KUTAK ZA SESTRE: ISLAMSKI PROPISI DEPILACIJE I OSTALOG UKRAŠAVANJA I ULJEPŠAVANJA:

KUTAK ZA SESTRE: ISLAMSKI PROPISI DEPILACIJE I OSTALOG UKRAŠAVANJA I ULJEPŠAVANJA:

Za sestre Propis uljepšavanja obrva i depilacija

Ukrašavanje obrva
Tanke obrve, u očima mnogih, daju ljepši izgled lica. Zbog toga se na razne načine pokušavaju stanjiti obrve i oblikovati u željenom izgledu. To se postiže njihovim djelomičnim ili potpunim čupanjem kako bi se nakon toga nacrtale obrve u željenom izgledu, ili pak brijanjem i kraćenjem istih. Uljepšavanje depilacijom obrva nije tipično samo za naše vrijeme nego je poznato od davnina, stoga nalazimo i predaje koje o tome izravno govore. Bilježi imam Muslim od Ibnu Mesuda, radijallahu anhu, da je rekao:…

„Allah je prokleo žene koje tetoviraju i koje traže da im se to radi, žene koje čupaju dlake sa lica i one koje traže da im se to radi i žene koje, želeći da budu ljepše, razdvajaju zube, one koje mijenjaju Allahovo stvaranje.“ Te riječi su doprle do jedne žene iz plemena Benu Esed koja se zvala Ummu Jakub a bila je od onih koji uče Kur’an. Rekla je Ibnu Mesudu, radijallahu anhu: „Čujem da si prokleo žene koje tetoviraju i one koje to traže, one koje traže da im se čupaju obrve i koje razdvajaju zube radi ljepote i tako mijenjaju Allahovo stvaranje!?“ Na to je Abdullah, radijallahu anhu, rekao: „A zašto da ne proklinjem onog koga je prokleo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, a to je spomenuto i u Allahovoj knjizi!“

Žena je na to rekla: „Pročitala sam sve što ima između dvije korice mushafa ali to nisam našla!“ Odgovorio je: „Ako si pročitala našla si! Allah je rekao:”Ono što vam Poslanik da to uzmite a ono što vam zabrani ostavite!““(Prijevod značenja El-Hašr, 7.) Na to je žena rekla: „Primjetila sam na tvojoj ženi da nešto od toga radi?“ Abdulah na to reče: „Uđi kod nje i pogledaj!“ Ušla je kod Abdullahove supruge ali ništa na njoj nije primjetila. Nakon toga je došla Abdullahu i rekla: „Ništa nisam vidjela!“ Abdullah na to reče: „Da je na njoj bilo tako nešto ne bi bila uz mene!“ (Muslim)

Iz predaje se razumije da je depilacija dlaka sa lica zabranjena jer se proklinje onaj ko to čini, a proklinjanje onog ko čini dozvoljeno je haram. U predaji su spomenute žene koje čupaju dlake sa lica i one koje traže da im se to čini, a to je prijevod arapskih riječi “namise” i “mutenemmise” izvedene iz riječi nemese što znači čupati dlake. Učenjaci su složni da je “nems” spomenut u predaji zabranjen ali se razilaze oko njegovog tumačenja, u smislu: da li je zabranjeno isključivo čupanje ili se zabrana odnosi i na brijanje i kraćenje, da li se zabrana odnosi samo na obrve ili obuhvata i druge dlake lica, te ima li razlike kada to radi udata žena kako bi se uljepšala za svoga muža i kada to radi neudata žena. U svakom slučaju učenjaci su složni da je ženi, koja se uljepšava radi nekog drugog mimo svog muža, tanjenje obrva čupanjem zabranjeno, a što se tiče ostalih slučajeva slijedi detaljnije iznošenje mišljenja učenjaka i njihovih dokaza.

Da li se zabrana odnosi samo na obrve ili obuhvata i druge dlake lica?

Većina učenjaka tumači “nems” kao čupanje dlaka sa lica. Od tih učenjaka je Ibnu Esir, rahimehullah, koji u svojoj knjizi En-Nihaje kaže: “Namisa je ona koja čupa dlake sa svog lica.” (5/119). Nevevi, rahimehullahu, je rekao: “Zabrana se odnosi na obrve i na krajeve lica.” (Komentar Muslimovog sahiha, 14/106.) Ebu Davud, rahimehullah, naglašava da se zabrana odnosi na obrve, rekao je: “Namisa je ona koja čupa obrve kako bi ih stanjila.” (Avnul-Mabudi šerhu sunen Ebi Davud, 11/228.), međutim šejh Albani, rahimehullah, je negirao da Ebu Davud zabranu ograničava samo na obrve i potvrdio da nema razlike između riječi Ebu Davuda i Ibnu Esira. (Pogledati: Gajetul-Meram, 77-78)

Šejh Džibrin, rahimehullah, zabranu ipak ograničava na obrve, a na pitanje o depilaciji dlaka sa lica osim obrva odgovorio je: “Nema smetnje da se čupaju dlake sa lica žene ili da se uklone sa brade, ispod usne, obraza ili čela, a što se tiče obrva nije ih dozvoljeno čupati niti odstranjivati, zbog zabrane “nemsa” a to je čupanje obrva ili njihovo skraćivanje.” (Fetava Džibrin, 20/14.)

Kada je šejh Salih El-Fevzan upitan o depilaciji lica rekao je: “Obrve nije dozvoljeno otklanjati na bilo koji način, čupanjem, kraćenjem ili nekim drugim sredstvom jer je to “nems” čijeg počinitelja je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo. Prokleo je “namisu” a to je ona koja otklanja dlake sa sebe ili sa druge, i “mutenemmisu” a to je ona koja traži od druge osobe da otkloni njene obrve. To je jedan od velikih grijeha; jer kada se proklete počinilac nekog djela to je znak da je to djelo veliki grijeh. U tome je i mijenjanje Allahovog stvaranja, a Allah je obavijestio da je to šejtanova naredba: “Doista ću im naređivati pa će mijenjati Allahovo stvaranje.“(Prijevod značenja En-Nisa, 119.)

Otklanjanja dlaka sa ostalog lica (mimo obrva) naziva se kod fekiha “haff”. Ako se radi o dlakama koje čine lice izopačenim nema smetnje da se otklone, a ako izgledaju prirodno tako da ne privlače pažnju u tom slučaju su se učenjaci razišli po pitanju otklanjanja takvih dlaka. Neki su to zabranili i smatraju ga nemsom, a drugi su to dozvolili. Sigurnije je i bolje, ako ne daje izopačen izgled lica, da se takve dlačice ne otklanjaju, nego da se ostave kao što jesu; jer nema koristi ako se otklone niti u njihovom ostanku ima štete.” (El-Munteka min fetava El-Fevzan, 61/14.) Što se pak tiče dlaka koje izrastu na licu žene na neprirodan način, poput brade i brkova, nema sumnje da ih je dozvoljeno otkloniti čupanjem ili brijanjem. Učenjaci hanefijskog i šafijskog mezheba vide to pohvalnim, jer je to, kada je žena u pitanju, unakaženost za razliku od muškarca. (Hašijetu Ibnu Abidin, 5/239 i El-Medžmu’, 1/349-422, Šerhu sahihi Muslim, Nevevi, 14/106.)

Ima li razlike između čupanja i brijanja?

Rekao je Ibnu Kudame, rahimehullah: “Namisa je ona koja čupa dlake sa lica a mutenemmisa ona kojoj se to njenom naredbom radi. To nije dozvoljeno zbog predaje, a ako bi obrijala dlake to ne bi smetalo, jer je u predaji spomenuto čupanje, to je rekao Ahmed.” (Mugni, 1/94.) Očigledno je da ovi hanbelijski učenjaci prave razliku između čupanja kojim se dlake vade iz korijena i time možda uzrokuje neugodnosti i štetu za razliku od kraćenja ili brijanja koje to ne uzrokuje i ne ostvlja trag, kao što se brijanjem ili kraćenjem postiže uljepšavanje žene za muža bez da se izloži bolu čupanja, zbog svega toga su rekli da je zabranjeno čupanje a dozvoljeno brijanje jer je u hadisu izričito spomenuto čupanje pa se brijenje razlikuje u propisu od njega. Kao dokaz ovog mišljenja uzima se i predaja koju bilježi Taberi od Ebu Ishaka da je njegova žena ušla kod Aiše, radijallahu anha, a bila je mlada i voljela je ljepotu, pa je upitala Aišu: „Da li će žena obrijati dlake sa svog čela radi svog muža?“ Na to je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Otkloni od sebe neugodnost koliko više možeš.” (Fethul-Bari, 10/378.)

Ipak ovakvo razumijevanje je u koliziji sa razlogom zabrane kojeg je spomenuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je “one koje mijenjaju Allahovo stvaranje.” To značenje je prisutno u brijanju kao i u čupanju, jer brijanjem se, kao i sa čupanjem mijenja Allahovo stvaranje. Što se pak tiče spomenute predaje od Aiše radijallahu anha, ona je slaba po ocjeni šejha Albanija i ne smatra se validnim dokazom. (Gajetul-Meram, 76.) Međutim, može se napraviti razlika između obrva i ostalog lica, u smislu da se brijanjem obrva brišu obilježja lica čime se mijenja Allahovo stvaranje a to je zabranjeno djelo, dok se brijanjem ostalog lica ne brišu njegova obilježja nego se naprotiv ističu i više izražavaju.

Da li je dozvoljeno kratiti obrve ako su duge?

Rekao je Ibnu Džerir et-Taberi: “Ženi nije dozvoljeno da mijenja bilo šta od svog izgleda u kojem ju je Allah stvorio, nije joj dozvoljeno da nešto doda ili da oduzme, želeći time postati ljepša, svejedno radila to radi svog muža ili nekog drugog.” (Fethul-Bari, 10/378.) Rekao je Nevevi: “Što se tiče kraćenja obrva ako su duge, nisam našao da su naši učenjaci o tome govorili a trebalo bi da je pokuđeno jer je u tome promjena Allahovog stvaranja o kojem nije ništa prenešeno, pa je pokuđeno. Neki hanbelijski učenjaci su rekli da u tome nema smetnje a Ahmed je to činio kao što se to također prenosi od Hasana El-Basrija.” (El-Medžmu’, 1/349.)

Kao što su raniji učenjaci imali različita mišljenja po pitanju kraćenja obrva isto tako današnji učenjaci imaju različite stavove po ovom pitanju. Upitan je Ibnu Baz, rahimehullahu, o skraćivanju dugih obrva pa je odgovorio: “Nije dozvoljeno umanjivati obrve niti ih kratiti, jer je vjerodostojno prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je prokleo namise i mutenemmise (žene koje čupaju dlake sa lica i one koje traže da im se to radi), a učenjaci su pojasnili da je umanjivanje obrva vrsta nemsa.” (Fetava Ibnu Baz, 10/51.) Upitan je šejh Usejmin, rahimehullah, o stanjivanju obrva pa je rekao: “Ako se stanjivanje obrva ostvaruje čupanjem onda je to haram i jedan od velikih grijeha, jer je to nems čijeg počinitelja je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo. A ako se ostvaruje kraćenjem ili brijanjem, onda je to pokuđeno kod nekih učenjaka a drugi su to zabranili i smatraju ga nemsom. Ipak, nems nije ograničen samo na čupanje nego obuhvata svako mijenjanje dlaka lica na način koji Allah nije dozvolio. Smatramo da bi žena trebala, ako i kažemo da je kraćenje ili brijanje dozvoljeno, da to ne čini osim ako bi obrve bile jako guste i duge tako da silaze na oči i ometaju vid, u tom slučaju je dozvoljeno ukloniti ono što smeta od obrva.” (Fetava Usejmin, 11/89.)

Učenjaci koji vide dozvoljenim kraćenje obrva kada postanu duge kako bi izgledale prirodno u pogledu gustoće i dužine, argumentuju svoj stav time da se zabrana odnosi na čupanje koje se razlikuje od kraćenja, kao što se na takav način žena uljepšava za svog muža. Istovremeno time se ne mijenja Allahovo stvaranje nego se obrva samo vraća u svoje prirodno stanje, jer da je u tome mijenjanje stvaranja ne bi bilo dozvoljeno ni šišanje kose. (El-Mufesal, Abdulkerim Zejdan, 3/387.)

Uljepšavanje žene mužu

Dio učenjaka smatra da se zabrana “nemsa” ograničava na zabranu otklanjanja dlaka kojim se želi postići ljepši izgled pred stranim osobama a ne kada bi se to činilo radi muža, jer je uljepšavanje žene mužu traženo i poželjno, osim ako bi se zabrana odnosila na čupanje za kojim nije prijeka potreba jer je u tome nepotreban ezijet i bol. Spomenuto je u Hašijetu-bni Abidin: “Moguće je da se zabrana odnosi na slučaj ako bi to žena činila kako bi se uljepšala nekom strancu, jer ako bi na njenom licu bile dleke koje uznemiravaju njenog muža zabrana uklanjanja istih je daleka, jer je uljepšavanje žene mužu poželjno kako bi se postigla čednost” (5/239.) Prema ovom mišljenju dozvoljeno je udatoj ženi da se za svog muža uljepša čupanjem dlaka sa lica, ukoliko to muž traži ili odobrava. Uvjetuje se da u tome nema obmane i da to nije obilježje bludnica i grešnica. (Pogledati: Ahkamun-nisa, ibnu-l-Dževzi, str. 342, Fethul-Bari, 10/378 i Umdetu-l-Kari, 2/193, Hašijetul-Džemel, 1/418, Kešafl-Kina’, 1/82.)

KOMENTAR: Kao odgovor na ovo mišljenje možemo se prisjetiti na početku citirane predaje Abdullaha ibnu Mesuda, radijallahu anhu. Neprihvatljivo je i daleko da bi se žena Ibnu Mesuda, radijallahu anhu, ukrašavala radi nekog drugog osim svog muža, međutim, Ibnu Mesud, radijallahu anhu, je porekao da to ona uopće čini, nije rekao da je to dozvoljeno ako se čini radi muža nego je izrazio spremnost da je ostavi ako bi činila ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sllem, zabranio. Isto tako muž ne može dozvoliti ono što je vjerom zabranjeno, jer ne pokorava se stvorenju u nepokornosti Stvoritelju i muževa dozvola ne čini ono što je zabranjeno dozvoljenim.

Depilacija nogu i ruku

Zabranjeni “nems” se ne odnosi na depilaciju nogu i ruku. Šejh Usejmin, rahimehullah, je upitan o otklanjanju dlaka sa ruku i nogu, a odgovor je glasio: “Ako su dlake guste nema smetnje da se otklone, jer daju ružan izgled. A ako su prirodne neki učenjaci su mišljenja da se ne otklanjaju jer je u tome mijenjanje Allahovog stvaranja, a drugi su mišljenja da se mogu otkloniti jer je o tome prešućeno, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je kazao: ‘Ono što je Allah prešutio je dozvoljeno.'(Hakim, Darakutni, Bezar i Taberani u Kebiru od Ebu Derda, radijallahu anhu, sa dobrim senedom, pogledati: Medžmeuz-zevaid, Hejsemi, 1/208.) tj. nije vam obavezno niti je zabranjeno.

Pobornici ovog mišljenja su kazali da ljudskih dlaka ima tri vrste:

● dlake čije otklanjanje je vjera jasno zabranila.

● dlake na čije otklanjanje je vjera podstakla.

● dlake o kojima je vjera prešutjela.

Dlake koje je vjera zabranila da se otklanjaju, poput brade kod muškaraca i obrva kod žena i muškaraca, ne smiju se otklanjati. Dlake na koje je vjera podstakla da se otklone, poput onih ispod pazuha, oko stidnog mjesta i brkova za muškarca, trebaju se otkloniti. Dlake o kojima vjera nije ništa rekla je dozvoljeno otkloniti jer da je Allah htio da se otklone to bi naredio, a da je htio da se ne otklanjaju to bi zabranio, pa pošto o tome ništa nije rečeno vraća se ljudskom izboru, ako hoće otklonit će ih a ako hoće ostavit će ih.” (Kutub ve resail Usejmin, 148/16.) Uzvišeni Allah najbolje zna.

nur-islam.com