MRAČNA PROŠLOST GA SPREČAVA U ŽENIDBI

PITANJE: Uzvišeni Allah mi je ukazao na Svoju milost kad sam učinio pokajanje (tevbu) nakon počinjenih velikih i malih grijeha. Moje pitanje odnosi se na to da otkako sam se pokajao prije četiri ili pet godina, postao sam potišten, zabrinut, uznemiren i tužan, jer se uvijek prisjećam svoje prošlosti. Također sam tužan kad pomislim da ću učiniti nepravdu budućoj ženi svojom mračnom prošlošću, zbog toga odlažem ženidbu kako bi se što više povećao jaz između mene i moje mračne prošlosti, odnosno dok ne dođem u bolju psihičku situaciju.

ODGOVOR: Hvala Allahu! Prvo, čestitamo ti na pokojanju kojim te Allah nadahnuo. Molim Uzvišenog Allaha da primi od svih nas pokajanje, jer ne postoji veća blagodat i uputa od islama, stoga molim Uzvišenog Boga da nas učvrsti u njemu.

Drugo, ono što se navodi kao tuga, briga i zabrinutost kad se neko prisjeća grijeha koje je počinio u prošlosti, to može niti vrlo usko povezano sa šejtanom koji hoće da ti upropasti život i vrati te u mračnu prošlost. Neka čitalac zna da je tuga vrijedna prezira, jer dovodi čovjeka u situaciju da postane nevoljan u izvršavanju Božijih naredbi, prebrzo obavlja vjerske obrede, biva potišten u obavljanju vjerskih dužnosti, žalostan, uznemiren, a u svojoj pokornosti nije zadovoljan niti samim sobom.

Dužnost svakog vjernika jeste da se preispita, da odbaci od sebe sve navedeno, te da se ne prisjeća svoje prošlosti i grijeha, osim da traži pokajanje i oprost, da bude ustrajan u pokornsti ispravljajući ono što je propustio, odnosno da radi dobra djela poslušno, umjesto grešaka koje je prije činio.

Uzvišeni Allah kaže: “I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono što su radili. Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite. I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći! I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele. I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine.” (Hud, 112-115)

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na to da je tuga osobina od koje se treba utjecati Allahu. Naime, tuga slabi srce, oslabljuje volju, šteti želji, i ništa šejtanu nije draže nego kada je vjernik tužan. Uzvišeni Allah kaže: “Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!” (Mudžadela, 10)

Tuga je jedan vid bolesti srca, ona je ta koja sprečava srce da se preporodi, pokrene i bude aktivno, i uskraćuje mu nagradu za tegobe kojima je iskušan mimo svoje volje – poput bolesti i nekog bola.

Pohvalno je biti tužan ali samo zbog samog uzroka i njenih posljedica, ali ne i zbog nje same, jer vjernik se može rastužiti zbog nemara i nedostatnog angažiranja u služenju svome Gospodaru, i pokornosti Njemu, ili se može rastužiti zbog činjenja zabranjenih dijela i grijeha, te zbog uzaludno potrošenih dana i vremena. Sve ovo upućuje na ispravnost vjere u srcu i na to da je njegovo srce (imanski) živo, jer osjeća te vrste boli i tuge, a da mu je srce mrtvo, ne bi zbog toga osjećalo ni bol ni tugu. Što je iman u srcu veći, to su bol i tuga zbog nepokornosti intenzivniji.

Ali, kao što smo već rekli, nema smisla očajavati, jer to slabi iman. Ono što će mu koristiti jeste da nastavi napredovati i da se izuzetno trudi. Primjer ovoga je kao primjer putnika koji izgubi svoje drugove na putu, pa sjedne kraj puta žalostan i potišten što su ga drugovi prestigli u putu. Sami čin sjedenja neće mu pomoći, već mu je bolje da ako poznaje put, ustane i ubrza svoj hod, odnosno putovanje, bodreći sebe kako bi sustigao svoje drugove. A kada god ga tuga obuzme, potrebno je da sam sebe utješi i da ima na umu da će, ako se strpi, stići svoje drugove, pa će ga strah izazvan rastankom napustiti.

Ovako treba postupati onaj koji teži da mu stanište na ahiretu bude u društvu dobrih vjernika, bliskih Allahu, dželle šanuhu. (Iz knjige Tariku el-hidžretejni, 2/607-608.) Stoga, nemoj dozvoliti da te šejtan navede na grijeh i udalji te od poslušnosti Uzvišenom Allahu, već nastoj što više činiti dobra djela.

Treće, ono što čitalac napominje glede odgađanja braka, dok se jaz između njega i njegove prošlosti ne proširi više, to samo potvrđuje težnju šejtanovu da ga primami lažnim izgovorom, čineći ga podložnim odavanju strastima, kako smo napomenuli, kao što ga je već gurnuo u bezdan opsjene, sumnjičavosti i sličnih sumnji. Naime, šejtan ne napada svog protivnika putem jednih vrata, već sa više strana vrši napade.

Dakle, opravdanja u vezi s odgađanjem braka smatraju se šejtanskim djelovanjem tako da onaj ko to bude slijedio doživjet će očitu propast. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.” (En-Nur, 21)

U sunnetu Poslanika, alejhis-selam, navodi se da se požuri sa stupanjem u brak, za onoga ko je u mogućnosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Omladino, ko od vas bude u mogućnosti neka se oženi, jer je to najbolji način za čuvanje pogleda i spolnog organa, a onaj ko to ne bude u stanju neka posti, jer je post zaštita.” Bilježe Buhari (5065) i Muslim (1400). Ovo se posebno odnosi na današnje vrijeme, u kojem su smutnja i razvrat rašireni.

Dakle, mračna prošlost nije prepreka da se oženiš, štaviše, brak predstavlja dobro i pohvalno djelo, on je svjetlost koja bi trebala osvijetliti tamu spomenute prošlosti, ako Bog da, dok bi podlijeganje muslimana smutnji odgađanjem braka predstavljalo po drugi put povratak u tamnu prošlost. Ti bi brakom sačuvao sebe i svoj pogled, a najveća vrata šejtanovih spletki, kojima opsjeda ljude, prema tebi bi se zatvorila.

Moguće je da sada ne osjećaš opasnost, ali smutnja dolazi odakle se čovjek i ne nada, stoga se mora biti oprezan kako se vrata ne bi otvorila, a da to čovjek i ne osjeti. Poslanik, alejhis-selam, kaže: “Poslije sebe nisam ostavio za muškarce opasniju smutnju od žena.” (Bilježe Buhari 5096, i Muslim 2741.)

Koliko je razuzdanih i nevjernika koji su se pokajali i vratili svome Gospodaru, potom se oženili, zasnovali porodicu, i situacija im se popravila. Takvu osobu tuga i sumnja nisu omele na sredini njegovog puta.

U djelu El-Mugni od Ibn Kudame (4/7) navodi se: Ibn Mesud kaže: “Da mi od života nije ostalo više od deset dana, i da znam da će mi to biti posljednji dan, a da imam uvjeta da se oženim, oženio bih se, bojeći se smutnje.”

Ibn Abbas je rekao Seidu b. Džubejru: „Oženi se, jer doista je najbolji u ovom umetu onaj koji ima najviše žena.”

Ibrahim b. Mejsera kaže: „Rekao mi je Tavus: ‘Ili ćeš se oženiti ili ću ti reći ono što je rekao Omer Ebu Zevaidu: ‘Od braka te sprečava samo nemoć ili nemoral.’’”

Mervezi prenosi da je imam Ahmed rekao: „Nestupanje u brak nije odlika islama, a onaj ko te pozove da se ne oženiš (udaš) pozvao te je da napustiš islam.”

Od Enesa b. Malika, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi se: „Kome Allah bude podario dobru ženu, pomogao ga je u jednom dijelu vjere, pa neka se Allaha boji zbog drugog dijela.” Prenose El-Hakim u djelu El-Mustedrek (2/175), Taberani u djelu El-Evsat (1/294), Bejheki u djelu Šua’bu el-iman (4/382). Hadis je hasenom (dobrim) ocijenio El-Albani u djelu Sahihut-tergib (2/192).

I još kada znaš da u svome djetetu imaš neiscrpnu sadaku, ako ga odgajaš u moralu i u vjeri, jer si zbog svog braka nagrađen, posebno ako to imaš namjeru učiniti nadajući se nagradi od Boga – to je razlog više da se oženiš.

Musliman treba biti stabilan, ne predavati se svakoj opsesiji koja mu se ispriječi, već da se suprotstavlja i bori protiv toga, odbacujući razmišljanje koje mu ne donosi korist, već da se preda korisnom učenju i proučavanju, potom korisnom poslu, ne predavajući se šejtanu da čini s njime šta hoće, već da odagna od sebe opsesiju i da je pobijedi. Allah najbolje zna!

Izvor: islamqa
Preuzeto sa: www.islampo.ba