Nada za očajne duše

Mnogo je istaknutih ashaba Allahovog poslanika, s.a.v.s., koji se spominju kroz historiju islama. Neki od njih su duševno veliki, neki su skromni, ali opet vrlo poštovani ili briljantni na svoj način. Džulejbib, r.a., je bio dragi ashab Poslanika, s.a.v.s., ali ne toliko istaknut da bi se uvrstio među poznate i slavne heroje islama. Njegov život i njegova djela nisu opjevana, niti su prepričavana s poštovanjem koje zaslužuju, nego kao oskudne činjenice dostupne skromnim dušama koje su u potrazi za nadom u životu.

Džulejbib, r.a., nije bio visok, niti zgodan, nije bio poznat ni kao galantni ratnik na bojnom polju prije dolaska islama. Njegove fizičke osobine su bile suprotnost u odnosu na osobine heroja tog vremena.

Džulejbib, r.a., je bio jetim, deformisan i vrlo nizak. Društvo ga je brutalno odbacivalo, jer su ljudi više obraćali pažnju na njegov vanjski izgled i društveni položaj nego na njegovu čestitost.

Njegova priča je važna i iz nje se mogu izvući mnoge pouke. Ona nam govori mnogo o tome kako čovjek može biti potcijenjen ako se ocjenjuje na osnovu vanjskih osobina. Njegov život je primjer i nada za duše ispunjene klonulošću i očajem, za duše koje ne ispunjavaju standarde društva u kojem se nalaze. I dan danas njegova priča dira u srce mnogih.

Džulejbib, r.a., je bio jetim iz Medine, dobio je ime prije prihvatanja islama. Njegovo ime na arapskom jeziku znači “Kratki”, što oslikava njegov fizički izgled. Bio je vrlo nizak i mogao bi se uporediti s patuljkom uzimajući u obzir današnje definicije. Također se spominje da se čak opisivao riječju “damim”, što na arapskom jeziku znači deformisan, neprivlačan, odbojnog izgleda.

Uz njegov vanjski izgled još jedna činjenica je bila važna u ružnom odnosu društva prema Džulejbibu, r.a., njegovo porijeklo. Naime, porijeklo je bilo jedna od važnijih komponenti arapskog društva u kojem je živio, kao što je to i danas u mnogim slučajevima. Porijeklo osobe je određivalo njen položaj u društvu. Džulejbibov, r.a., vanjski izgled i nepoznato porijeklo su prouzrokovali da ga ljudi izbjegavaju i s prezirom odbacuju. Bio je odbačen od društva, što mu je prouzrokovalo javno poniženje i sramotu.

Suočavajući se s takvim prezrivim tretmanom, Džulejbib, r.a., je naizgled bio jedna usamljena duša u potrebi za ljubavlju i samilošću. Dok je nosio težinu predrasuda na svojim leđima još od vremena svog rođenja, drugarstvo, ljubav i samilost su za njega postali nepoznati.

Mnogo puta se postavljalo pitanje, da li bi ovaj čovjek ikada u svom životu osjetio samilost i poštovanje. Pitanje je dobilo svoj odgovor u prihvatanju Poslanikove, s.a.v.s., poruke islama.

Džulejbib, r.a., je postao pokorni sluga Svemoćnog Gospodara i dragi ashab poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Zbog svoje iskrenosti, časti i jakog islamskog vjerovanja, dobio je Poslanikovo, s.a.v.s., poštovanje, ljubav i naklonost. Džulejbib, r.a., je zaradio poštovanje za kojim je žudio, te postao jedan od najvrijednijih ashaba poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., se duboko brinuo za njegovu dušu. Bio je osjetljiv na Džulejbibove, r.a., potrebe, što je jasno iz hadisa u kojem je Poslanik, s.a.v.s., prišao jednom ensariji, tražeći ruku njegove lijepe kćerke za Džulejbiba, r.a. Islamski učenjak, imam Ahmed, r.h., zabilježio je ovaj događaj iz Džulejbibovog, r.a., života na sljedeći način:

Prenosi se od Enesa, r.a., da je Poslanik,s.a.v.s., zaprosio ensarijku od njenog oca za Džulejbiba, r.a.Otac reče: “Sačekaj dok se posavjetujem s njenom majkom.” Poslanik, s.a v.s., reče: “Uredu, neka tako bude.” Čovjek ode i o tome obavijesti ženu. Žena to kategorično odbi, a djevojka reče: ”Zar ćete odbiti Poslanikovu, s.a.v.s., naredbu? Ako je on njim zadovoljan, oženite ga!” To je smirilo roditelje koji rekoše: ”U pravu si!” Čovjek ode do Poslanika, s.a.v.s., i reče mu :”Slažemo se”. Poslanik, s.a.v.s., mu reče: “I ja sam njim zadovoljan.” Enes, r.a., kaže: ”Tako se ona udala za Džulejbiba koji ode s Poslanikom, s.a.v.s., tragom jednog od njegovih pohoda u kojem poginu, a oko njega su bili mnogobošci koje je ubio.” “Ona je kasnije”, kaže Enes, r.a., ”bila jedna od najbogatijih osoba u Medini.”

U drugoj predaji se kaže: ”Među ensarijkama nije bilo žene s obilnijom nafakom od nje.” (Mehasinut-te’vil, hadis bilježi Ahmed)

Sljedećeg dana je sklopljen brak. Osman i Ali, r.a., dvojica ashaba Poslanika, s.a.v.s., predali su Džulejbibu, r.a., novčani poklon kojim bi se pomoglo pri svadbi i uzimanju potrepština.
Tako je Poslanik, s.a.v.s., udao lijepu kćerku ensarije za Džulejbiba, r.a., koji je nekada bio odbačen od čitavog društva. Postupak kćerke ensarije je bio postupak prave vjernice.

Postupak kćerke pokazuje njeno samopouzdanje, kao jedne žene muslimanke na koju hirovitosti društva nisu mogle uticati. Reakcija njenih roditelja, njihovo prihvatanje njene odluke, pokazuje da islam ne prisiljava ženu, niti odbacuje njeno pravo pri biranju muža za sebe. Ovo je u suprotnosti sa današnjom situacijom gdje se roditelji više brinu za položaj i novac.

Islam je podario sreću koju je Džulejbib, r.a., zaslužio, te je srećno živio sa svojom suprugom sve do svog šehadeta.

Sljedeći hadis je drugi dokaz da je Poslanik, s.a.v.s., puno volio i cijenio Džulejbiba, r.a.:

Prenosi se od Berza el-Eslemija da je Poslanik, s.a.v.s., bio u jednoj od svojih bitaka, pa je nakon završetka bitke, upitao: ”Jeste li izgubili nekoga?”
Rekoše: ”Izgubili smo toga i toga.”
Poslanik, s.a.v.s., im reče: “Ali ja sam izgubio Džulejbiba.”
Nađoše ga pored sedmerice neprijatelja koje je ubio prije nego je bio ubijen. Kada su o tome obavijestili Poslanika, s.a.v.s., on reče: “Ubio je sedmericu, pa je bio ubijen, on je moj i ja sam njegov.”
Potom mu ispružiše ruke i staviše na Poslanikove, s.a.v.s., ruke. On ga je držao sve dok mu ashabi mezar ne iskopaše. Nije imao drugog ležaja osim Poslanikovih, s.a.v.s., ruku, s kojih je spušten u kabur.(Muslim, Fadailus-sahabeti, En-Nevevi)

Čovjek čiji je život bio ispunjen očajem i borbom, svojom iskrenošću, djelima, i ljubavlju prema islamu i Poslaniku, s.a.v.s., je ipak zadobio srca i divljenje mnogih. Divno je primijetiti kako je ovaj čovjek niskog rasta uspio držati mač i njime usmrtiti svog protivika. Uspio je pokazati svoje junaštvo kroz Poslanikovo, s.a.v.s., poticanje i hrabrenje.

Mnogo je lekcija koje možemo naučiti iz Džulejbibovog, r.a., života. Njegova priča je odsjaj islama. Islam je ukinuo i promijenio njegov očajni život u poniženju. Njegov život je primjer i nada ljudskim dušama ispunjenim očajem.