GRLJENJE PRI SUSRETU – STAVOVI MEZHEBA I OCJENA HADISA

GRLJENJE PRI SUSRETU – STAVOVI MEZHEBA I OCJENA HADISA

 

 

 

Eselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Čuh od našeg šejha Safeta, Allah da ga nagradi, da se ljudi prilikom rastajanja ne grle, nije sad da ja tražim da mi vi kažete onako kako bih ja voljela nego se bojim da to nisam shvatila, jer mi je bilo nekako nelogično, pa vas molim za pojašnjenje. Evo i video u kojem šejh o tome govori:
http://m.youtube.com/watch?v=RyCmxsr000E
Da vam Allah podari svaki hajr.
ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Rukovanje i grljenje su dva adaba pozdravljanja pri susretu ljudi. Nema razilaženja među učenjacima da je rukovanje između istih spolova propisano. Kaže imam Nevevi da je idžma učenjaka na tome da je sunet i mustehab rukovanje među muškarcima. Dok druga skupina učenjaka prenose isti ovaj propis, tj. da je rukovanje sunet i mustehab, među ženama. Oko propisanosti rukovanja je prenešeno mnoštvo vjerodostojnih hadisa, što je tema za sebe.

Izuzetak ovom propisu suneta rukovanja je zabrana rukovanja muškarca sa ženama kojima nije mahrem po svečetiri mezheba, a dozvola sa onima kojima je mahrem po većini učenjaka. Takođe, rukovanje muslimana sa kjafirom je mekruh kod hanefija (osim sa komšijom Ehlu kitabijom) i hanabila, a kod malikija je haram.

Za razliku od rukovanja, oko propisa grljenja pri susretu učenjaci imaju veoma podijeljeno mišljenje. Razlog tome su kontradiktornost i slabost hadisa i predaja o tome.

Definicija grljenja pri susretu

Na arapskom jeziku grljenje se naziva El-Mu’aneka, tj. spajanje vrata jedne osobe sa vratom druge osobe. Islamski pravnici definišu El-Mu’aneku (ili grljenje pri susretu) da je ona stavljanje brade na rame i približavanje vrata uz vrat od strane obe osobe uz istovremeno obostrano grljenje objema rukama. Dok druga skupina učenjaka kaže da je El-Mu’aneka (grljenje pri susretu) obostrano približavanje vrata uz vrat uz istovremeno rukovanje.

Bitno je naglasiti da pod grljenje pri susretu ne ulazi ljubljenje u obraz niti stavljanje lica uz lice.

Stavovi mezheba oko grljenja pri susretu

Oko grljenja pri susretu istih spolova (muškaraca sa muškarcima žena sa ženama) učenjaci četiri mezheba imaju podijeljeno mišljenje:

Prvi stav: opća pokuđenost.

Ovo je mezheb hanefija i malikija. Unutar hanefijskog mezheba postoje i drugi stavovi, poput toga da je dozvoljeno ako na sebi imaju košulju ili ogrtač, a pokuđeno ako imaju samo izar (djeću koja pokriva tijelo ispod pasa). (Ed-Derru el-muhtar, 5/244, El-Fevakih ed-devani, 2/4250)

Imam Malik svoj stav argumnetira time što je to djelo nearapa, da to nije radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osim sa Džaferom, radijallahu anhu, i da to nije bila praksa ashaba.

Dok hanefije dokazuju svoj stav hadisom od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došla zabrana grljenja pri susretu, a drugi stavovi unutar mezheba se oslanjaju na ovaj hadis i hadise u kojima je došla dozvola. Govor o hadisima i njihovoj ocjeni će doći poslije, inšallah.

Drugi stav: opća pokuđenost grljenja pri susretu osim onoga ko se vraća sa putovanja ili koga dugo nije sreo, tada je sunet.

Ovo je stav malikija. (Mugnil-muhtadž, 3/135)

Pokuđenost grljenja pri susretu hanefije i šafije dokazuju hadisom Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je neki čovjek rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem:„O Allahov Poslaniče, kada neki čovjek od nas sretne svoga brata ili prijatelja hoće li mu se nakloniti?“ On odgovori: „Ne“. „Hoće li ga zagrliti i poljubiti?“ „Ne“, on odgovori. „Hoće li uzeti za njegovu ruku i rukovati se sa njim?“ Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Da“.
Hadis bilježe Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i Bejheki. Dobrim su ga ocjenili Tirmizi i Albani, a slabim Ahmed i Abdulhakk, a Ibn Kattan i Bjeheki su ocjenili raviju u senedu hadisa Hanzalu ibn Ubjedullaha slabim.

A da je sunet zagrliti onoga ko se vratio sa putovanja dokazuju hadisom Aiše, radijallahu anha, u kojem je došlo da je Zejd ibn Harise došao u Medinu pa kada je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na vrata on ustao zagrlio ga i poljubio. (detaljnije o ovom hadisu će doći poslije inšallah)

Treći stav: opća dozvola ako je iz poštovanja i počasti zbog vjere, a ne ako je radi dunjaluka.

Ovo je stav hanbelijskog mezheba. (Keššafu el-kinna’a, 2/156)

Ovo dokazuju hadisom u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zagrlio Ebu Zerra, radijallahu nahu, pri susretu. O hadisu će biti govora inšallah.

Imam Ahmed dokazuje dozvolu postupkom ashaba Ebu Derda’, radijallahu anhu, koji je to radio.

Analiza hadisa o grljenju pri susretu

Na samom početku se može konstatovati da uopćeno grljenje pri susretu nije potvrđeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu ni kao riječi ni kao praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nego je potvrđeno grljenje pri susretu onoga ko dolazi sa putovanja kao praksa nekih ashaba.

Od hadisa o grljenju pri susretu koji se prenose kao praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su sljedeći:

Prvi: Hadis koji se prenosi od nekoliko ashaba, Aiše, Ibn Omera, Ibn Abbasa i Džabira, radijllahu anhum, u kojem je došlo da se Džafer ibn ebi Talib, došao sa hidžre iz Abesinije, izašao mu je (u rivajetu: ustao) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i zagrlio ga (u rivajetu: poljubio ga). Hadis bilježe Darekutni, Taberani, ‘Ukajli, Hakim i Ebu Davud.

Ibn Hadžer  u knjizi Et-Telhisu el-habir, Ibn El-Mulekin  knjizi El-Bedru el-munir i Zejle’i u knjizi Nasbur-raje, su u ovim svojim poznatim knjigama valorizacije i ocjene hadisa naveli sve rivajete ovog hadisa i pojasnili slabosti svakog rivajeta. Tako da nema ni najmanje sumnje u slabost svih rivajeta ovog hadisa. Ocjena šejha Albanija da je hadis prihvatljiv je zasnovana na mnoštvu rivajeta koji su svi slabi da se time hadis diže na stepen prihvatljivog.

Drugi: Hadis kojeg bilježi Tirmizi od Aiše, radijallahu anha, da je Zejd ibn Harise došao u Medinu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio u mojoj kući, došao mu je i pokucao na vrata, pa mu je ustao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vukući za sobom odjeću pa ga je zagrlio i poljubio. Tirmizi kaže da je hadis dobar stran, što je išaret na slabost hadisa.

Šejh Albani je hadis ocjenio slabim jer je u njegovom senedu Muhammed ibn Ishak, a on je mudellis (vid slabosti ravije) a u ovom hadisu je učinio tedlis.

Treći: Hadis kojeg bilježe Ebu Davud i Ahmed od čovjeka iz plemena ‘Aneze, da je pitao Ebu Zerra, radijallahu anhu, da li je se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa njima rukovao kada bi ih sretao? On je odgovorio: „Nisam ga nikada sreo a da se nije sa mnom rukovao“. Zatim je nastavio: „Jednog dana je poslao po mene a nisam bio kod kuće, kada sam se vratio obavješten sam da me je tražio. Otišao sam kod njega a on je bio na svom krevetu, pa me je zagrlio, a to je bilo jako jako lijepo“.Hadis u svom senedu ima nepoznatog raviju „čovjeka iz plemena ‘Aneze“, što znači da je slab. Kaže Buharija u svom „Et-Tarihu“ da je hadis mursel, tj. slab. Slabim su ga ocijenili Albani i Šuajb Arnaut.

Prema tome, nema nijednog vjerodostojnog hadisa u kojem se potvrđuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktikovao grljenje pri susretu, što znači da to nije sunet niti mustehab. Osim kod onih učenjaka koji ove hadise pojedinačno ili zbirno smatraju prihvatljivim za dokazivanje suneta prakse grljenja pri susretu.

Prenešeno je u nekoliko predaja da su neki ashabi praktikovali grljenje pri susretu sa osobom koja se vraća sa putovanja ili da su taj postupak pripisali ashabima. Od tih predaja su sljedeće:

Prva – Predaja u kojoj Enes, radijallahu anhu, kaže: „Kada bi se sretali ashabi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, oni bi se rukovali, a kada bi se vraćali sa putovanja zagrlili bi se“.

Ovu predaju bilježi Taberani u „El-Mu’adžemu el-Evsatu“, a kaže El-Munziri da su ravije pouzdane, kaže El-Hejsemi da su mu ravije iz Sahiha, tj. da su puzdane, šejh Albani ovu predaju ocjenjuje dobrom, a Bin Baz vjerodostojnom.

Druga – Predaja od Džabira, radijallahu anhu, u kojoj je došlo da je on putovao u Egipat mjesec dana do Abdullah ibn Unesja, radijallahu anhu, pa kada su se sreli zagrlili su jedan drugog.

Ovu predaju bilježe Ahmed u svom Musnedu, Hakim u Mustedreku i Buharija u El-Edebu el-mufred, kaže Hakim da je sened vjerodostojan, El-Hejsemi da su ravije pouzdane, a šejh Albani ga ocjenjuje dobrim.

Treća – Pradaja od tabi’ina Š’abija koji kaže za ashabe: „Oni bi se rukovali kada bi se sreli, a kada bi došli sa putovanja zaglili bi se“.

Ovo bilježi Tahavija u „Šerhu me’anil-asar“ i Bejheki u svom sunenu i „Šua’bul-iman“, a šejh Albani na jednom mjestu je ocjenjuje vjerodostojnom a na drugom dobrom.

Na osnovu gore spomenutih hadisa, iako su svi slabi, i ovih predaja od ashaba, skupina učenjaka smatra sa je grljenje pri susretu sa onima koji se vrate sa putovanja mustehab.

Odabrano mišljenje

Nakon spomenutih stavova učenjaka i analize hadisa i predaja ashaba po ovom pitanju može se konstatovati sljedeće:

Prvo – Da je hadis od Enesa, radijallahu anhu, vjerodostojan, a u kojem je došlo: „Hoće li ga zagrliti i poljubiti?“ On odgovori: „Ne“, bio bi jak argument pokuđenosti grljenja pri susretu uopćeno, a na čemu je skupina učenjaka.

Drugo – Da je ijedan hadis dobar ili vjerodostojan od trojice ashaba, Džafera, Zejda ibn Harisa i Ebu Zerra, radijllahu anhum, u kojima je došlo da ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zagrlio pri povratku sa puta, to bio jak argumnet da je grljenje onoga ko se vrati sa puta sunet i mustehab. Oni učenjaci koji smatraju ove hadise ili neke od njih dobrim na osnovu mnoštva rivajeta smatraju da je to sunet, međutim slabost hadisa je očita.

Treće – Vjerodostojne i prihvatljive predaje od nekih ashaba u kojima je došlo da je bila praksa ashaba ili nekih od njih da se zagrle pri susretu sa onima koji se vrate sa putovanja ukazuje da je to dozvoljeno, a po nekim učenjacima i mustehab.

Međutim, ostaje upitno kako će biti nešto mustehab ili sunet a da to sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije praktikovao, a imao je neizmjerno mnogo prilika, povoda i mogućnosti da to praktikuje, međutim to nije penešeno ni u jednoj vjerodostojnoj predaji.

Četvrto – Odabrano mišljenje je, a Allah zna najbolje, da uopćeno grljenje pri susretu nije propisano i da ga ne treba praktikovati, izuzetak tome je dozvola grljenja onoga ko se vrati sa putovanja na osnovu prakse nekih ashaba.

Grljenje pri susretu mimo povratka sa putovanja – stavovi nekih učenjaka

Smatra imam Begavi (Šerhus-sunne, 12/293) da nema smetnje u grljenju pri susretu u četiri slučaja:

– pri opraštanju ili rastajanju (ispraćanju onog ko putuje ili odlazi),

– pri vraćanju musafira sa puta,

– ako se dugo vremena nisu vidjeli,

– zbog velike ljubavi u ime Allaha.

Šejh Albani smatra da je propisano pri vraćanju musafira sa puta i pri opraštanju (ispraćanju onog ko putuje ili odlazi). (Es-Silsiletu es-sahiha, 6/305)

Šejh Abdulmuhsin El-‘Abbad (Šerhu Suneni Ebi Davud) smatra da nema smetnje da se čini grljenje pri susretu u tri situacije:

– pri opraštanju (ispraćanju onog ko putuje ili odlazi),

– pri vraćanju musafira sa puta,

– ako se dugo vremena nisu vidjeli.

Iz ovih stavova učenjaka se razumije da oni prave kijas (tj. analogno poistovjećuju) spomenutih situacija grljenja pri susretu (pri oproštanju, dugom neviđanju i u ime Allaha) za koje nije ništa došlo u predajama na potvrđenu praksu ashaba, tj. grljenje pri povratku sa putovanja.

Koliko puta se ponavlja grljenje?

Primjetno je da neki muslimani koji se zagrle pri susretu da to čine tri puta, dok drugi dva puta, a treći samo jedanput. Šta je po ovom pitanju najispravnije shodno dokazima?

Odgovor je da ta pojedinost nije došla pojašnjena u hadisima niti u vjerodostojnim niti u slabim, te da u tome ima širine i da zavisi od običaja muslimana nekog mjesta.

Upitan šejh Albani o onima koji to čine tri puta iz razloga da bude neparan broj, da li to ima uporište u šerijatskim argumnetima? On je odgovorio da to nema osnova i da grljenje pri susretu nema određenih pravila (u ovom kontekstu). Značenje njegovih riječi je da nema osnova činiti to tri puta sa ubjeđenjem da je to sunet, nego da je to stvar običaja nekog mjesta, negdje se zagrle tri puta a negdje dva.

Takođe, upitan je šejh Abdulmuhsin El-‘Abbad koliko puta se čini grljenje pri susretu. On je odgovorio da mu nije poznato da je u tome došlo ograničenje (u sunetu), svejedno bilo jedanput ili dvaput. A da se ponavlja nekoliko puta, kaže da za tako nešto ne zna da ima dokaz i da je dovoljno jedanput ili dvaput.

Konkretan odgovor na pitanje

Prema tome, grljenje prilikom rastajanja nije potvrđeno ni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba. S tim da neki učenjaci, poput Begavija i Albanija, smatraju da je to propisano, ili da u tome nema smetnje, kao što kaže Abdulmuhsina El-‘Abbad, kao i pri grljenju sa onim ko se vrati sa puta.
Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić