Mjesec kada su kapije nebesa širom otvorene

U jednoj hikaji kaže se kako je Musa, a.s., nakon razgovora s Allahom, dž.š., dobio naredbu da, kada se probudi, prvo što vidi – pojede, drugo – da zakopa, a da od trećeg glavu okrene. Zbilja, kada se Musa, a.s., probudio, začudio se jer je ugledao brdo pred sobom. No, Allahova naredba mora se ispoštovati i on odluči da ga u komadićima počne gutati. Kada je rukom posegnuo ka brdu, Allahovom voljom, ono se pretvori u jednu smokvu i on je stavi u usta. Novo čudo bilo je u tome što ništa slađe i ukusnije u životu nije progutao.

Kada je dalje krenuo, ugledao je hrpu zlata i dragulja. Sjeti se da mu je naređeno da to zakopa i on počne zemlju navlačiti na blago, ali što ga je više prekrivao, hrpa se povećavala. Pošto se uvjeri da taj dio posla ne može završiti, on krenu dalje svojim putem.

Treće što je ugledao bila je lešina koja je širila neugodni smrad. Rečeno mi je da okrenem glavu, pomisli Musa, i on to učini. Pošto je bio radoznao, jedva je čekao da upita Allaha koja je mudrost u ovim naredbama. Kada je Allahu saopćio da je obavio svoju zadaću, Allah mu reče: »Jesi li vidio koliko veliko je ono brdo»? «Jesam», odgovori Musa. «Ono brdo je tvoja srdžba. Kada je progutaš, postaje ukusna. Ono zlato i dragulji su tvoja dobra djela. Što ih više budeš skrivao od ljudi, ona za mene imaju sve veću vrijednost. A uginuli pas, to je slika dunjaluka. Ako mu se budeš posvetio, da znaš šta voliš».

Ova hikaja se vjekovima prepričava po tekijama i derviškim halkama i kazuje da je jedna od suštinskih odlika iskrenih Allahovih robova samokontrola, tj. ovladavanje samim sobom. Za uspjeh u bilo kojem segmentu života, bilo da se radi o duhovnom rastu, intelektualnom, poslovnom ili sportskom, uslov svih uslova je upravo taj, da čovjek bude kadar sebi reći NE. Ustvari, čovjek čovjekom postaje upravo onda kada u sebi sakupi snagu da pobijedi svoj nefs, ali ne na način da ga uništi, što i nije i nemoguće. Već, da on bude gospodar nefsu, a ne da nefs bude gospodar njemu. Nefs je nužan za život čovjeka i on služi da od nas odbije ono što nam šteti i da pribavi sve što je potrebno našem tijelu, kao što su hrana i piće. Nefs je dobar kada je sluga, ali je loš kada postane gospodar, tada čovjek gubi svoje ljudsko lice i postaje čak i gori od životinje. Težnja ka zauzdavanju svojih prohtjeva i ograničavanju želja temeljna je nakana i ramazana, blagoslovljenog mjeseca u kojem se i sada nalazimo. Islamski mislioci vole kazati da je ovaj mjesec karakterističan po najintenzivnijoj komunikaciji između Neba i zemlje, po tome što su u ovim danima i noćima «kapije nebesa širom otvorene», kako to veli S.H. Nasr.

Treba podsjetiti da se komunikacija između Stvoritelja i stvorenog odvija u dvije relacije i svaka ima svoje metode. Allah, dž.š, sa svojim robovima komunicira putem objave kojom On šalje svoju živu riječ i naputak za djelovanje. Drugi obzir ove relacije je stvaranje svijeta, tj. postavljanjem znakova u cjelokupnoj prirodi kojima nam Allah govori o sebi i šalje poruke «onima koji su razumom obdareni». Drugi smjer a isti pravac ovog odnosa je relacija stvorenje-Stvoritelj, koja se realizira namazom, učenjem Kur’ana, dovama, dakle, onim tanahnim drhtajima duše koji se tako živo osjećaju u ramazanu.[1] Da je ovo tačno, posvjedočuje i činjenica da u časnoj Knjizi, netom nakon ajeta o postu i ramazanu, slijedi veličanstveni ajet o dovi: «A kada te robovi Moji za mene upitaju, Ja sam sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kada me zamoli. Zato, neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu» (Al-Baqara 186.).

Ovu tezu o mjesecu ramazanu kao živoj i neprekinutoj komunikaciji između Stvoritelja i čovjeka potkrepljuje i hadis Muhammeda, a.s., koji veli da je u ovom mjesecu «disanje postača tespih a spavanje ibadet». Dakle, ova veza ostaje živa i kada utonemo u san i prividni gaflet. K tome, gotovo sve objave koje je Allah, dž.š., slao preko svojih poslanika svoje ozbiljenje su doživjele upravo u ramazanu, počevši od suhufa Ibrahimovih, a.s., do Kur’ana i Muhammeda, a.s. Posljednja objava počela je stizati u neparnim noćima zadnje trećine ramazana koju Milostivi imenuje Lejletul-kadrom. Ovo je nesumnjivo najznačajnija noć u godini, koja je toliko značajna da je sam Allah, dž.š., upoređuje sa «hiljadu mjeseci» (Al-Kadr, 3.). Kada tumači Kur’ana komentarišu ove stavke, vole kazati da se ovdje ne radi o doslovnoj komparaciji već da hiljadu označava nebrojeno, nešto što se ne da usporediti i samjeriti. Te noći se Milostivi Allah posljednji put u ljudskoj povijesti čovjeku obratio u formi riječi, u obliku Knjige. Noć kadr je jedina noć koju Allah, eksplicite, imenuje mubarek (blagoslovljenom) noći i nju je, kao malo šta drugo, Allah, dž.š., direktno atributirao tim časnim nazivom. To, samo po sebi, rječito kazuje o veličini i značaju koji ona donosi.

Riječ mubarek u Kur’anu

Kur’an je jedina knjiga koja je sačuvana od svake dvojbe. To je knjiga koja u sebi sabire i sukusira mudrost svih ranijih poslanika i svih ranijih objava. Kur’an je toliko savršen da nijedna riječ, nijedno slovo u njemu nije bez smisla, bez razloga. Nešto drugo je – da li mi taj razlog razumijemo i da li smo kadri da ga pojmimo svojim intelektualnim i naučnim kapacitetima i mogućnostima. Podsjećamo da je trebalo da prođu vjekovi da ajeti o dva mora koja se dodiruju ali se ne miješaju postanu malo jasniji. Zanimljivo je da Kur’an nekoliko važnih pojmova oslovljava terminom mubarek, što jamačno potcrtava njihov značaj i specifičnu težinu. Riječ mubarek, u svojoj osnovi, znači razvijanje, povećavanje, sreća, blagodat, blagostanje. Iz istog korijena je i riječ tebrik i tebareke. Prvo znači – dova za povećanje i sreću, a drugo je lijepo Allahovo ime, smatrati svetim, uzvišenim.[2] Imenovati neštomubarekom znači posvjedočiti da se u tome nalazi Allahov blagoslov, da je to, Allahovom voljom, drugačije od ostalog. Mubarekje ono što sa malo daje puno. Ša’ravi kaže da je «bereket onda kada nam nešto daje više nego što očekujemo».[3] Vidimo da riječmubarek ima daleko šire značenje od riječi blagoslovljen/a, kako je najčešće prevodimo.

Šta, dakle, Allah imenuje mubarekom?

Drvo masline Allah, dž.š., imenuje mubarek drvetom. U Ajetu­-nur Allah, dž.š., veli «…koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim» (An-Nur, 35.). O značaju masline kazuje podatak da se Allah, dž.š., kune maslinom: »Tako mi smokve i masline i Sinajske gore i grada ovog bezbjednog» (At-Tin, 1-3.). Čak je i Poslanik, a.s., preporučio upotrebu maslinovog ulja: »Jedite ulje i mažite se njime. Ono potiče od blagoslovljenog drveta». Stanovnici ostrva Krit su bili poznati po tome što konzumiraju dosta ulja. Zahvaljujući i tome procenat oboljelih od srčanih bolesti i raka na ovom ostrvu je najmanji u svijetu. Naučnici su utvrdili da se radi o tome što oni koriste uglavnom maslinovo ulje koje smanjuje holesterol u krvi ali samo onaj štetni dok na korisni holesterol ne utječe.[4]

Kjabu je Allah učinio mubarekom. «Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Bekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima».[5]

Isau, a.s., dat je atribut mubarek: «I učinio me je mubarekom gdje god bio» (Merjem, 31). Za Isa’a a.s. Gejlani veli da je od njegova bereketa i «pojavljivanje ploda osušene palme njegovoj iskrenoj majci Merjem, alejhasselam, te izviranje vode ispod njega»[6] kada su je porođajni bolovi obuzeli.

Voda je u Allahovom govoru također mubarek: «Mi s neba spuštamo blagoslovljenu vodu» (Kaf, 9.). Sve što postoji nastalo je od vode i iz vode. Život bez vode nezamisliv je i nemoguć. Kada naučnici šalju sonde u kosmos da ispituju postojanje života na drugoj planeti jedini im je zadatak da otkriju ima li tragova vode, jer gdje ima vode ima i života.

Voda je Allahov dar nad darovima. Procjenjuje se da 70 posto planete pokriva voda. Međutim, u najvećoj mjeri radi se o vodi koja nije za piće. To je slana voda, neupotrebljiva kada je u tom stanju. Samo 5 posto ukupne količine vode na planeti je slatka i upotrebljiva voda. No, kada se u procesu kruženja vode ti ogromni okeani i mora isparavaju, oni u pari ne nose so i štetne materije već se voda vraća na zemlju u formi kiše koja je slatka, zdrava i korisna za život. Sve to dešava se mimo čovjeka i njegove volje. Čovjek ne zna kako da napravi vodu, on samo zna kako da je potroši i zagadi. Također milost Allahova je da voda pada svima i svi je mogu uhvatiti i naći koliko im je potrebno. «Voda predstavlja nafaku za čitav svijet – za vjernika i nevjernika, dobrog i griješnog».[7] Bilo bi nam uistinu teško da je ljudima data vlast da raspolažu ovim darovima.

Kao što imućan svoju zahvalnost manifestuje davanjem, a siromašan strpljenjem, tako se i zahvalnost za vodu kao dar pokazuje brigom o svakoj kapi koja se potroši i sviješću o vodi kao Allahovom daru.

Za planinu Sinaj, gdje se Musa, a.s., susreo sa Svoriteljem svjetova i gdje je primio Tevrat kaže se da je mubarek: «A kada dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla u blagoslovljenom kraju.» (Al-Qasas, 30.)

I za islamski pozdrav, kao univerzalni pozdrav svih Allahovih poslanika, kaže se da je mubarek: «A kada ulazite u kuće vi ukućane pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim.» (An-Nur, 61.)

Mubarek Kur’an

Mubarek se kaže i za noć u kojoj je počelo objavljivanje Kur’ana: »Mi smo počeli u blagoslovljenoj noći da je objavljujemo.» (Ad-Duhan, 3). Povrh toga što je Noć kadr blagoslovljena i sam Kur’an se na četiri mjesta imenuje istim terminom. »A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je.»[8] Ova činjenica dovoljna je sama za sebe da potvrdi grandioznost Kur’ana i noći u kojoj je objavljen. Doista, pojava Kur’ana je, nesumnjivo, najveći blagoslov i svakako najdramatičniji događaj u povijesti ljudskog roda. Dovoljno je samo baciti pogled na geopolitičku kartu onovremenog svijeta pa da se dobije jasna slika o tektonskim promjenama koje će Kur’an donijeti. Sjetimo se samo drevnih hiljadugodišnjih carstava – Perzije i moćnog Bizanta. Ta cartsva vladala su svijetom, a islam će ih u sebe inkorporirati. Od krucijalnog je značaja pojmiti da je kršćanski svijet prije islama bio koncentrisan oko Sredozemnog mora a Evropa se smatrala barbarskom i negostoljubivom. Islam je izgurao kršćanstvo s obala «maternice svijeta», kako se imenuje Sredozemno more, te je ono našlo svoju postojbinu na dalekom i negostoljubivom sjeveru. Vjekovima kasnije to more će, kao žila kucavica tada poznatog svijeta, biti «unutrašnje jezero» moćnog islamskog carstva. Paradoksalno je, ali tačno, da je islam od Evrope načinio kršćanski kontinent.

No, sve ove i mnoge druge posljedice jesu direktni plod i rezultat epohalnog susreta u pećini Hira kada je Muhammed, a.s., u mrkloj noći začuo nepoznati glas «Ikre’». Dok su svi spokojno spavali samo jedan je čovjek bio budan. To je bila ona grudva s vrha brda koja se pretvorila u lavinu i tako promijenila svijet. Ako se to desilo jednom, može i drugi put, samo valja ponovo čuti «Ikre’».

Tekst je objavljen u časopisu NOVI HORIZONTI, br. 96/97, septembar 2007. god.

[1] O komunikativnom suodnosu Boga i čovjeka vidi: Toshihiko Izutsu, «Temeljna struktura kur‚anskog pogleda na svijet», Semantika Kur’ana, Bemust, Sarajevo, 1998., str. 159.

[2] Teufik Muftić, Arapsko–srpsko–hrvatski rječnik, Sarajevo, 1984. str. 203.

[3] Muhammed M. Ša’ravi, Nafaka, izdavač, prevodilac, Sarajevo, 2007. str. 45.

[4] Hassan Šemsi Baša, Islamom i medicinom do zdravog života, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2006. str. 33-37.

[5] Ali Imran, 135. Besim Korkut je ispravno riječ Bekka preveo kao Mekka, mada je Bekka dolina gdje se nalazi grad Mekka. Riječ je o tome da se ove riječi koriste kao sinonimi.

[6] Abdul Kadir Gejlani, Gunja 5, Kadirijsko­-bedevijska tekija Čeljigovići, Sarajevo, 2004. str. 74.

[7] Nafaka, citirano djelo, str. 14.

[8] Al-An’am, 92., sličan se ajet nalazi u istoj suri 155. ajet, u suri Sad 29. te u suri Al-Anbija 50. «A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka».

Tags: info, Mevludin Dizdarević