JEDAN OD NAJRUŽNIJIH OBIČAJA…

JEDAN OD NAJRUŽNIJIH OBIČAJA…
koji se može vidjeti u sarajevskim džamijama i haremima istih, a vjerovatno i širom drage nam Bosne i Hercegovine, jeste izlaženje žena sa tevhida (ovako bi se u originalu trebalo zvati, premda ga većinom zovu TEHVID, što je lingvistički totalno apokrifno, jer TEHVID znači POŽIDOVLJENJE, a TEVHID označava Allahovu jednoću) i drugih manifestacija koje se odvijaju u džamijama, a koje su sa šerijatskog stanovišta u najmanju ruku jako diskutabilne, i to u vrijeme ezana.
Naime, čim ezan zauči i oglasi se poziv na namaz, dakle da se ide i dođe u džamiju, masa žena koje su bile na TEHVIDU, i rekoh inim džamijskim manifetsacijama, nahrupi ka džamijskim vratima, kako bi izašle iz džamije! Ne d’o Allah k’o da od nekog bježe, što zauči ezan!?

Što je gore, u svoj toj frtutmi, blokiraju ulaz i prilaz, pa se od njih u džamiju ne može ući..i one koji se odazovu ezanu, ne daju im ući u džamiju!
Mlađe, uglavnom odmah pobjegnu i zamaknu, starije ostaju pred džamijom čevetati i pričati, tako da onima koji hoće klanjati, nakon što probiju kordon i uspiju ući u džamiju, od njihovog graktanja nim alo lahko nije klanjat..jednostavno, teško se od svih tih tonova koncentrisati na namaz.
Ako im kažete nešto, brzo ćete dobiti odgovor! Rekoh-EZAN JE DA SE IDE U DŽAMIJU, NE IZ NJE, odgvoriše mi-SABUR!
Subhanallah, kako se riječ SABUR poteže i đe treba i đe ne treba, uglavnom gdje joj nije mjesto!

Pošto se ova stranica između sotalog bavi islahom i reformom, možda time i ponajviše, nađoh za shodno da ovo objavim, a Allaha molim da budemo od onih koji kada pozivaju dobru, i sami ga čine, a kada odvraćaju od onoga što nije dobro, i sami ga se klone, te da ne budemo od onih koji jedno rade, a drugo govore…

Prof. Sanin Musa