i rece: “Prestani sa ucenjem!!” Wallahi, ne mogu vam opisat taj glas, jer djevojka je imala umiljat glas, ali ovo je bio tudji i mnogo grublji glas.
Upitao sam: “Ko hoce da prestanem?” -“Prestani, hocemo da izadjemo” – rece mi glas. Pozvao sam djevojku i pitao je ciji je to glas, pa mi je rekla da je to neki mladic, kojeg je cesto sanjala i da je sada sprzen s desne strane njegovog tijela i lica i da je to posljedica naucene vode i ucenja rukje (Kur`ana). Pitao sam je ima li jos koga unutra, pa sam dobio odgovor da su njegova braca u njenom tijelu, ali da su i oni su sprzeni i da svi zele izaci. Upitao sam ih za ime onoga ko ih je poslao, ali su rekli da oni zive u ovoj kuci sa ovom porodicom i da im ova porodica smeta, te da nikoga nece ostaviti rahat, ma ko da od ljudi da dodje i zivi u ovoj kuci.
Upitao sam ih za njihove roditelje, da li su i oni u tijelu djevojke, pa mi je rekao da su mu roditelji i rodjaci napolju i da im govore da izadju iz te djevojke. Rekao sam tom mladicu, da objasni roditeljima i rodjacima koji zive tu da je Allah, svt, stvorio dzinne i ljude, i da svako od njih ima svoju teritoriju i da se ne smiju mjesati u drugi svijet. Ali nisu dalje htjeli pricati, vec su samo trazili izlazak iz djevojke.
Posto su bili dzinni-krscani pozvao sam ih u Islam, ali su to odbili rekavsi da im to njihovi roditelji ne daju, ali su bili spremni na izlazak, sto je bio i moj glavni cilj, u ime Allaha. Rekao sam im da izadju i da se klone tog mjesta i da ovu porodicu ostave na miru. Nastavio sam uciti Kur’an sve dok djevojka rukom ne maknu krpu sa ociju, i zagleda se u svoju ruku koja je se pocela dizati u vis. Upitao sam je jesu li u ruci, a ona mi odgovori da ne osjeca ruku, te da je se ruka sama digla. Izbusio sam joj prst sa iglicom i pustio malo krv, a djevojka odjednom klonu.
Izgledala je umorno i pocela je plakati, ali joj se izgubio onaj uplaseni pogled. Pogledala je oko sebe i onda zatvorila oci. Pitao sam je kako je sve ovo danas pocelo, pa ona rece: “Dzinni bi uvijek dolazili u moju sobu po dvoje, troje i bihuzurili me, a nikome nisam smjela pricati o njima, jer su mi u snu prijetili. Danas u aksam su me napali i poceli udarati po licu i ledjima i osjetila sam da mi je neki smrad usao na usta, te me gusio iznutra, sve dok ti nisi dosao i istjerao ih.”
Hvala Allahu, djevojkina majka nije osjetila nista prilikom ucenja rukje. Rekao sam im da izbace ili posklanjaju sve slike i ukrase iz kuce, koje su imali likove zivih bica, da pustaju suru “El Bekare” jednom dnevno. Zatim sam izasao napolje sa njenim ocem i poprskao naucenom vodom svaki cosak kuce iznutra i izvana, i svaki cosak dvorista te kuce. I ovaj slucaj zavrsen je uspjesno, zahvaljujuci samo Allahu, svt.
I ovu pricu nam je poslao Abu Amr ibn FadL, brat koji zivi u Makedoniji i koji lijeci ucenjem Kur’ana.

Preneseno sa: http://ljiljan.dk/