MOGU LI SE AKNE LIJEČITI ZEM-ZEM VODOM?

PITANJE:

Esselamu Alejke, da li postoji u islamu neki lijek protiv Akni-bubuljica? Da li bi mogao npr. liječiti akne-bubuljice Zem-Zem vodom, naučenom vodom ili ima nešto konkretno? Allah vam dao svako dobro!

ODGOVOR:

We alejke selam we rahmetullahi we berekatuhu, a zatim:

Hvala i zahvala Uzvišenom Allahu, dželle še’nuhu, Koji sve u mjeri stvori i odredi, Koji mu’mine Pravim putem uputi, a kafirima bolnu kaznu pripremi. Neka su salavat i selam na Njegova odabrana roba i Poslanika, Muhammeda Ibn Abdullaha, sallallahu alejhi ve sellem, na one koji su se prihvatili Njegove upute, koji se drže Sunneta i na sve sljedbenike do Sudnjega Dana.

Cijenjeni brate, pitanje koje ste postavili je koliko meni poznato uglavnom medicinske prirode, no ono što se može u osnovi kazati jeste da je islam kao savršena vjera svaku poru ljudskog života obuhvatila pa tako i bolesti koje se pojavljuju među ljudima.

No, prije nego li spomenem neke smjernice oko dotičnog pitanja želim da sebi i svim čitaocima približim samu tematiku pitanja, odnosno da pojasnim šta su to akne ili bubuljice.

Šta su to Akne?

Akne (lat. Acne vulgaris) upalno su oboljenje kože prouzročeno promjenama u pilosebacealnoj jedinici (strukturi koja se nalazi u koži i sastoji se od folikula dlake i njemu pridružene lojne žlijezde). Uobičajeno je da se akne nazivaju i bubuljice, odnosno prištići.

Ovo stanje obično nastaje tijekom puberteta, a posebice je često u zapadnjačkoj populaciji, što se objašnjava većom genskom predisponiranošću. Akne uzrokuje pretjeran rada lojnih žlijezda unatoč uobičajenoj razini muškog hormona testosterona. Kod većine ljudi ova prenaglašena reakcija nestaje s vremenom pa oko dvadesete godine akne nestaju ili se u najmanjoj meri povlače, bilo djelomice bilo privremeno. Ipak ne postoji način pomoću kojega se može pouzdano predvidjeti koliko će dugo akne opstati. Tako se one kod nekih osoba zadržavaju i više od desetak godina i opstaju u tridesetim i četrdesetim godinama života, a katkad su prisutni i kasnije. Akne zahvaćaju velik dio populacije u nekom od životnih razdoblja.

Sam izraz akne potječe iz netočno preuzetoga grčkog izraza άκμή (akme − osip kože), koji se sreće u spisima Etiusa Emideusa.

Najuobičajeniji oblik akni s kojim se srećemo poznat je pod imenom “Acne vulgaris”, što u prijevodu znači “obične akne.” Prekomjerno lučenje loja iz lojne žlijezde djeluje u sprezi sa začepljenjem kanala lojne žlijezde, kroz koji se loj kod zdrave kože normalno oslobađa. U nekim slučajevima može doći i do poremećaja procesa odumiranja stanica u površinskim podslojevima kože, što dovodi do prekomjernog ljuštenja kože, čiji mikrokomadići, pak, mogu dospjeti u kanal pore lojne žlijezde i tako fizički omesti normalno oslobađanje loja. Tada se lojne izlučevine nakupljaju u koži, u unutrašnjosti blokiranoga kanala, stvarajući povoljne uvjete za razvoj bakterije Propionibacterium acnes, koja se i inače nalazi u koži, ali se pod ovim uvjetima nekontrolirano razmnožava. Kao reakcija na ovu pojavu u koži se pokreću upalni procesi te dolazi do upale koja stvara vidljiv znak na površini kože. Lice, grudi, leđa, ramena i nadlaktice obično su najpogođeniji dijelovi tijela.

Tipične rane prouzročena aknama uglavnom su u većoj meri upaljena ispupčenja rumene boje ispunjena gnojem. Neupaljene lojne žlijezde, koje se pravilnije nazivaju epidermoidne ciste, pojavljuju se ili zajedno s aknama ili samostalno, ali nisu uvijek prisutne. Nakon nestanka rana prouzročenih aknama mogu ostati mali ožiljci koji mogu biti i neuočljivi golim okom.

Osim posljedica koje predstavljaju ožiljci, glavni problem koji tvore akne jest psihološke prirode, a odražava se u smanjenju samopouzdanja i depresiji. Akne se obično pojavljuju tijekom puberteta, kada su mladi ljudi i inače skloni nesigurnosti.

Uzročnici akni

Nije u potpunosti poznat uzročnik − ili uzročnici − akni. Poznato je da postoje i nasljedni čimbenici. Nekoliko je čimbenika uočeno u proučavanjima procesa vezanih za akne:

hormonska aktivnost, poput menstrualnog ciklusa i uberteta stres, koji pokreće povećano lučenje hormona nadbubrežnih žlijezda (tzv. hormoni stresa) hiperaktivnost lojnih žlijezda, koja je uzrokovana, između ostalog, i etom spomenutim dvama mehanizmima nagomilavanje izumrlih stanica površinskih slojeva kože

bakterije u porama, zbog čijeg prekomjernog prisustva tijelo pokreće alergijsku reakciju iritacija kože bilo koje vrste (aktivira i potpomaže stvaranje upalnih procesa) upotreba anaboličkih steroida bilo koji preparati, lijekovi koji sadrže halogene elemente (jodidi, kloridi, bromidi), litij, barbiturate, ili androgene izlaganje visokim razinama klorovih spojeva, posebice klorovim dioksinima može prouzročiti snažnu i dugotrajnu pojavu akni poznatiju kao klorakne.

Tradicionalno je pozornost uglavnom bila usmjeravana na hormonski izazvano prekomjerno lučenje loja, što je smatrano glavnim uzročnikom ove bolesti. Nedavno je veća pozornost posvećena pojavi suženja lojnih kanala, jer se ono smatra drugim najvažnijim uzročnikom ove bolesti. Pretjerano ljuštenje stanica u površinskim podslojevima kože, pretjerano vezivanje stanica unutar folikula dlake (“hiperkeratinizacija”) te nagomilavanje vode unutar kože (koje izaziva nadimanje tkiva kože i pritisak na kanale sve do njihova zatvaranja) jesu pojave koje se smatraju važnim djelatnim mehanizmima. Nekoliko je hormona dovedeno u vezu s aknama: muški hormoni testosteron, dihidrotestosteron (DHT) i dihidroepiandrosteron sulfat (DHEAS), kao i inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-I). Osim toga, pokazalo se da je koža sklona aknama otporna na inzulin.

Razvoj je akni (Acne vulgaris) u zrelijim godinama neuobičajen, iako je ovo starosno doba pogodno za drugo oboljenje kože − Rosacea (rozacea) − koje ima slične simptome. Prave akne (Acne vulgaris) kod zrelijih osoba mogu biti pokazatelj drugih povezanih stanja, primjerice trudnoće ili poremećaja poput sindroma policističnih jajnika ili rijetkog Kašingova sindroma.

Zablude vezane za porijeklo akni:

Postoji niz zabluda o uzroku akni i o stvarima koje ih ne uzrokuju.

Najčešće su:

prehrana: jedna pogrešna studija navela je na zaključak da čokolada, pomfrit, čips i šećer, između ostalog, utječu na razvoj akni.

Nedavno znanstveno istraživanje pokazuje da nema argumenata ni u korist ni protiv ovih tvrdnji.

Konsenzus postignut među zdravstvenim radnicima glasi da oboljeli od akni trebaju isprobavati različite načine prehrane i suzdržavati se od konzumiranja namirnica za koje otkriju da utječu na pogoršanje stanja akni.

Nedavno istraživanje, provedeno na 47 335 žena, otkrilo je pozitivnu epidemiološku povezanost između konzumiranja mlijeka, posebice obranog, i pojave akni.

Istraživači pretpostavljaju da ova povezanost može biti prouzročena hormonima (poput goveđeg IGF-I) prisutnog u kravljem mlijeku, no ova hipoteza nije definitivno potvrđena. S druge strane, morska hrana može sadržavati relativno visoke razine joda, ali vjerojatno nedovoljno da izazove navalu akni. Ipak, osobe koje su sklone aknama možda će poželjeti izbjeći prekomjerno konzumiranje namirnica s visokim sadržajem joda. Govori se i o vezi između konzumiranja namirnica s visokim udjelom šećera i razvoja akni. Prema ovoj hipotezi činjenica da je pojava akni rjeđa u zemljama koje ne pripadaju zapadnim područjima može se objasniti njihovim prehranom koja ima nizak glikemijski indeks.

Nužna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo može li smanjen unos namirnica visokoga glikemijskog indeksa (poput gaziranih napitaka i slatkiša) značajno ublažiti pojavu akne, no konzumiranje namirnica visokoga glikemijskog indeksa treba svesti na minimum zbog njihova utjecaja na opće zdravstveno stanje organizma.

nedostatak osobne higijene: akne nisu pokazatelj nehigijene. Ova zabluda vjerojatno potječe od činjenice da su u mehanizam nastajanja akni uključene i infekcije. No akne nastaju duboko unutar kože, u uskom kanalu folikula dlake, iz kojeg ih je nemoguće isprati. Čepovi se formiraju od stanica i loja koji stvara samo tijelo. Bakterije uključene u proces iste su one koje su i inače prisutne u koži. Redovno čišćenje kože može ublažiti, ali ne i spriječiti razvoj akni kod određene. Štoviše, sve što nadilazi vrlo nježnu njegu kože može zapravo pogoršati rane, pa čak i potaknuti pojavu novih akni oštećivanjem ili isušivanjem kože. (Pogledati: http://hr.wikipedia.org/wiki/Akne ).

Dakle, iz svega navedenog vidi se da je uglavnom riječ o medicinskom problemu i da bi se trebao kao takav i tretirati (potražiti stručnu liječničku pomoć), no uz Allahovu pomoć ja ću ovom prilikom da kažem neke važne stvari za liječenje općenito koje svaki musliman treba da ima na umu.

Osnova svakog liječenja je Kur’an, kao primarno sredstvo, a zatim se pristupa ostalim medikamentima.

Ovaj princip se primjenjuje na sve vrste bolesti, kako psihičke tako i na one fizičke. Neki vjeruju da osobe čija je bolest tjelesna treba da idu u bolnice radi izlječenja, dok bi oni koji su psihički oboljeli, pomoć trebali potražiti u psihijatrijskim ordinacijama, a tek bi duševnim bolesnicima lijek trebao biti u Kur’anu. Na osnovu čega li su oni napravili ovu podjelu? Kur’an je lijek bolesnim srcima, kao i vitalnost ljudskim tijelima. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je izlječenje i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (El-Isra, 82)
Pogledajmo u riječ šifaun (izlječenje), koja je ovdje upotrijebljena zbog svoga vidljivog rezultata. Riječ devaun (lijek), nije korištena, jer za svaki lijek postoji mogućnost da nekada koristi i pribavi ozdravljenje, a nekada opet ne.

Rekao je Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “Zadul-me’ad”: “U Kur’anu je potpuno izlječenje od svih vrsta bolesti, duševnih i tjelesnih. On je dunjalučki i ahiretski lijek. Međutim nije svako dostojan i od Allaha pomognut u tome. Ako bolesnik želi Kur’an pravilno upotrijebiti za liječenje, treba da ga nametne svojoj bolesti sa čvrstim ubjeđenjem i vjerom, iskreno i sa potpunim povjerenjem. Ispunjavajući ove uslove njegova bolest neće moći da opstane. A kako i da se odupre govoru Gospodara nebesa i Zemlje? Kako da odoli govoru koji bi smoždio planine da im se objavi, a Zemlju bi u komade rasjekao?! Ne postoji bolest a da u Kur’anu nema nešto što bi nas uputilo ka njenom izlječenju ili nas obavijestilo o njenom uzroku. Tako da onaj koga ne ozdravi Kur’an, to ga Allah nije izliječio, a kome Kur’an ne bude dovoljan neće mu Allah ništa učiniti dostatnim.” (Zadul-me’ad, 4/352).

To bi značilo da je lijepo mišljenje o Allahu i neograničena pouzdanost u Njega prijeko potrebna prilikom liječenja. “Uslov uspješnog izlječenja jeste bolesnikovo čvrsto ubjeđenje da će mu lijek koristiti.” {Zadul-me’ad, 4/98}

Manjkavost u vjeri ogleda se u stavljanju Allahovog govora na probu, da li će nam koristiti ili ne. Ako bi vodu “Zemzem” pili iz čistog pokusa i radoznalosti ne bi nam to koristilo. Ono što bi nam, uz Allahovu dozvolu, pribavilo dobrobit jeste potpuna sigurnost i vjerovanje da će nam naš Gospodar tu vodu učiniti ljekovitom.

Kada je šejh Usejmin, rahmetullahi alejhi, upitan da li mu`min može da psihički oboli i ako može, koji je šerijatom preporučeni lijek za tu bolest, on je, uz napomenu da savremena medicina liječi ta oboljenja samo primjenom savremenih lijekova, odgovorio: ”Nema sumnje da osobu pogađaju psihička oboljenja, izazvana najčešće brigom za budućnošću i tugom za prošlosti. Psihička oboljenja više utječu na tijelo nego fizička oboljenja. Kao što je poznato, liječenje ovih oboljenja šerijatskom terapijom – rukjom, efikasnije je od njihovog liječenja medikamentima. Na imanski, duhovni lijek za brigu ukazao nam je Poslanik u vjerodostojnom hadisu koji prenosi Abdullah ibn Mes’ud, Allah bio zadovoljan njime: “Nijednu osobu neće pogoditi briga i tuga, i potom kaže: ‘Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i sin ropkinje Tvoje, moja kika u Tvojim je Rukama, Tvoja zapovijed vezana za mene već je izvršena, a Tvoja odredba o meni pravedna je. Molim Te svakim imenom Tvojim koje Ti pripada, kojim si sam Sebe nazvao, ili koje si objavio u Knjizi Svojoj, ili kojem si poučio nekoga od Svojih stvorenja, ili kojega si sačuvao u znanju o skrivenome koje se nalazi kod Tebe, da učiniš Kur’an proljećem moga srca, svjetlošću mojih grudi, udaljavanjem moje tuge i brige’, a da mu Allah neće dati izlaz. Isto tako treba osoba reći: ”Nema istinskog božanstva mimo Tebe, uzvišen si Ti, zaista sam ja od nepravednika.’’ Onaj koji želi više upoznati šerijatsko liječenje, neka se vrati na djela učenjaka u kojima su načini liječenja ovih oboljenja zabilježeni u poglavljima o zikru , kao što je knjiga “Vabil Sejjib”, od Ibn Kajjima, “Kelimu tajib”, od Ibn Tejmijje, “Ezkar’’, od Nevevija i “Zadul-me‘ad”, od Ibn Kajjima.

Kada iman oslabi, tada oslabi i prihvatanje šerijatskog lijeka i opće je poznato da se sada ljudi više oslanjaju na medikamente nego na šerijatsko liječenje, a kada je iman bio jači, šerijatsko liječenje u potpunosti je djelovalo, čak staviše imalo je brže djelovanje od liječenja medicinskim preparatima. Nije nam nepoznata priča o ashabima koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u vojni pohod: Grupa ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, otišla je u vojni pohod. Na putu su došli do jednog logora beduina i tražili su njihovo gostoprimstvo. Beduini su ih odbili primiti, pa su ashabi odsjeli u blizini i krenuli na počinak. U međuvremenu, zapovjednik beduina se razbolio od uboda škorpiona. Njegovi su prijatelji pokušali sve što su znali (da ga izliječe), ali bez uspjeha. Napokon, otišli su i upitali ashabe da li imaju išta što bi izliječilo njihovog vođu. Jedan od ashaba je odgovorio: “Uistinu, slavljen neka je Allah, ja znam koje se djelotvorne dove uče kao lijek za otrovan ujed. Ipak, mi smo vas upitali da nas primite, a vi ste odbili da ponudite gostoprimstvo, i ja neću proučiti ove dove dok se ne nagodimo.” Beduini su ih obradovali i obećali nagraditi s nekoliko ovaca ako uspiju u liječenju njihovog vođe. Odmah zatim je ashab otišao u vođin šator i učio mu suru Fatiha, pljuckajući po njemu. Najednom, zapovjednik je povratio snagu kao da je čvrsta otpuštena vrpca.

Sura Fatiha djelovala je na ovog čovjeka jer je učena iz srca ispunjenog imanom. Kada su se ashabi vratili u Medinu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kako ste znali da je Fatiha rukja? Uistinu, bili ste u pravu…’’

U današnjem vremenu kada su vjera i iman na veoma niskom stupnju, ljudi se oslanjaju na vidljive stvari, kojima su poslije iskušani. S druge strane, postoje sljedbenici izmišljotina koji se poigravaju sa razumom i imecima ljudi, predstavljajući se kao čestiti učači rukje, iskorištavaju tuđu nedaću za prevare i bespravno uzimanje tuđih imetaka. U pogledu islamskog načina liječenje, tj. rukje, ljudi najčešće odlaze u dvije krajnosti: jedni smatraju da rukje uopće ne djeluju, a drugi iskorištavaju tuđe nevolje i priskrbljuju sebi korist učenjem lažnih i izmišljenih rukji. Pored ove dvije kategorije, postoje i umjerena grupa onih koji rukju smatraju ispravnih načinom izlječenja i pribjegavaju joj u neophodnim situacijama. (Fetava islamijje, 4/ 465, 466).

BITNA NAPOMENA

Sve što je navedeno nije imalo za cilj propagiranje i poziv na ostaviljanje uobičajenog načina liječenja, kao što je odlazak u bolnicu radi dijagnoze i medicinskog tretmana. Naprotiv. Osnova svakog liječenja je Kur’an i ono što je spomenuto od dova iz sunneta. Nakon ovoga dolaze ostali načini, koji su nam ne samo dozvoljeni nego i naređeni našom vjerom. Naravno, sve ovo uz čvrsto ubjeđenje da ozdravljenje dolazi samo od Allaha, jer ako on propiše izliječenje i lijek će onda da koristi uz Njegovu dozvolu, a nikako suprotno. “i koji me, kada se razbolim, liječi…” (Eš-Šu’ara, 80)
Lijek je, dakle, tek povod za izlječenje, i naš plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je ukazao na ovo u sljedećim hadisima:
“Za svako oboljenje postoji i izlječenje, pa ako lijek nadvlada bolest čovjek će, sa Allahovom dozvolom, ozdraviti.” (Muslim, 14/191).
“Ako u vašim lijekovima ima kakvog hajra, onda ga ima u rezu hadždžama (onoga koji hidžamom pušta bolesniku krv) i gutljaju meda.” (Buhari, 7/159).

Riječi: “ako u vašim lijekovima ima kakvog hajra…” ukazuju na to da Allah, načelno, nije u njima dao nikakvu korist za oboljelog, jer su oni samo povodi za ozdravljenje, ako Allah to odredi. Pravi uzroci izlječenja nalaze se u šerijatskoj rukji.
“Preporučujem vam upotrebu čorokuta (ar: el-habetu es-sevda’), jer u njemu se nalazi lijek za sve osim za smrt.” (Buhari, 7/160).
Čovjeku koji mu je došao žaleći se na otvor stolice (proljev) preporučio je pijenje meda. (Buhari, 7/159).

Prenosi se od Usame ibn Šerika da je rekao: “Bio sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada su mu došli neki beduini pitavši ga: “Da li da se liječimo, o Božiji Poslaniče?” On, sallallahu alejhi ve sellem, im je odgovorio: “Da, o Allahovi robovi, liječite se. Doista Allah nije dao niti jednu bolest, a da joj nije propisao i lijek osim starosti.” (Sahihu suneni Et-Tirmizi od Albanija 2/202).

Riječi: “…liječite se.” znače “koristite lijekove”, uz napomenu da niti jedan medikament ne daje ozdravljenje sam po sebi, nego je on povod za to, ako Allah odredi.

A Allah najbolje zna.

Safet Suljić

Fakultet Šerijatskog Prava Rijad

Islamski Univerzitet u Rijadu

15.09.1434-24.07.2013

et-taqwa.com