MUŽ: Jesi li klanjala ikindiju? ŽENA: Nisam. MUŽ: Zašto?

“Muž: Jesi li klanjala ikindiju?
Žena: Nisam.
Muž: Zašto?
Žena: Došla sam tek s posla, preumorna sam, čekaj da malo odmorim.
Muž: Ok…
(malo kasnije)
Muž: Idi, molim te, klanjaj ikindiju i akšam, dok nije vrijeme jacije…
(sljedeći dan)
Muž je otišao na poslovni put. Nekoliko sati nakon što je bilo planirano slijetanje njegovog aviona, još uvijek se nije javio pozivom ili porukom svojoj ženi, kao što je inače imao običaj!
Žena ga je više puta zvala, on se nije javljao. Iznova je zvala, ali bez odgovora. Bila je veoma zabrinuta, nakon što nije stupila u kontakt sa svojim mužem nakon silnih poziva. Pomislila je odmah da mu se nešto desilo, jer bi on uvijek zvao čim sleti na destinaciju.
Nakon nekoliko sati, odjednom je zazvonio telefon. Bio je to njen muž.
Sva zabrinuta žena ga upita: Kako si, je li sve uredu, jesi stigao bezbjedno?
Muž: Sve uredu, elhamdulillah. Stigao sam.
Žena: Kada?
Muž: Prije 4 sata.
Žena: Prije 4 sata?! Što mi se nisi odmah javio?!
Muž: Bio sam preumoran, pa sam malo odspavao.
Žena: Par minuta ti ne bi oduzelo ništa od tvog sna, samo da si mi javio da si stigao! I još, zar nisi čuo da ti zvoni telefon, sto puta sam te zvala?!
Muž: Da, čuo sam…
Žena: I nisi mi se javio?! Tebi znači moji pozivi uopšte nisu bitni!?
Muž: Tvoji pozivi su mi bitni, ali i tebi jučer nije smetalo da se ne odazoveš ezanu. Allahovom pozivu…
Žena je nakon te rečenice orosila svoje oči suzama, i rekla: Da, u pravu si. Izvini…
Muž: Što se meni izvinjavaš, draga? Traži oprosta od Allaha, i nemoj opet tu grešku ponavljati. Znaj da sve što želim na ovome svijetu jeste da On bude zadovoljan sa nama, i da nas sastavi u Džennetu, kako bismo skupa počeli svoj vječni život.
Nakon toga dana, žena više nije nijedan namaz propuštala.
Znaj da je osoba koja te istinski voli, ona koja te “gura naprijed” i podstiče na tvom putu prema Allahu, zaustavlja te kada vidi da skrećeš sa tog puta i želi ti da budeš od vječnih sretnika.”