Na postelji leži moja majka, posljednji put s sinom razgovara…

Na postelji

Na postelji od mirisa behara,

leži moja majka stara.

Lice joj sjaji i puno je bora,

ruke drhtave, što zaradiše mnogo kora.

Pa me hrapavim dlanom po licu miluje,

posljednji put sina dodiruje.

Sjećaš li se, sine, djetinjstva svoga,

kad sam te po bašti ganjala bosonoga?

A ti sretan i sit, samo bi se igrao,

pa bi majci na krilu zaspao.

Sjećaš se, kada si se zaljubio,

pa mi kruh umjesto mlijeka kupio?

Kada si prvog sina dobio,

pa sa mnom radost svoju podijelio?

Pamti majka trenutke divne samo,

nosim ih i na onaj svijet tamo.

Sine moj, u ime majke tvoje,

odgajaj lijepo ti sinove svoje.

Nemoj da ton na njih podižeš,

samo se bori da ih čestite podigneš.

A ja ću u srcu tvom vječno biti,

iz srca tvog savjete dijeliti.

A sada, sine, majka odmoriti mora,

od nenaspavanih noći i radnih zora.

Autor: Damir Mašić/Mekteba.dk