Godišnjica veličanstvene pobjede na Vozući: Dan kada je slomljena četnička kičma

Piše: Ezher Beganović

Vi ste na Vozući slomili kičmu četničkog neprijatelja, vi ste pokazali put kojim ćemo nastaviti i dali ste urnek, model borbe kako se ta kičma može i dalje lomiti da bi se oslobodila Bosna i Hercegovina. Hvala vam vojnici za to u ime našeg naroda koji neće zaboraviti  šta ste učinili, ovako je oslobodiocima Vozuće prije dvadeset godina govorio  rahmetli Alija Izetbegović.

Danas se o oslobađanju Vozuće gotovo ne smije ni pričati. Umjesto pohvala na adrese vozućkih oslobodilaca ovih dana stižu haške optužnice, umjesto sjećanja na dane pobjede i hrabre oslobodioce, kako je to prije dvadeset godina obećao rahmetli Alija Izetbegović, kod Bošnjaka je u modi totalni zaborav i odricanje. Pa ipak, oslobađanje Vozuće je ogromna korist za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake, to je korist koju ne može umanjiti nikakava spletka neprijatelja Bosne niti bilo koja slabost bošnjačkog naroda. Armija RBiH je 10. septembra na Vozući na najuvjerljiviji način spriječila četničke zločince da na mezarima naših predaka izgrade zločinačku tvorevinu.

Izgradnja četničke zločinačke tvorevine u Vozući je počela već prvih mjeseci 1992. godine, kada  bivša JNA počinje sa intezivnim naouružavanjem SDS-ovih paravojnih formacija po vozućkim i ozrenskim selima. Istovremeno sa naoružavanjem vozućki Srbi se ukopavaju po okolnim brdima i padinama Ozrena, a na Paljeniku i Podsjelovu uspostavljaju najjače bedeme svoga uporišta.

Vozućki četnici, na čelu sa starosjediocima Stojkom Blagojevićem, Slobodanom Stjepanovićem, Mladenom Božićem, Miladinom Ilićem, Mladenom Savićem, Zoranom Smiljićem (Trkuljom) i drugim, 25. juna 1992. godine, otvaraju artiljerijsku vatru po bošnjačkim kućama u Vozući. Iako slabo naoružana i tek nastala Teritorijalna Odbrana Vozuće energično se suprostavljaja daleko spremnijem i naoružanijem neprijatelju i uspijevaju spriječiti četnike da urade još veći genocid.Uplašeni narod u zbjegovima kreće prema Zavidovićima, ali četnici pucaju u masu civila i ubijaju dvadeset i jednog. Zahvaljujući pomoći jedinica Teritorijalne odbrane, ostali se izvlače na slobodnu teritoriju. Četnici nastavljaju svoj pir te iznemogle starce, Hamdiju i Zlatku Softić, spaljuju žive u njihovoj kući,starac Salko Softić (Žuna) iz sela Brdo iste je sudbine.Zibu Mehanović polivaju benzinom i živu spaljuju pokraj spomenika žrtvama fašizma u centru Vozuće. Džebraila (Džebu) Demirovića, Fikreta Turbića (Zrnu) i Senada Čamdžića (Džinu) su goloruke i nenaoružane skupa na istom mjestu pobili četnici iznad sela Delići.

“Fethul mubin- jasna pobjeda”

Od tog dana, pa sve do 10. septembra 1995. godine četnički položaji  na Vozućoj bivaju neprobojna prepreka koja je razdvajala zeničku i tuzlansku regiju. Iako se potpuno oslobađanje Vozuće dogodilo tek 10. septembra 1995. fazno oslobađanje Vozuće je otpočelo 27. maja iste godine kada je oslobođena greda Podsijelovo. Samo dva dana prije akcije „ Fethul mubin- jasna pobjeda“ ( „ Fethul mubin“ je interni naziv „ odreda El – Mudžahidina“ za operaciju oslobađanja grede Podsijelovo), 25. maja četnici su sa Ozrena granatom pogodili Tuzlansku kapiju usljed čega je ugašeno 70 mladih života. Radovan Karadžić je za Vozuću rekao da je ona bedem odbrane Banja Luke, Beograda  i Moskve, što je motiviralo četnike da se tako i osjećaju, sve do sabaha, 27. maja, kada mudžahidi iz odreda „ El – Mudžahidin“ kreću u napad. „ Već nakon nekoliko minuta žestokih borbi iz „ El – Mudžahidina“ su javili da se nalaze na svim planiranim kotama. Nevjerovatno, jer čisto fizički je potrebno više vremena u po

Heroj koji je pokorio četnike

U završnom dijelu oslobađanja Vozuće na Ozrenu je od tenkovske granate poginuo Muatez Bilah, vojni komandant odreda „ El-Mudžahidin“ i čovjek koji je najzaslužniji za vojne uspjehe Odreda, odnosno čovjek koji je osmislio i predvodio operacije oslobađanja Vozuće. Rahmetli Muatez je bio veoma cijenjen među svima koji su imali priliku upoznati ovog heroja. „ Zadovoljstvo je bilo sarađivati sa Muatezom. To je bio pravi vjernik, pravi vojnik, čovjek koji je došao da pomogne našem narodu. Uvijek je bio u borbi, bio je prvi i uvijek među svojim mudžahidima“, rekao je general Sakib Mahmuljin. Muatez je poginuo dok je predvodio užurbane pripreme za napad na Doboj. Umjesto u Doboj Muatez je akoboda otišao put dženneta, u susret svome Gospodaru.

bijela dana da se savlada taj prostor, a tek uz ovakvu pucnjavu, granate, mine, uz ovakva utvrđenja… Uz Allahovu pomoć, mudžahidi odreda „ El – Mudžahidin“ rastjerali su polupijanu bandu sa četirir izuzetne kote i likvidirali 70-tak četnika“, napisao je Adnan Džonlić, novinar Patriotskog lista i Ljiljana. Oslobađanje grede Podsijelovo prokomentirao je tadašnji zenički muftija Halil ef. Mehtić. „ Razgovarao sam sa našim visokim oficirima o ovoj akciji. Oni su mi rekli da su četnička uporišta na Podsijelovu bila tako utvrđena da su se mogla zauzeti jedino uz pomoć avijacije. Mudžahidi su te položaje uz Allahovu pomoć osvojili za nekoliko minuta“. Podsijelovo je greda koju čine četiri kote, 715, 726, 702 i 706. Ova greda je kapija Vozuće i Ozrena. Mnoge jedinice Armije RBiH su se izredale na ovoj koti, ali bez ikakvog uspjeha. Odred „ El- Mudžahidin“ je svoj zadatak izvršio odgovorno i efikasno. Prema riječima Abu Maalija, bivšeg komandanta odreda „ El- Mudžahidin“ akcija „ Fethul mubin“ je, prije svega, dobro pripremljena. „ Mudžahidi su podijeljeni u dvanaest probojnih grupa, dok je svaka od tih grupa imala svoje pojačanje, a pored tog pojačanja postojalo je i zajedničko pojačanje. Snage mudžahida su brojale oko 500 vojnika, 230 Bosanaca i 270 ensarija ( stranih dobrovoljaca)“. Komandant Lake pješadijske brigade iz Prnjavora, koja je najviše stradala, Vlado Živković u svom izvještaju ovako opisuje akciju „ Fethul mubin“: Bilo je tako munjevito da borci nisu stigli puniti svoje okvire municijom“. Svjestan poljuljanosti ugleda svoje vojske prnjavorski komandant Vlado Živković šalje dopis ostalim srpskim jedinicama. „ Ovdje Turci mogu samo preko nas mrtvih dalje. Spremni smo da se pokoljemo sa njima, pa kom obojci kom opanci“. Komanda Armije RBiH je odlično reagirala na mudžahidsku „ Jasnu pobjedu“. Pod komandu Odreda potčinjeni su dijelovi 328. brigade iz Zavidovića, 329. brigade iz Kaknja, 3., 4. i 5. manevarski bataljoni. Vojnici spomenutih jedinica su izmješani sa mudžahidima i podijeljeni u probojne, drugoešalonske, radne i druge grupe kojima su komandovali mudžahidi iz Odreda ( komandanti potčinjenih jedinica Odredu nisu imali nikakvih ingerencija nad vojnicima koji su privremeno ušli u sastav Odreda).

“El Kerama“

Nakon opsežnih priprema i uštimavanja koordinacija sa drugim jedinicama odred „ El- Mudžahidin“ 22. jula pokreće drugu operaciju oslobađanja Vozuđe nazvanu „ El Kerama“. Na mudžahidskom udaru su se našli četnički položaji na kotama 551, Kvrge i 571. „ El Kerama“, kao i „ Fethul mubin“, otpočinje u ranim jutarnjim satima. Živkovićevi četnici su spremno čekali mudžahide na svojim položajima. Četnicima budnost i Živkovićevo sokolenje nije nimalo pomoglo. Svi napadnuti ciljevi su osvojeni za samo nekoliko minuta. Nakon osvajanja četničkih utvrda mudžahidi vrše napredovanje po dubini, preko dva kilometra. Četnici su u potpunom rasulu, ostavljaju svoje položaje. Četnici koji su se nalazili lijevo od kote Kvrge do kote Nikolino brdo ( ovaj dio nije uopće napadan), to je razdaljina od oko šest kilometara, pobjegli su i ostavili svoje položaje, nisu imali hrabrosti da dočekaju mudžahide, da se, kako je reče njihov komandant Živković, pokolju sa Turcima, pa kom obojci kom opanci. Operacija „ El Kerama“ je imala višestrukih rezultata. Osim velikih neprijateljskih gubitaka i velikog ratnog plijena mudžahidi su došli do ključnih saznanja za dalje napredovanje do konačnog oslobođenja Vozuće, odnosno spajanje zeničko- tuzlankse regije. Naime, iza četnika, na njihovim linijama pronađeni su dokumenti, tj. naređenje komande Vojske Republike Srpske  jedinicama vozučkog ratišta kojim se naređuje povlačenje ukoliko padne kota Paljenik. Četnici su bili ljuti, obezglavljeni, jenom riječju nisu znali kako da sačuvaju prvu liniju odbrane Banja Luke, Beograda i Moskve. Bili su potpuno slomljeni i to baš u trenutku kada su bili završili sve pripreme za kontraudar na gredu Podsijelovo ( izviđači odreda „ El – Mudžahidina“ su 20. jula, dva dana pred početak operacije „ El Kerama“ u izviđanju ispod Skradine kose „ naletili“ na četničke izviđače koje su uspjeli likvidirati. Uviđajem na licu mjesta mudžahidski izviđači su utvrdili da se radilo o komandnom izviđanju, među ubijenima je bio komandant bataljona, te da je kontraudar na gredu Podsijelovo trebao krenuti istih dana kada se izvodila operacija „ El Kerama“). Osvajanje Paljenika, glavnog bedema i konačno oslobađanje Vozuće više nije bilo upitno.

Operacija oslobađanja Vozuće je nazvana „ Farz 95“. Za  završni udar na četnička uporišta na Vozućoj uključeno je mnogo više vojnika iz 3. korpusa i 2. korpusa Armije RBiH. Sa strane 3. korpusa učestvovalo je između 12 i 14 hiljada vojnika ( odred „ El- Mudžahidin“, 375. tešanjska, 7. muslimanska, 328. zavidovačka, 329. kakanjska i specijalna diverzantska četa IDČ), a sa strane 2. korpusa  preko 5 hiljada vojnika. Osim vojnika spomenuti korpusi su uključili i svu raspoloživu tehniku i druge potrebne stvari ( samo za potrebe radnih vodova obezbjeđeno je hiljadu ljudi). I ovog puta ključni zadatak oslobađanja Vozuće dat je odredu „ El- Mudžahidin“ i vojnicima koji su potčinjeni Odredu, a koji su se u prethodnoj akciji „ El Kerama“ dokazali kao pravi junaci. Ključni zadatak se zvao Paljenik. Kota Paljenik je veoma teška za osvajanje, a bila je prava utvrda. Ispred četničkih rovova bio je brisani prostor koji je bio sav izminiran. Ujutro, pet minita do šest sati, mudžahidi su se podvukli pod četničke rovove na koti Paljenik. Nekoliko sekundi pred početak napada četnici su pozvali mudžahide da ne čekaju više nego da krenu u napad. Naravno, mudžahidi su čekali znak svoga emira nakon čega je krenulo oslobađanje Vozuće. Paljenik je pao za sedam minuta, četnici nisu uspjeli pobjeći iz rovova, svi su tu zavšili. „ Nakon što smo osvojili Paljenik mogli smo vidjeti četnike kako se povlače, baš u skaldu naređenja koje su dobili od svoje komande“, prisjeća se jedan od učesnika osvajanja Paljenika. Tako je prva faza „ Farza 95“ odrađena upotpunosti što je rezultiralo povlačenjem četnika iz Vozuće prema Ozrenu. Jedinice 3. i 2. korpusa Armije RBiH su se istog dana u ranim popodnevnim satima spojile u centru Vozuće. Ostatak jedinica je nastavio napredovanje prema Ozrenu. Za nekoliko dana je oslobođeno oko 400 kvadratnih kilometara nove teritorije. Osvojene su dvije trećine ukupnog masiva planine Ozren, Blizna, Bijela Ploča ( sjedište tzv. srpske općine Maglaj), Jablanica i još petnaestak sela. Oslobođene su putne komunikacije Maglaj – Zavidovići i Banovići – Zavidovići, odnosno upotpunosti su povezane teritorije zeničkog i tuzlanskog regiona, te maglajske i zavidovičke općine. Četnici su bježali glavom bezobzira. Jedinice Armije RBiH su za samo nekoliko dana došle na domak Doboja kada počinju pripreme za oslobađanje ovog grada, koji bi bez ikakve sumnje bio osvojen da oslobodilački pohod Armije RBiH nije zaustavljen od strane međunarodne zajednice. 10. septembra u Vozući je ukresana varnica oslobađajuće buktinje koja će potaknuti nezadrživi pohod Armije RBiH i upotpunosti preokrenuti vojno-političku situaciju u korist oslobodioca Bosne i Hercegovine.

Veličina i značaj učešća Odreda „ El Mudžahidin” u oslobađanju Vozuće ogleda se i kroz veličinu žrtve koju je ova jedinica dala za postizanje tog važnog cilja. Za oslobađanje vozuće poginulo je 129 pripadnika Odreda „ El Mudžahidin” – 105 stranih dobrovoljaca i 24 Bošnjaka. Broj ranjenih je ogroman, u prosjeku po akciji, a bilo ih je tri, uključujući pripreme akcija i održavanje osvojenih ozicija ranjavano je preko 60 mudžahida. U operaciji oslobađanja Vozuće učestvovalo je 500 pripadnika Odreda „ El Mudžahidin”.

Izvještaj Trećeg korpusa Armije R BiH o ulozi Odreda “El Mudžahidin” u oslobađanju Vozuće

Odred „ El Mudžahidin” je bio glavna udarna snaga u oslobađanju Vozuće. Najvjerodostojniji opis briljantne uloge Odreda „ El Mudžahidin” na vozućkom ratištu naveden je u Prijedlogu za priznanja i stimulativne mjere Trećeg korpusa Armije R BiH za Odred „ El Mudžahidin”, poslat na adresu Glavnog štabg Armije R BiH 10.septembra 1995.godine. U tom prijedlogu navodi se sljedeće. „ U pripremi i izvođenju operacije „ F” na vozućkom ratištu Odred „ El Mudžahidin” imao je jednu od ključnih uloga. Njihovo ranije učešće u borbenim dejstvima na ovom ratištu na najtvrđim objektima rezultiralo je uspjesima i likvidacijom desetina agresorskih vojnika usljed čega je u redovima agresora posijana panika, strah i nesigurnost a među civilima pokrenut proces iseljavanja. Takvo vojno – političko okruženje, nesigurnost i napetost pogodovali su temeljitoj i sistematičnoj pripremi operacije u kojoj je ova jedinica opet imala najdelikatniji zadatak, na izuzetno teškom objektu Paljenik. Ranija iskustva su pokazala da se ovaj objekat ne može uzeti klasičnim napadom, pa je bilo potrebno dugotrajno, strpljivo i uporno pripremati akciju da se kroz šumu, desetine minskih polja, preko brisanog prostora uz strahovit uspon stigne do pravog lavirinta tranšea, rovova i zemunica na samom vrhu objekta koji je dominirao i sa kojeg su oruđima pokrivani drugi objekti i ugrožavane naše snage. Akcija je pripremljena tako da se mora reći da su četničke mine u minskim poljima i po desetak puta uklonjene i vraćane na svoja mjesto, da je ne samo svaki zaklon nego i slobodno se može reći svaki četnik registrovan, praćen, fotografisan ili snimljen kamerom tako da se tačno znalo i o čemu se razgovara a ne samo kako se brani objekat Paljenik. Ova temeljitost i sistematičnost u pripremi prenešena je i na ostale jedinice koje su učestvovale u operaciji, tako da je, može se reći, kompletna četnička linija pala udarom s leđa usljed čega je i najveći broj četnika stradao na licu mjesta, a linije uzete praktično za desetak minuta. U nastavku operacije ova jedinica je među prvima „ na leđima četnika”, nanoseći im iznimno velike gubitke, prodirala u dubinu PZT, unosila paniku i strah te tako omogućila uspješan nastavak i tok operacije.

Na stotine stradalih četnika, samo iz ove operacije, iznimno velike količine zarobljenog oruđa i oružja, od tenka do pješadijskog naoružanja i drugih MS, plod su nevjerovatne kompaktnosti jedinice u kojoj sistematičnost u radu, međuljudski odnosi, hrabrost i požrtvovanje svakog pojedinca do čvrstine kolektiva mogu biti za primjer svakoj jedinici. U nastavku operacije na Ozrenu jedinica je također dala značajan doprinos. Teško je naći jedinicu koja se sa Odredom „ El Mudžahidin” može porediti i u rezultatima svoga rada, posebno po broju likvidiranih četnika i po količini zarobljenog naoružanja, opreme i MST, ali i po mnogim bitnim elementima borbene gotovosti i borbene mobilnosti. Zbog svega toga, ali i zbog činjenice da su oni do sada potpuno zaobilaženi u dodjeli stimulativnih mjera iz razloga što lični motiv pojedinaca za borbu nije vezan za dunjalučke vrijednosti, smatramo da je ovo jedinica koja zaslužuje i mnogo viša priznanja. Ovo priznanje za mnoge pripadnike ove jedinice bilo bi potvrda da se svačiji doprinos oružanoj borbi u Armiji BiH vidi i podjednako vrednuje na svim nivoima rukovođenja i komandovanja”, navodi se na kraju Prijedloga.

Saff.ba