Jesu li muslimani novi Jevreji pred holokaust

Sprema li se muslimanima Evrope uloga dežurnog krivca, kakvu su imali Jevreji početkom 20. stoljeća, prije nego što su doživjeli holokaust?
 Piše: Mirnes KovačKao što reklama služi trgovini, tako i propaganda služi politici i nimalo ne čudi da se u jeku unutareuropske krize traže krivci posvuda. Uvijek su najizgledniji kandidati za krivce oni najslabiji, a danas su to muslimani Europe. Nažalost, svaka nepopularnost u Europi najlakše se kompenzira pljuvanjem u lice islamu!

Ma koliko se na islam i muslimane gledalo kao na prijetnju, realno govoreći – i islam i muslimani su prije žrtve nego krivci opasne intervencionističke politike euroatlantske alijanse posljednje dvije decenije, a koje su stvorile trenutni haos na Srednjem istoku. Pratimo li očaj sukoba na ovom središnjem prostoru islama (samo u Siriji je broj poginulih dosegnuo skoro pola miliona!) prije ćemo zaključiti da se radi o jednom prolongiranom stanju opsade, one iznutra i izvana koja svakodnevno produbljuje patnje i nevolje, sve dublje rastaka društvena tkiva i pokreće milione ljudi da sigurnost i utočište od rata potraže u tuđini.

U skorije vrijeme izbjeglice, a ne imigranti kako ih se često tendenciozno naziva, spas traže u zemljama Zapada. Paradoksalno, utočište traže kod vlada onih zemalja zbog čijih intervencija i neprincipijelnih politika je sadašnja kriza došla do usijanja i prijeti novim svjetskim konfliktom.

Hollandeov ‘problem sa islamom’

Nedavno je doprinos ovoj propagandi sataniziranja islama i muslimana (kao da već nisu u fokusu) dao i francuski šef države Francois Hollande.

Naime, on u svojoj knjizi Predsjednik to ne bi trebao reći, čiji su dijelovi objavljeni, priznaje da u francuskom društvu postoji “problem s islamom” te da se imigracija mora zauzdati. Prema onom što je Hollande kazao novinarima Le Mondea “s islamom postoji problem jer islam iziskuje sveta mjesta i priznanje”, a na drugim mjestima problem okreće na preveliku imigraciju”.

Vjerovatno je najveći problem današnje Europe, za koju se tvrdilo da je civilizacija utemeljena na razumu, to što u njoj sve manje ima ljudskosti prožete osjećajima (homo sentimentalis) one koju savremena europska filozofija uzdiže na nivo vrijednosti, a koje u posljednje vrijeme sve izrazitije doživljavaju krah i srozavanje. Vidljivo je to ponajviše u visokorazvijenim društvima Europe, a posebno u Francuskoj kakvu trenutno predvodi Hollande.

Problem je populističkog pokreta, a iz njega proizilazi problem identiteta. Da je taj problem evidentan svi smo se mogli uvjeriti u “neočekivanom” uspjehu Brexita. Šta je sljedeće, odnosno, koje je sljedeće europsko posrnuće?

Kada su prije desetak godina u pariškim predgrađima izbili protesti u kojima su gorjeli automobili i zgrade, ono što je tendenciozno nazvano “francuskom intifadom” (jer su se vinovnici događaja medijski ciljano upakivali u arapsko-muslimanski kolorit) to su bili protesti protiv ograničenja integracije, posebice, protiv neekonomske integracije. Bili su to klasični nemiri u zapadnom stilu, a nikakav sukob Istoka i Zapada… Demonstranti su tražili za sebe i svoju djecu samo ono što imaju i drugi.

Postoji opći problem u Europi, a posebno u Francuskoj – problem populističkog pokreta, a za njega se veže problem identiteta. Jer, šta je identitet današnje Europe i da li je uopće moguć, to niko ne zna. I to samo po sebi ne bi trebalo biti problem. Međutim, ukoliko se sa najviših adresa taj problem adresira na ionako ugrožene i getoizirane imigrantske zajednice – onda to može biti itekako opasno za budućnost svijeta, a ne samo Europe. Vidi se to očito u najavi Nicolasa Sarkozyja koji, ukoliko dobije predsjedničku nominaciju desnog centra, obećava vrlo rigorozne antiimigrantske politike u Francuskoj.

Šta bi predsjednik trebao reći?

Prije ravno godinu dana, dakle, u oktobru, 2015. godine, slične oštre i neprihvatljive istupe o islamu i muslimanima imao je mađarski premijer Viktor Orban. Nakon velikog vala izbjeglica, koji su potjerani sa svojih ognjišta i zbog (između ostalog) intervencionizma Evrope, Orban je ustvrdio kako “islam nije nikada pripadao Evropi”. Kada se problem bez ostrašćenosti sagledao, ispalo je da Orban ima problem sa imigrantskom politikom EU-a koju predvodi Njemačka, a koju Mađarska ne može ekonomski pratiti, pa je, umjesto da to izravno kaže, posegnuo za najlakšim sredstvom – strahom od islama i muslimana. Da li je problem riješio? Nije. Sada mu se pridružuje francuski šef države Hollande, a pitanje je ko je sljedeći i kuda ovako zapaljive izjave mogu odvesti?

Da li se muslimanima Evrope sprema zamjenska uloga koju su krajem 19. i prvim dijelom 20. stoljeća imali Jevreji, a znamo kako se ta mržnja završila? Smijemo li i pomisliti o sljedećem holokaustu čije će žrtve biti muslimani? Nažalost, u to da Europa ima kapacitet da skrene u mračnjaštvo necivilizacije do sada smo se uvjerili više nego jedanput!

Stoga je opasno kada se realni politički problemi pokušavaju riješiti prečicama i strahom, populizmom koji je glavni indikator krize identiteta.

Jer, šta je identitet današnjih Europljana? Da li je Evropa kršćanski kontinent? Baštini li kršćanske vrijednosti? Da li je sekularizam puka separacija države i crkve ili je on postao vještačka nacionalna ideologija? Ili lažni mit? Zna li uopće iko šta on znači? Da li uopće postoje “sekularne vrijednosti”? 

Možda bi na ova pitanja predsjednik Hollande trebao odgovoriti! Možda bi tako lakše našao krivca za svoju nikad manju popularnost i političku istrošenost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera