MOJ MUŽ JE ODLUČIO DA SE IDE ŽENITI NA ZAPADU SA NEKOM ŽENOM ZBOG PAPIRA. DA LI JE TO DOZVOLJENO?

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Ako može odgovor na ovo pitanje što prije, gori mi pod nogama. Naime, moj muž je navalio da se ide oženit sa nekom ženom na Zapadu radi papire, i već je oko toga uradio neke stvari. A meni to nekako skroz sumnjivo, a i nije toliko ni nužno. Eto kao ovdje nema života, nema posla a i kad ima sve je to ništa, malo, i tako ta priča. Ja ga nagovaram da upita koga od učenih, daija o tome, a on navro ko june u obalu, i pravda se da su mnogi do sada to već uradili, i da je to trebao davno uradit. Ja kad čujem koja je to procedura, koliko to treba čekat, još da me mora sudski razvjenčat, a onu tamo neku vjenčat, nekako se pravo prepadnem i uznemirim, nije mi čista posla. Al ono što me intresuje sa strane Islama, jel njemu ovo halal? Allah te nagradio, nadam se skorom odgovoru.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Takozvani brak radi papira, tj. radi sticanja boravišne vize, državljanstva i slično u nekoj od zapadnih zemalja, već duže vremena je aktuelan kod nas. Čovjek da bi mogao da boravi i radi u nekoj zemlji a nije u mogućnosti da drugačije stekne potrebnu dokumentaciju da bi tamo mogao raditi (ne na crno), pribjegne tome da se oženi ženom koja već ima papire ili je državljanka te zemlje.

Ova vrsta braka uglavnom ne izlazi iz sljedeća tri oblika:

Prvi oblik:

Da je stanje između čovjeka i žena koju on hoće da oženi zbog papira sljedeće:

– prilikom sklapanja braka neće praviti dogovor da se vjenčavaju na određeno vrijeme.

– čovjek nema nijet da joj da razvod nakon što dobije i stekne potrebnu dokumentaciju.

– ta žena je od onih žena koje je dozvoljeno muslimanu da oženi (muslimanka ili kitabijka).

– sam bračni ugovor ispunjava šartove (dozvola staratelja, dva svjedoka i ostalo) koji su potrebni da bi brak bio ispravan i valjan.

Ako taj brak ispunjava gore spomenute stvari onda je on ispravan po idžma’u islamskih učenjaka, jer su ispunjeni ruknovi i šartovi ispravnog braka, a sa druge strane u njemu nema nešto što bi ga činilo zabranjem.

A nijet čovjeka da ovom ženidbom stekne određenu dunjalučku korist (u ovom slučaju papire) ne utiče na ispravnost braka, jer je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejere, radijallahu anhu, da se žena ženi zbog dunjalučkih i ahiretskih koristi, pa kaže: “Žena se ženi zbog četiri stvari: zbog imetka, porijekla, ljepote i vjere, uzmi onu koja ima vjeru”.(mutefekun alejhi, tj. Buharija i Muslim)

Tri prve stvari koje su spomenute u hadisu dunjalučke koristi zbog kojih se ženi žena, a u tome nema šerijatske smetnje, a nema razlike između njih i želje čovjeka da stekne papire.

Drugi oblik:

Da se čovjek i žena dogovore da se vjenčavaju na određeno vrijeme i to spomenu to prilikom sklapanja braka, svejedno bio to istinski ili formalan brak.

Formalan brak ili tzv. bijeli brak je da se čovjek iz određenog mjesta ili države dogovori sa ženom iz druge države ili mjesta da će je oženiti da bi ga ona dovela u svoju državu a da će se sa njom odmah razvesti (sudski) odmah nakon što dobije što mu je potrebno od papira, s tim da ne živi sa njom bračnim životom.

Ako je ta žena muslimanka ili kitabijka (kršćanka ili jevrejka), onda je ovaj brak zabranjen i ništavan po idžma’u islamskih učenjaka, zbog toga što je unaprijed vremanski ograničen te je poput braka mut’a (brak na određeno vijeme) koji je zabranjen u vjerodostojnim hadisima.

A ako je ta žena koju hoće oženiti zbog papira bilo koja vrsta žena mimo muslimanke i kitabijke, onda je taj braj haram i ništavan sa ove strane negledajući da je na određeno vrijeme ili ne.

Treći oblik:

Da se čovjek i žena muslimanka ili kitabijka koju ženi zbog papira ne dogovore da je brak na određeno vrijeme, ni u ugovoru niti van njega, s tim da čovjek ima nijet da joj da talak nakon što dobije potrebne papire, a žena ne zna za to.

Ovakav brak je ispravan u šerijatskom pravu (kod kadije) po većini islamske uleme jer ispunjava sve šartove i ruknove braka i ne sadrži u ugovoru nešto što bi ga učinilo neispravnim. A sam nijet koji čovjek ima ne utiče na valjanost braka jer je on sakriven, a Allah nas nije zadužio stvarima koje su skrivene.

Došlo je kod hanefija: “Ako se oženi, a nijet mu je da joj da talak nakon vremena koje je već odredio, brak je ispravan, jer se brak broji da je vremenski određen ako se jasno kaže, a ne ako se samo namjerava”. (Šerhu fethil-kadir, Ibnul-Hemmam 3/249)

A kod malikija: “Saglasni su ako se oženi a ne namjerava da provede sa njom osim neko određeno vrijeme, to je dozvoljeno i nije brak mut’a”. (Ez-zerkani alel-muvetta 3/201)

Kaže Šafija u knjizi El-Umm (5/80): “Ako čovjek dođe u mjesto i hoće da oženi ženu, a njegov i njen nijet je da je ne zadrži osim onoliko koliko će provesti u tom mjestu dan, dva ili tri, ili to bude samo  njegov nijet, ili samo njen nijet, ili nijet njih dvoga ali velijj to ne zna, s tim da prilikom sklapanja ugovora to ne spominju, taj brak je punovažeći i ne kvari ga nijet. Jer je nijet ono što je u mislima čovjeka, a ljudima je oprošteno ono što im misli donose”.

Međutim, ovom stavu se može prigovoriti hadisom: “Zaista se djela vrednuju prema namjerama.” (muttefek alejhi)

Kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame: “Ako se oženi bez uslovljavanja, a namjera mu je da joj da talak poslije mjesec, ili kad završi svoje potrebe u tom mjestu, brak je ispravan po većini islamskih učenjaka i na to ne utiče njegov nijet.” (El-Mugni 7/137)

Iz navedenog vidimo da nijet, ako je skriven i čovjek ne obavijesti ženu, ne utiče na vanjsku ispravnost braka pred šerijatskim sudom. Međutim, postavlja se pitanje da li je čovjek griješan zbog ovog nijeta, jer se na taj način vara žena koja ne zna za njegovu prevaru, jer kada bi ona znala da je namjerava ostaviti vjerovatno se ne bi udala.

Oko ove je vrste braka, kojeg učenjaci nazivaju „brak sa nijetom talaka“, učenjaci imaju tri stava:

– većina ih smatra da je dozovljen i da čovjek nema u tome grijeha,

– drugi smatraju da je mekruh,

– a teći da je haram.

Međutim, ovdje je bitno da razdvojimo njegovu ispravnost pred šerijatskim sudom ako se već desi od toga da li je dozvoljeno, pokuđeno ili zabranjeno čovjeku da mu pristupi.

Najmanje što se može reći za pristupanje čovjeka ovom braku da je mekruh jer u sebi sadrži prevaru, a Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, kaže u hadisu koje prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu:” Ko nas vara nije od nas”. (Muslim)

Kaže Imam Malik: “To (brak sa nijetom talaka) nije ni lijepo niti moralno”. (El-Bejan vet-tahsil 4/309) Mnogi saremeni učanjaci zabranjuju ovaj brak u osnovi, poput Rešida Ride i Ibn ‘Usejmina. A Allah zna najbolje.

Napomena: Mogi koji se upuštaju u ovakve vrste avantura i brakova a oženjeni su, da bi se vjenčali sa tom nekom ženom za papire, moraju da se sudski razvjenčaju sa svojom postojećom ženom. Nakon tog sudskog razvjenčavanja sa svojom pravom suprugom oni i dalje misle da su u šerijatskom braku sa njom, i da su se samo formalno i radi interesa pred tagutskim sudom razvjenčali, što je velika greška i neznanje kako u Šerijatu pada talak.

Ispravno je da prilikom sudskog razvjenčanja muž ujedno i šerijatski da talak svojoj ženi, jer on prilikom razvoda na sudu mora izgovoriti ili napisati (potpisati) da se sa njom razvodi, da je pušta ili u tom kotekstu, a time po Šerijatu pada talak.

Naravno, on nju može vratiti u okrilje braka dok je ona u iddetu i sa polnim odnosom (bez izgovaranja riječi da je vraća) po ispravnom stavu učenjaka. Ali bitno je da zna da je time već pao jedan talak i da ako prođe iddet a nije je vratio (polnim odnosom ili riječima) da mu ona više nije žena.

Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakić