HODŽINA KĆERKA SE ZALJUBILA U KATOLIKA

Es-selamu alejkum. Srednjoškolka sam, ali imam jedan veliki problem. Moj otac je Hodža i za mene veliki čovjek. Dolazim iz porodice u kojoj su klanjanje i Kur’an svakodnevnica. I veliki sam vjernik, volim svoju vjeru i poštujem sve vezano za nju. Međutim, upoznala sam momka koji nije naše vjere, katolik je. Ali živi u Bosni i mnogo zna o našoj vjeri i poštuje je. Kao što slavi svoje praznike, slavi i naše. Na početku sam mislila da je to samo prolazna faza, jer još sam mlada. Ali mnogo sam ga zavoljela, toliko da ne mogu
zamisliti svoj život bez njega. Moj otac, moja porodica, niko ne bi prihvatio tu vezu ili nekad i brak. Nikada! Mnogo volim svog babu, najbitniji čovjek na ovom svijetu mi je on. I mnogo bi ga razočarala, imam osjećaj da bi me se čak odrekao. Ali ja stvarno ne mogu da ostavim tog momka. Ne mogu da zamislim da sam bez njega. Jednostavno ne mogu. Puno me muči ova situacija. Već smo duuugo zajedno, ali samo par osoba zna za ovu vezu. Neki kažu zabranjena ljubav. Po islamu i jeste zabranjena. Ali stvarno ne znam šta da radim. On mi je rekao da bi bio u stanju i prihvatiti moju vjeru, samo da bi moj otac njega prihvatio i da bi mogli biti zajedno. Nadam se da mi vi možete dati kakav dobar savjet. Hvala unaprijed.

ODGOVOR: Alejkumusselam.

Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se navede mes’ela udaje muslimanke za kjafira a zatim da se da odgovor na konkretno pitanje.

Pošto sam pitanje udaje muslimanke za kjafira (svejedno kojeg milleta bio) već obradio u svojoj knjizi “U Islamu je odgovor na sva pitanja i sve probleme” (str. 243), navešću čitav tekst o tome.

Naime, kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “One (muslimanke) njima (mušricima) nisu dopuštene, niti su oni (mušrici) njima (muslimankama) dopušteni”, (El-Mumtehine, dio 60. ajeta) i kaže: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao”. (El-Bekare, dio 221. ajeta)

Sa ova dva ajeta Uzvišeni je zabranio da se muslimanke udaju za nevjernike i učinio taj brak ništavnim.

Kaže Kurtubi: “Idžmau’ Ummeta je na tome da apsolutno nije dozovoljeno da mušrik ženi mu’minku zbog toga što je u tome poniženje za Islam”. (Tefsirul-kurtubi, 3/72)

Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Muslimani su složni da kjafir ne nasljeđuje muslimana niti kjafir ženi muslimanku.” (El-Fetava el-kubra, 3/130)

Kaže Vehbetu Ez-Zuhajli: “Idžmau’ učenjaka je na zabrani ženidbe kjafira muslimankom.” (El-Fikh ve Edilletuhu, 9/110). Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da muslimanki nije dozvoljeno da se uda za bilo kojeg kjafira, kršćana, židova, medžusiju, budistu i slično (El-Mebsut, 4/211), (Eš-Šerhu el-kebir, 2/267), (El-Medžmu’, 16/136) i (El-Mugni, 7/131).

Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Allah neće dati priliku kjafirima nad muslimanima” (En-Nisa’ 141).

A kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad Islama” (Darekutni, 3663), (Bejheki, 6/205) i ostali, kaže Ibn Hadžer u “Fethul-bari”, (3/175) da mu je sened hasen (dobar), takođe takvim ga je ocijenio Albani u “Irvaul-galil”, (5/107).

A u ženidbi kjafira sa muslimankom on bi bio iznad nje i imao bi priliku nad njom što znači da bi kufr bio iznad Islama a to nije dozovoljeno po ajetu i hadisu gore spomenutim.

U udaju muslimanke za kjafira je bojazan da je on ne odvede u kufr, jer će je muž pozivati u njegovu vjeru a obično žene slijede svoje muževe u onome na čemu su od vjere. Na to Uzvišeni išareti na kraju 221. Ajeta sure El-Bekare: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Džehennem …”.

Kafiri pozivaju mu’minke u kufr a pozivanje u kufr je pozivanje u Vatru, jer kufr obavezuje Vatru, pa je tako ženidba kjafira sa mu’minkom sredstvo koje vodi u haram te je zbog toga haram (Bedai’us-sanai’i, 2/271-272).

Muškarac ima vlast nad ženom a nije dozovljeno da kjafir ima vlast nad muslimankom, jer je Islam vjera istine i sve vjere mimo Islama su batil.

Ako se muslimanka uda za kjafira a poznat joj je propis zabrane ona je zinalučarka i njena šerijatska kazna je kazna za zinaluk, a ako nije znala za propis zabrane udaje muslimanke za kjafira u tome ima opravdanje, vadžib je da se njih dvoje odmah razdvoje bez potrebe da joj daje talak (da se razvede sa njom) jer im je brak batil (ništavan) u osnovi.

Prema tome, udaja muslimanke za kjafira bilo koje vrste je ništavna i uopće se ne ubraja u udaju po idžmau’ učenjaka. Šerijatski status ovog braka je da se smatra zinalukom i vadžib je da se njih dvoje razdvoje. A ko dozvoli taj brak on je kjafir pod šartom da je znao da je zabranjeno. A sama udaja muslimanke za kjafira ne smatra se djelom koje izvodi iz Islama osim ako to ona smatra dozvoljenom. Naravno, ovdje se misli na osobu koja se pridržava osnovnih obilježja vjere, poput namaza i slično a ne čini neko djelo koje je izvodi iz Islama. A ako ona mrzi Islam i voli kjafire i prisni je prijatelj sa njima ona je time postala otpadnica od Islama ako je prije toga bila muslimanka.

Ako bi se u islamskoj državi koja sudi po šerijatskom zakonu muslimanka udala za nevjernika, pošto je taj brak šerijatski nevalidan, kadija bi naredio da se razdvoje. A ako bi odbili bili bi silom razdvojeni i kažnjeni bičevanjem shodno koliku kaznu kadija odredi, u slučaju ako ona nije znala da je udaja muslimanke za kjafira haram.

A u sredinama u kojima se po ovom pitanju ne sudi po Šerijatu, kao što je u većini današnjih islamskih zemalja, najveću odgovornost u riješavanju ovog problema, kada se već desi, ima velijj, tj. staratelj. Staratelj je muška osoba koja je glava porodice, na prvom mjestu to je otac, a ako njega nema onda moze biti najstariji brat i slično.

Naravno, na roditeljima je da se potrude da se tako nešto ne desi, ali sama činjenica da se to još uvijek dešava u našim krajevima ukazuje da postoje veliki promašaji u odgoju i da su takve porodice daleko od uputa Islama. Pa tako, otac musliman čija se kćerka uda za nevjernika je obavezan da da sve od sebe, upotrebljavajući autoritet očinstva, društvenu ili neku drugu moć, kako bi vratio svoju kćer.

Jer taj brak je ništavan, njihov zajednički život je život zinalučara, a djeca koja se rode u tom braku su kopilad. Tako isto treba da postupi njena majka. A ako to ne urade, a u moćnosti su da ih razdvoje, oni su griješni, jer je Uzvišeni naredio vjernicima da čuvaju svoje porodice od vatre: “O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti” (Et-Tahrim 6).

A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svako od vas je pastir (čuvar) i odgovoran (biće pitan) je za one koji su mu potčinjeni. Čovjek je čuvar u svojoj porodici i odgovoran je za nju. Žena je čuvar u kući njenog muža i odgovorna je za one koji su joj potčinjeni …”(Buharija (2409).

Ako nastojanja oca i majke ne urode plodom dužni su, a takođe i ostala rodbina, da prekinu odnose sa kćerkom sve dok ona ne prestane živjeti sa nevjernikom ili dok on ne primi Islam. A u protivnom, ako bi se roditelji i rodbina pomirili sa tim brakom i imali normalne odnose sa njima, to bi značilo da su prihvatili brak koji je šerijatski nevalidan i koji u suštini predstavlja čin zinaluka. A ovo ni u kom slučaju nije dozvoljeno. (ovdje završava tekst iz knjige)

Naravno, treba spomenuti i slučaj djevojke koja je po porijeklu “muslimanka”, tj. koja se rodila od roditelja muslimana a koja ne praktikuje ništa od Islama, koja nema nijedan rukn od Islama ni šehadet ni namaz, niti post niti zekat, koja faktički i nije muslimanka. Udaja takve “muslimanke” po porijeklu za kjafira ne predstavlja neki prekršaj sa strane Šerijata, jer se udala kjafirkinja za kjafira. Njih oboje treba pozivati u Islam. Takođe, obaveza je na njenim roditeljima (ako su oni muslimani koji praktikuju vjeru toliko da se može za njih reći da su muslimani) da kontaktiraju sa njom (a i sa njim) kako sa ciljem da se vrati vjeri i primi Islam tako i zbog rodbinskih veza.

A što se tiče tvog konkretnog slučaja, on može imati otprilike neka četiri scenarija:

Prvi scenario, koji je ujedno i najbolji za sve strane: da nagovoriš i ubijediš svog haram momka da primi Islam, pa kada primi Islam da ode tvom babi i tebe zaprosi. Pa ako babo prihvati dobro i jest a ako odbije, trebaš smjesta prekinuti haram vezu sa njim. Ti si uradila što si mogla nakon što si stupila u haram vezu i nadaj se nagradi od Allaha ako on ostane u Islamu nakon toga. Naravo, ti u ovom scenariju trebaš upotrijebiti svu svoju žensku i kćerinsku vještinu pridobijanja babe, onako kako to vi ženskinje znate, da pristane na tvoju udaju.

Drugi scenario: da on odbije primiti Islam. U tom slučaju smjesta trebaš prekinuti vezu sa njim bez izmišljanja neke ljubavne tragedije, jer dovoljno si harama već do sada uradila: od ašikovanja uopće, kontaktiranja sa nemuslimanom i još stupanja u haram vezu sa njim do te mjere da se zacopaš do daske tvrdeći da ne možeš zamisliti život bez njega.

Treći scenario: da se udaš za njega kao kjafira (katolika), u tom slučaju na tebe bi se odnosio gore spomenuti tekst o udaji muslimanke za kjafira.

Četvrti scenario: da nastaviš i dalje da budeš sa njim u haram vezi bez jasne vizije vaše budućnosti. A to vas može odvesti u zinaluk ili nešto blaže od toga. U tome će ti proteći dobar dio mladalačkog života u haramima, raznoraznim opasnostima, narušavanju časti muslimanke i slično. A što nema sumnje da je haram.

Prema tome, dobro se zamisli nad svojom nezahvalnom situacijom, dovoljno si šerijatskih prekršaja uradila više ti ne treba.

Ve billahi tevfik.

mr. Zijad Ljakić

ehlus-sunne.ba