Način ulaska džina – uzroci

Postoje razni uzroci i načini ulaska džina u ljudsko tijelo a neki su poznati a neki nepoznati, zbog toga postoje velike razlike među džinima, baš kao što postoje i kod ljudi. Uzvišeni Allah ih je stvorio kao i ljude i kaže Allah: “Džine i ljude sam stvorio da samo Meni robuju.” (Ez-Zarijat, 56)

Velika žalost

Vriska i udaranje po obrazima i prsima, bacanje tijela o zemlju, što neki rade kada ih zadesi velika žalost, sve su to znakovi i radnje onih koji su daleko od Allaha, pa stoga njihovo tijelo nije zaštićeno. Prenosi se od Ibn Mes’uda da je rekao:
“Rekao je Allahov Poslanik a.s: Nije od nas onaj ko se udara po obrazima, razdire po prsima i oplakuje džahilijetskim oplakivanjem.”

Žalost je velika prilika džinima da napadnu ljudsko tijelo i uđu u njega. Srce čovjeka, u velikoj žalosti, zaboravlja na Allaha, zaboravlja na vjerovanje da sve što se događa i biva, biva Božijom voljom i određenjem. U tim momentima čovjek nije strpljiv, niti misli na Allaha u teškim trenutcima. Na taj način tijelo postaje potpuno nezaštićeno pred napadom džina.

Veliki strah

Strah, je u stvari šejtanovo navraćanje, čovjeka na zle misli, nakon čega se njegovo srce stisne, što čovjek dobro osjeća, ako što, prije, počinje osjećati jezu i u drugim dijelovima tijela. Neko to osjeća u kosi, neko na nogama, neko u stomaku. Uzrok osjećaja jeze dolazi zbog toga što se čovjek povede za šejtanovim nagovaranjima i spletkarenjima. Kada bi to čovjek shvatio, uvidio bi da nema razloga za strah. Na taj način bi se sačuvao od straha, a i džina. Uzvišeni Allah nam je dao lijek protiv straha. On kaze da šejtan plaši ljude, ali istinski musliman odbacuje šejtanove spletke i samo se Allaha boji. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
“i onima kojima se, kad im je svijet govorio: “Okupljaju se ljudi protiv vas, pa ih se čuvajte! – vjerovanje njihovo povećalo! Takvi su govorili: “Dosta je nama Allah! Divan li je On zaštitnik!” I oni se povratiše s blagodatima i obiljem od Allaha i ništa ih ne zadesi od zla! Pa Allahovo zadovoljstvo slijediše. A Allah je posjednik obilja golemoga! To vas je samo šejtan zastrašio družinom svojom. Njih se ne bojte, Mene se bojte, ako ste vjernici.” (Al-Imran, 173 – 175).

Ovi Kur’anski ajeti nam jasno govore šta je zastrašivanje. Čovjek uvijek pomišlja: Kakav je ono zvuk, šta se ono čuje, čujete li vi to? Tada pomišlja da bi to mogao biti šejtan, zmija ili nešto drugo što hodi zemljom a može da naškodi. Kada bi čovjek sam sebi rekao da to nije ništa, pa i ako jeste, ja imam Allaha i On mi je dovoljan – kada bi to rekao sa čvrstom vjerom i ubjeđenjem, Allah bi ga sigurno zaštitio i spasio od svakog zla.

Zato odbacite strah od sebe i ne slijedite šejtanova nagovaranja. Kad to primjetite, odmah i bez straha učite:

HASBUNEL-LAHU WE NI’ME-L-WEKIL

Nemarnost

Nemarnosti ima više vrsta. Onaj ko ne klanja, nemaran je. Onaj ko ne posti, nemaran je. Onaj ko ne spominje Allaha jutrom i večerom, nemaran je. Onaj ko svoje srce zabavi nečim što ga odvlači od Allaha i on je nemaran. Onaj ko čini grijehe, nemaran je. Onaj ko se zabavi dunjalukom i njegovim ukrasima i zaboravi na Ahiret, nemaran je. Onaj ko se sav preda sticanju imetka i slijeđenju svoje strasti, nemaran je. Dovoljno je da nemarima spomenemo hadis kojeg prenosi Buharija u svome Sahihu: “Razlika između onoga ko spominje Allaha i onoga ko ga ne spominje ista je kao i razlika između živog i mrtvog.”

Uzvišeni Allah kaže:
“Ne budite kao oni koji su na Allaha zaboravili pa je Allah učinio da i oni zabrave na same sebe! Takvi su griješnici.” (El-Hasr, 19)

“Oni samo znaju vanjsko od života ovosvjetskog, a nemarni su spram svijeta onoga.” (Er-Rum, 7)

“Sjećajte se vi Mene pa ću se i Ja vas sjećati!” (El-Bekare, 152)

Onaj ko se ne sjeća svoga Gospodara, ni njegov Gospodar se neće sjećati njega, a onaj koga se Allah ne sjeća, izložen je napadima šejtana, koji ulazi u njegovo tijelo i izlazi kako hoće i kada hoće. Šejtan postaje tijelo za čovjeka, a od takvog nema nikakve opasnosti po šejtanovu vojsku.

Uzvišeni Allah kaže:
“A onome ko se nemarnim pravi da Svemilosnog spominjao nebi, šejtana ćemo mu navaliti, i on će mu drug biti! I oni će ih od puta odvraćati, a ovi će misliti da su na pravoj stazi.” (Ez-Zuhruf, 36 – 37)

Dakle, svi moramo obnoviti svoj ugovor sa Allahom. Moramo biti svjesni Allaha u svakoj situaciji, u našem govoru i u našem djelovanju, da se budimo sa Allahovim imenom na usnama, da jedemo i pijemo s namjerom da ojacamo naše tijelo za ibadet, za izdržavanje porodice, da dajemo zekat i sadaku, da ukupno naše djelovanje i kontakt sa ljudima bude u skladu sa Allahovim zakonom. Na taj način čovjek će biti u stalnom ibadetu Uzvišenom Allahu.

Srdžba

Svaki čovjek se ljuti, ali postoji pohvalna i pokuđena ljutnja. Pohvalna ljutnja je ljutnja u ime Allaha, Njegove vjere i Njegovog Poslanika a.s., ljutnja prilikom kršenja Allahovih zabrana. Allahov Poslanik, nikad se nije ljutio radi sebe, uvijek se ljutio kada bi neko prekršio Allahovu zabranu.

Pokuđena ljutnja je kada se čovjek ljuti radi sebe, kada ga obuzme osjećaj ponosa zbog grijeha kojeg je učinio, kada se ljuti radi nekog postupka svoje žene i djece, kada se ljuti na nekoga zbog ružnog postupka prema njemu, kada se ljuti na onoga ko ga ogovara. Sve to je pokuđena ljutnja i u momentima takve ljutnje šejtani okupiraju čovjeka pa ga navrate na djela za koja se on, poslije toga, kaje, nakon što se oslobodi utjecaja šejtana.

Uzvišeni Allah kaže:
“A kada te šejtan hoće zavesti zavođenjem svojim, ti od Allaha utočište potraži! On, doista, sve čuje i sve zna!”

Buharija i Muslim bilježe da je Sulejman B. Sard rekao:
“Sjedio sam sa Allahovim Poslanikom a.s., a dvojica ljudi su se posvađali. Svađa je bila oštra toliko da je jedan sav pocrvenio, a vratna žila mu se nabrekla. Tada je Poslanik a.s. rekao: “Uistinu, znam riječi koje kad bi izgovorio, nestalo bi onoga što ga je obuzelo – kada bi rekao. E’uzu billahi mineššejtanni-r-radžim, ljutnja bi prestala.”

Ebu Davud bilježi od ‘Atijje b. ‘Urve, a on od Poslanika a.s., da je rekao:
“Ljutnja je od šejtana, a šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Zato, kada se neko od vas naljuti neka uzme abdest.”
Kada bi nekoga obuzela ljutnja, Poslanik bi naređivao da sjedne, ako je stajao; a ako je sjedio, naređivao bi mu da se ispruži.

Odavanje strastima

Postoje dvije vrste strasti: strast stomaka i strast polnog organa.
Imam Ebu Hamid El Gazali u svome djelu Ihja’ ‘ulum eddin kaže:
“Stomak je izvor strasti, mjesto gdje nastaju sve vrste bolesti. Slijedi strast polnog organa i snažna zelja da se on zasiti. Ove dvije strasti (hrana i seks) slijedi snažna želja za ugledom i imetkom, potom slijedi umnožavanje imetka i jačanje utjecaja što proizvodi različite vrste gluposti, natjecanja i zavidljivosti. Iz ove dvije strasti (umnožavanje imetka i jačanje utjecaja) rađa se bolest dvoličnosti, pokvarenog ponosa, umnožavanja i arogancije, što prelazi u zlobu, zavist, neprijateljstvo i mržnju. Onaj ko se tome oda, to ga vodi u nasilništvo, zlo i razvrat, a sve to je rezultat zapostavljanja želuca i njegovog zasićenja i nekontrolisanog ispunjavanja. Kada bi rob ukrotio svoju strast za hranom gladovanjem i suzio šejtanske tokove, na taj način bi prisilio svoj nefs na pokornost Uzvišenom Allahu.”

Ovo je komentar na hadis Poslanika a.s: “Mi smo narod koji ne jede dok ne ogladni, a kad jede nezasićuje se.”

Zato, brate moj, slijedi uputu našeg Poslanika i dobro pazi da se ne odaš strastima stomaka i polnog organa. Obje strasti uništavaju čovjeka i udaljavaju ga od Allaha, a to znači izloženost napadima šejtana.