Kada je u islamu dozvoljeno prati veš, sjeći nokte i šišati se?

PITANJE:

Da li je zabranjeno obrezivanje nokata noću, te da li postoje određeni dani kada je zabranjeno šišanje, brijanje, pranje veša itd. ?

ODGOVOR:

Prije svega treba odmah istaći da ove zabrane nemaju karakter vjerskog propisa. Mi se na ta pitanja ne bismo ni osvrtali da se ona ne povezuju sa vjerom. Postoji još čitav niz običaja kojima se u narodu pridaje značaj vjrskog propisa. Mi ne poričemo da se ovi običaji ne mogu u jednom širem smislu povezati sa vjerom te da oni nisu nastali u vezi sa nekim vjerskim propisima.

Uzmimo konkretno predmetna pitanja. Ovdje je sasvim očito da se radi o principu. U islamskoj koncepciji o čuvanju zdravlja, princip čistoće zauzima posebno mjesto. On je dobio status ibadeta, čak status dogme, jer je Muhammed, a.s., rekao da je čistoća sastavni dio vjerovanja (imana).

Muhammed, a.s., ukazao je na neke određenije i detaljnije mjere u toj primjeni. On je ukazao i preporučio podrezivanje nokata, šišanje kose, podkresivanje brkova, puštanje brade, upotrebu kozmetike (mirisa) itd. U principu je najstrožije naredio njegovanje lične higijene, u šta spadaju spomenute stvari. Međutim način i sredstva za održavanje lične i opće higijene ne mogu se odrediti jednaput za sva vremena. To je stvar tehničke strane ovog pitanja, stvar opće kulture, ekonomskog razvoja i općih zdravstvenih i higijenskih prilika.

Muhammed, a.s., u cilju održavanja čistoće i higijene usta i zuba upotrebljavao je i preporučivao misvak, jer tada nisu postojale četkice i pasta za zube. Održavao je higijenu noktiju, kose, brade i brkova, svakako na određen način koji je, bez sumnje, bio determiniran postojećim okolnostima. Vjerovatno da je postojao i određeni dan i određeno vrijeme kada je Muhammed, a.s., obavljao poslove lične higijene.On je to sebi odredio onako kako njemu najbolje odgovara, ostavljajući svakome da to isto za sebe učini, prema mogućnostima i uslovima u kojima živi. Ukratko, u održavanju lične higijene svako bi trebao da ima svoj red i raspored koji najbolje odgovara njegovim uslovima. Svaki čovjek je dužan naročito u naše doba, da racionalno koristi raspoloživo vrijeme i da ga pravilno raspoređuje. Pri tome treba znati da je nemoguće odrediti u tome jedan zajednički red koji bi bio obavezan za sve. Može se kazati, npr.da je nezgodno i ne preporučljivo po noći rezati nokte, jer se ne vidi dobro, pa postoji mogućnost ozljede, ili da djelovi odrezanih nokata dospiju u hranu i zagade je, ili da je nezgodno stojeći po noći oblačiti rublje, ali se ne može reći da je to po vjeri zabranjeno.

Na pitanje odgovorio: Husein ef. Đozo  (Izabrana djela, FETVE II)

akos.ba