Malo drugačija tuga…

Ovaj tekst nam je poslala jedna sestra prije nekoliko godina povodom jedne automobilske nesreće u kojoj su poginula dvojica mladića kod Doboja – Prije dan, dva se desio sličan udes u Bugojnu u kojem su, isto tako, poginula dva mladića

Dok ovo pišem ispred mene je otvorena internet stranica koja obaviještava o smrti dva mladića iz mog mjesta.. Tužna sam kao i mnogi stanovnici danas u Doboj-Istoku. Pisat ću vam o mojoj tuzi, o tuzi za izgubljenim životima s aspekta mog gledišta – gledišta vjernice čijim venama teče žar za islamom…

Čitajući komentare ispod ove tužne vijesti, naišla sam i na one tipa: “Ni jedna dobra vijest u Doboju… nek vam Bog podari Džennet…”, ili “ Samo tuga i jad u Bosni, prokleti smo od Boga…”. O tome kako se u zadnje vrijeme na području naše opštine zaista dešavaju ni malo lijepe i ni malo ugodne stvari svjedoči dosta toga, a ponajviše gubitak mladih ljudi takozvanom “neprirodnom smrću” (droga, alkohol, saobraćajne nesreće, samoubistva…). Vrijeme i društvo u kojem živimo su bremenito teški. Često možemo čuti naše roditelje, a jos češće nene i djedove kako pričaju o lijepim i sretnim prošlim vremenima. Zapitajmo se u čemu se to ogledala sreća naših nena i djedova kad maltene nisu imali ni dovoljno kruha da jedu, a kamoli ostale blagodati koje su nama danas stavljene na raspolaganje..?

Ako se ne možete sjetiti odgovora, sjetite se namaza vaših nena i djedova, koje niti teški fizički poslovi na poljima nisu odvraćali od namaza, a nas danas od namaza odvraća jedino naša lijenost.

Želim da nas podsjetim na jedan ajet iz Kurana Časnog: “Allah neće izmjeniti stanje jednog naroda, dok taj narod ne izmjeni sam sebe. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika.” (Ar Rad, 11). Navedeni ajet se nedvosmisleno odnosi na kolektivitet, na zajednicu, na društvo, a da bi se jedan narod izmjenio (i tako izbjegao kaznu) potreno je uložiti trud. Neminovno je da ono sto pokreće promjene u ljudskim srcima, što čovjeka vodi putem dobra i plemenitosti, putem uspjeha jeste v j e r a. Isto kao što se čovjek ne može najesti ako pojede samo par zalogaja hrane, isto tako ne može uspjeti ako od vjere ne uzme sve što mu nudi.

Ja živim sa narodom Doboj-Istoka, znam da su duše ovog naroda dobre i plemenite, ali isto tako znam i da većina mog naroda namaz ne obavlja iako je on glavni stub islama, bez kojeg upitno je da li osoba pri sebi ima imana i islama, a opet svi za sebe govorimo da smo muslimani… Znam pouzdano da se mnogi od nas 100% uzdaju u svoju dobru dušu kada dođe Sudnji dan, a zapostavljamo sve ostalo od islama, a čak i na ovom svijetu zakon koji počiva na principu sličnom tome, ne prolazi nigdje.

U srednjoj školi sam bila veoma dobra u matematici, ali ako se nisam pridržavala pravila školovanja i učenja lekcije za lekcijom, neminovno bi uslijedila loša ocjena. Iako je profesor vrlo dobro znao da sam ja dobra u matematici nije mi dao dobru ocjenu na osnovu toga. Ovo je samo jednostavni primjer za kojeg se nadam da će bar nekoga podstaći na razmišljanje o tome da li će mu zaista na Ahiretu i u kaburu vrijediti njegova dobra duša, ako zanemari ostale svari iz islama, prevenstveno namaz, kojeg nam je Allah nas radi i iz Svoje milosti propisao…

Moja tuga za izgubljenim mladim životima ogleda se u tome što oni više nemaju prilike da urade niti jedno dobro djelo, i što sada za njih slijedi ili vječno uzivanje ili vječna kazna. Uzmimo pouku iz ovog primjera, a ovakvih je mnogo – nikad ne znamo kada će smrt doći po nas, kada ćemo otići sa dunjaluka, zato se natječimo u činjenju dobra i vratimo se Allahu i ne razjedinjujemo se.

Priznati ću vam da sam i ja nekada bila dio omladine kojoj su alkohol, nemoralna muzika, kao i mnoge druge nastranosti i neprirodnosti bile sastvani dio života. Posljedica je to šejtanskih spletki koje su svuda okolo nas i ako samo malo bolje razmislimo zaključiti ćemo da neko tamo otvoreno želi uništenje ljudskog razuma, časti i morala, i naposlijetku uništenje ljudskog roda. Ti si karika u lancu koja to može promijeniti, i pokazati svijetu da si jača i pametnija nego sto to oni misle.

Ti mladiću koji noći provodiš daleko od Allahovih granica, koji bez imalo stida prilaziš djevojkama i ništiš njihovu čast, i sam se uvjeriš koliko one zista vrijede, jer ja znam da ti skoro nikada nećeš dva puta pogledati istu djevojku, a kamoli takvu oženiti…Tebi mladiću, koji misliš da je svo uživanje u tome savjetujem da otvoriš Kuran i pročitaš kakva sve uživanja čekaju one mladiće koji se u pogledu činjenja bluda boje Allaha, i kakve im je Allah hurije zbog toga pripremio.

Ilustracije radi, kada bi samo jedan ukras sa vela hurije pao na dunjaluk zasjenio bi svu ljepotu dunjaluka, a kamoli te tvoje polu nage „ljepotice“… Nemoj biti poput djeteta kojem ako ponudiš komad čokolade i kažeš mu da ako sa jedenjenjem sačeka 15 minuta da će zazvrat dobiti kutiju čokolada, ono to ipak ne uradi i pojede odmah svoj mali dio, čija je vrijednost sa konačnom nagradom nemjerljiva…

Šejtan nas plaši da je islam “teška vjera”, da je namaz zahtjevno i teško obavljati, a ovom prilikom bih nas podsjetila na to da dnevno imamo obavezu klanjati 5 namaza-farz, za koje nam treba po 10 min., to je 25 minuta napram 24 sata koja dan sadrži, i nakon ovoga zaista nećemo moći Allahu kao izgovor reći da nismo imali vremena za namaz).

Prije mog povratka islamu mnogu su me pamtili po osmijehu na licu, ali istisnki osmijeh i istinska sreća krasi moje lice tek sada. Sve ono prije je ništavno naspram ovog sada. A razlog svemu je islam. Mada je nemoguće objasniti ono što moje prsa nose, pokušati ću vam prenijeti bar dio toga. Znate onu bajramsku sreću, ili ramazansko zadovoljstvo koje osjetite prilikom iftara, e takvi i slični osjećaji mogu biti uz vas ako samo namaz budete obavljati tokom cijele godine..

Nikad prije islama grudi moje nisu bile ovako pune sreće i zadovoljstva kao sada. Nikad prije od punih ormara moje djeće nisam osjećala sreću kao sada dok gledam par svojih mahrama kako se vihore na vjetru, pa poželim da se zauvijek upletem među njih, mirisna i čista… Nikad prije nisam žalila otići na spavanje jer mi je žao skinuti moje lijepu odjeću, a danas noćima žalim poći na spavanje jer znam da trebam skinuti svoje najljepše ruho – hidžab, a najljepše je jer predstavlja pokornost Allahu, jer svakog podsjeća da sam ja muslimanka…

Sve u svemu, plemenit čovjek ne dozvoljava da mu život prođe uzalud. Donesimo odluku da trajno i smjelo slijedimo ideju dobra, da budemo korisni ljudima, da budemo karakterni, časni i čestiti, da jednostavno sijamo dobrim… Samo dobro može eliminisati zlo u jednom društvu. Mi smo odgovorni za to kada nas Allah prema Svojim zakonitostima nagrađuje i kažnjava. A znajte da Allah nema nikakva interesa u tome da nas kažnjava… Danas u svijetu, kada naopako važi za pravo, vrijedi i nepisano pravilo da ako si dobar da si i glup i naivan.

Podsjećajući nas na ajet iz Kur’ana iskreno se nadam da ćemo svi krenuti putem dobra: “Onome ko čini dobro, bio muskarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo mu dati da proživi lijep zivot.

Ne zaboravimo doviti Allahu za naše najmilije koje je smrt pretekla, ali i za nas same koje smrt nestrpljivo čeka!

Sestra A.

NUM