Kako je divna ovakva smrt!

Bio je mladic kao i svi drugi. Roden je u jednom kurdistanskom selu. S ocem je otišo u Damask. U Damasku je uspio. Ucio je pred brojnim ucenjacima,  a dvadeste godina je apsolvirao šerijateske nauke.  Obuzela ga je velika oholost zbog znanja sve dok ga Allah nije uputio.

Jednom prilikom mu dode neki obicni covjek i posavjetova ga da prisustvuje sijelu kod jednoh šejha na brdu Kasijun. U prvi mah odbi.  Za kratko vrijeme, Allah mu prosiri prsa, te ode na to sijelo.  Ustrajno je prisustvovao svim sijelima.  Ona su na njega utjecala te se promijenio iz korena.

Njegova supruga prica ” sejh je bio probirljiv.  Kada bi mu ranije , prinijela hranu koja je bila slana ili neslana žestoko bi se uznemiro. Posto je poceo slijediti vjeru, kada bi mu donijela slano jelo, samo bi se nasmiješio i rekao “daj mi jos malo soli, kako me ne bi uvrijedio.
Šejh je poceo s predavanjima i poducavanjem.  Allah je mnogim ljudima dao da se okoriste njegovim znanjem.  Pred kraj života se jako razbolio,veoma teško se kretao i pomjerao,  ali je ipak vazio. Cvrsto je vjerovao da mu nece propasti ni jedan posao i da je Uzvišeni Allah uz lijepo mišljenje Svoga roba o Njemu. Smrt je ovog plemenitog šejha napustila u njegovoj 63. godini zivota.  Uz njega su bili ucenici i sin Ahmed.  Osjetio je da mu se primakla smrt. To su osjetili i oni oko njega,  te ga htjedoše podsticati da izgovori šehadet.  Ali on se okrenuo prema njima i rekao ” Recite la ilahe illallah,  recite la illahe illallah”-umjesto da to oni njemu kazu.  Glas mu je oslabio, pogled uzdigao a usne prošaputale:

”A ti o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna.
A i On sa tobom zadovoljan, pa udi medju robove Moje,i udi
u džennet Moj!”

Okrenuo se prema prisutnim i svom snagom izgovrio: “Esselamu alejkum we rahmetullah!”

Predao je Allahu dušu u toj blagoslovljenoj kadrskoj noci koja je bolja od hiljadu mjeseci.

Kako je divna ovakva smrt!