Edin Tule: Moje ljubavno pismo za efendije i efendinice

Moje ljubavno pismo za efendije i efendinice (Hutba dana)

Datum: 28.10.2016

Piše: Edin Tule

Nakon zahvale Allahu i salavata na Allahovog Poslanika, a.s., na samom početku moramo precizno definisati glavne pojmove. Da ne bi bilo zabune. Kao prošli put.

“Efendija/hodža/vjerski služenik u džamiji/imam – kad koristim ove pojmove koristim ih u duhu onoga što oni danas znače u glavama većine objektivnih ljudi.

Navedeni pojmovi su već dugo sinonimi za neefikasnost, sporost, zaostala rješenja, dezorjentiranost, pohlepu, neposvećenost poslu, arogantnost, oholost, neobrazovanost, isključivost, prevare raznih vrsta od kvaziiscjeljiteljskih do ekonomskih. A sve ove osobine u predajama su obuhvaćene konceptom “pokvarena ulema”.

Ove pojmove ne koristim u duhu onoga što bi trebali da znače jer su sami nosioci tih titula devalvirali njihova značenja. Aktivno radimo, koristeći široku lepezu zahvata sa preostalim zdravim, iskrenim, spremnim imamima, efendijama, hodžama na vraćanju punog svjetla najčasnijoj tituli jednog društva.
Spreman imam na Balkanu – uzimajući u obzir sve dimenzije našeg životnog konteksta, znači imam koji ima snagu 40 muškaraca uz svoju Ajšu koja ima istu emocionalnu snagu.

U nastavku rada tretiram vrlo precizno samo jednu kategoriju gore opisanih, a to su oni/one koji ogovaraju i kleveću.

Efendije tračari i efendinice tračare, da vrištite od zadovoljstva u svojim bračnim sobama ne biste imale uopšte potrebu za kompenzacijom tog mubarek vriska drugim formama neartikulisanih javnih i tajnih haram vrištanja i podvriskivanja.

Krijete se iza odjeće čednosti i bogobojaznosti, a jezici vam prljavi kao poljski wc.
Krijete se iza titule efendije i efendinice, a bolje vam pristoji opis zmije zvečarke. 
Hodate unaokolo sa ahmedijama i maramama, a iz vas viri jezičina i kad su vam usta prividno zatvorena. 
Sipate otrov u ovo društvo svojim poganim jezicima umjesto da ga liječite i isisavate iz njega sve što ga razbolijeva i opterećuje.

Vi ste najslabija karika ovog Ummeta jer nas slabite sve, a pogotovo vlastite džemate.
Toliko ste bolesni da pristajete – čak insistirate na tome! – da vas narod zove efendijama i efendinicama iako o efendiluku pojma nemate. 
Niti zračite gospodski niti se krećete aristokratski niti se ponašate džentlimensko-damski. 
Kako se zove ona/onaj kod koga ono što krije ispod odjeće uopšte nije ljepše od onog što ističe i pokazuje u javnosti?

Jedni druge ste uzeli za svoja božanstva koja tretirate kao lažne kipove (od hurmi ili lokuma) koje su predislamski Arapi nosili u džepu. Tepate jedno drugom i tražite jedno od drugog ispunjenje želja, a kad ih ne ispunite, pojedete jedno drugo k’o mačka miša ili ćuran kukuruz.

Ulizujete se javno jedni drugima glumeći idilu, a u rasulu ste i jedino što vaše brakove drži zajedno je pljačka džemata. 
Javno i tajno obmanjujete i sebe i druge sa vašim pokušajima da se uzdignete iznad ovog naroda i gledate ga sa visoka.
Gadi mi se kad čujem kako supružnici jedno drugom u društvu govore: “Moj efendija ovo, moj efendija ono”, “moja efendinica ovo, moja efendinica ono”, “moja hodžinica ovo” i “moj hodža ono”.
Pa ima li taj efendija i efendinica ime!? Ima li nadimak? Kako ga/ju je rođena mater zvala? Kako ga je ćaća mrško u ćošak?
Zašto ne pomažete jedno drugom da se više približite narodu i zašto se ne približavate i javno i tajno? Inteligentno.
Ili smatrate da ste toliko neuvjerljivi u svojoj ulozi koju obnašate da narod non-stop morate podsjećati šta ste?
Kakav vam je više fetiš s tom ulogom koju ste odavno ukaljali? 
Imate li vi u svom životu ijedan drugi identitet? 
Simbol najvećeg životnog ulova vam je oboma ahmedija! 
Udala se ona, jadnica, za efendiju! I on se jadnik usrećio što ne mora ništa raditi u životu. Ne mora ništa proizvoditi, a kao faca.
Možeš misliti dostignuća i pameti.

U toj patologiji ne date jedni drugima da izađete iz svojih uloga ni kući kad dođete, plašeći se da ćete se dezintegrisati! 
Jer vas samo duboka laž drži u jednom komadu.
A znamo da vam je pun nos džamije i džemata. 
U tom prokletstvu ni kod kuće da se rahat opustite, igrate sa djecom, zabavljate na najbolji način ili da se barem u svojoj mašti zabavite sa idejom u kojoj ste neke druge profesije. Barem nakratko. Nama za ljubav.

Samo se plašim da insistirate u svojoj patologiji da i u bračnoj postelji morate nositi časnu ahmediju i druge vjerske rekvizite. 
Jer vam je to – u vašem životnom ništavilu – jedini ljubavni afrodizijak.

A to uopšte, ali nimalo, nisu dobre slike za džemat. Slike efendijske ahmedije kako se kotrlja nakon škripe kreveta. Kako poštovati sad negovo penjanje na minber kad znamo da se jadnik ni u postelji nije odmorio od svog posla. 
I onda se džematlije čude što je efendija mrzovoljan, natmuren, netolerantan, isključiv, agresivan, isfrustriran, bez osmijeha, odsutan, bez fokusa, sa podočnjacima i sa blago telećim pogledom.

Sjećam se priče Fake efendije, Allah rahmetile, kako je opisao svu tragikomediju odnosa efendije i efendinice, supružnika:

“Moj ahbabu, pored svih problema u džematu nama je najveće poniženje kad i kod kuće moramo kleknuti i kad nam naše efendinice u ljubavnom zanosu svojim piskutavim glasom zapovjede: 
“Efendija moj, hajde sad malo se spusti dolje, pa svojoj efendinici nešto svojim mubarek jezikom “protefsiri”!”
I jadnik posluša. Pa se spusti. Pa se desi flash back. Pa ponovo vidi svoj džemat u rasulu. Pa mu se halucinirajući od umora počne priviđati obješeni ćuran kako ga šizofreno gleda sa jednim produženim iskolačenim okom. 
Pa mu efendinica kaže na to sve nutkajući ga: “Efendija moj, bujrumte sve sa halalom!” Pa se efendiji spusti knedla u grlo. Sekundarno prokune sve halal agencije. Pa se počne dvoumiti između jemek-dove i euze. Ne zna jadnik je li doš’o ili je poš’o. 
A efendinica sad već glasom koji vuče na histeriju: “Efendija (nema više moj), hajja lel-felah!” U tom se sjeti kur’anskog ajeta: “Sa mukom dolazi i olakšanje!” – i samilost mu preplavi vjerničko srce. Tefsiri li sad efendija tefsiri i to po svim kiraetima. Ne preskače niti jedno hareke. Naglasi svaki tešdid. Ispoštuje svaku dužinu/medd. Istakne svaki idgam me’al gunne i billa gunne, ikhfa i na kraju sve qalqale. 
Medjutim, tad iznenada ponovo začuje, sad euforični i dalje piskutavi, glas efendinice: “Efeeeendiiiijaaaa moooojjj!!! Taj poklič ga na jedan tren prebaci u džamijski sveti prostor i sruši mu se momentalno munara. Kandilji pogasiše. A efendiji se dibidus smrkne. Vrijeme mu se razvuče. Uđe u neki vortex hipersenzibilnih čula. U jedan novi svijet usporenih efekata. Gleda šizofrenog ćurana kako se trese k’o opsihiren ispod razvaljene ženske stomačine pune do vrha baklavama, ćuftetima, sarmama, dolmama. Saftali i agdali svega i svačega. I sve gleda u stanju usporenog Dr Oetker podrhtavanja, razmišljajući zašto, zašto ne pobjegne od svega. 
U tom ponovo začuje histerični ženski glas sa visine: “Efendija moj, samo udesno, desno je hajr!” – nestrpljiva je efendinica u svojim iščekivanjima dubokih užitaka. 
Efendija prikupi zadnje čestice snage. Ponovo jedva otvori oči i krene zadnjim atomima snage, tražiti to dugme zadovoljstva. Samo ne zna je li efendinica misli na njeno ili njegovo desno. I tako bdijući u potpunom mraku, lelujajući sad lijevo sad desno, u potrazi za 8.000 ajeta koje treba da protefsiri, efendiju nam savlada san. 
U tom snu on vidi sebe kako stoji na minberu i vazi, a na džamijskom tepihu, umjesto pravih i ponosnih džematlija, sve ćuran do ćurana. Ćurka do ćurke. Pognutih vratova i obješenih glava. Kao opsihireni. Odsutno gledaju u nešto ispred sebe. Svi ušutkani. Svi utjerani u suru.”

Poslije ove priče Fake efendije, Allah rahmetile, postavi on jedno od najjezivijih pitanja koje sam ikad čuo u svom životu: 
“Šta ako je ovaj san postao naša java?”

Da. Šta ako ovaj san Fake efendije živimo već pola vijeka, a niko nam to nije još rekao?

A onda se džematlije pitaju što efendija dolazi pospan na sabah? Što nema ideja u radu sa djecom? Što su mu hutbe nezanimljive? Što ne radi na sebi? Što, što, što?

A ova vještica od žene, bez kapi mozga, opet ga u društvu vabi svojim piskavim i neiskrenim glasom: “Eto vam efendija ili pitajte efendiju ili efendija moj”, liječeći, svoje bolesne komplekse. 
I on tako nju, produžavajući igru jeftinog varanja naših masa, koristeći časnu odoru i vjernički vokabular kao rekvizite iz svog, više nego skromnog, hipnotičkog arsenala.

Prave efendinice sa kojima je Allah zadovoljan ne obmanjuju ni sebe, ni svoje muževe niti svoj džemat. Kako ih prepoznajemo? Po govoru, naravno. Tako što motivišu svoje muževe da budu zanatlije, zemljoradnici tj. poduzetnici koji će živjeti za islam, a ne od islama.

A on jadnik nikako, ali nikaka u cijelom danu i sedmici – da barem nakratko – izađe iz te svoje prezahtijevne uloge. Da barem nakratko odmori i um i dušu. 
Da barem malo nahrani nečim lijepim svoj nefs, ne bi li napokon izbrisao iz svog pamćenja sliku proganjajućeg šizofrenog ćurana koji ga ne ostavlja ni u snovima.
Pa da može trajati kvalitetnije na svom časnom imamskom poslu.

Nego, umjesto što umarate svoje jezičine haramima, naše efendije i efendinice koje aktivno gibetite u vlastitim, zatvorenim FB grupama, bavite se više aerobikom. Idite trčati. Mrdajte tu utovljenu pozadinu. Znojite se više. Ponesite dobru knjigu za čitanje negdje, nakon što prepješačite cijelu šumu. Sjednite na paprat, udahnite duboko više puta i dozvolite da vaš najčasniji organ bude prokrvljen kvalitetno. 
Kad ste već tu posmatrajte razno bilje. Možda izvučete neki zaključak. 
Možda napokon shvatite zašto smo Allahu najbliži kad smo najbliži zemlji. 
Možda napokon obogatite svoje džemate nekim plemenitim zaključkom, umjesto što ga gledate kroz pare od dženaza i ostalih usluga koje masno naplaćujete.
Spustite malo te prazne, bahate glave i pomirišite nešto lijepo. Prazna glava je kao doboš. Daleko se čuje.
Neka taj miris kola vašim umom kad već ne može da se spusti do vaših srca zakrčenih grijesima pogrešnog govora.

Sve efendijske tračare (muško-ženske) mi duguju nekoliko odgovora.

Kad čitate moje radove:

1. Zašto smatrate da poznajte moje motive?
2. Do kakvih to sve brzopletih zaključaka skačete, a skakati ne znate?
3. Zašto niste iscrpili 70 pozitivnih interpretacija?
4. Zašto ste odmah krenuli u destruktvno ponašanje kroz ogovaranje i širenje javne smutnje?
5. Znate li kako Allah u Kur’anu naziva osobe koje se ponašaju poput vas?
6. Kako planirate kompenzirati štetu nanesenu vlastitim ogovaranjima, mahalanjima, munafičenjima?
7. Gdje je nestala vaša duhovnost, duhovitost i lijepa seksualnost? 
8. Zašto vam je u interesu da se o vjernicima šire potvore, dezinformacije, loše riječi, insinuacije?
9. Znate li kako Allah u Kur’anu prijeti takvima?
10. Znate li vi uopšte u kakvom ste belaju?

Tako mladjahna, a već pokvarena ulemo, vi koji neodgovorno i podmuklo sa svojih profila spinujete poluinformacije i dezinformacije o mojim pisanim radovima. 
Uprkos činjenici da sam vam došao na noge i zatražio da dodjete sa jasnim pasusom iz bilo kojeg mog rada za koji mislite da je sporan da ga izanaliziramo, a vi ste to odbili učiniti. I nastavljate dalje bezobrazno da spinujete dezinformacije i poluinformacije uprkos tome što sam pobio vaše lažne tvrdnje o nekoj navodnoj generalizaciji u mojoj preciznoj kritici onog što Poslanik, a.s., naziva pokvarena ulema. Naravno, bez navodjenja imena nego kroz isticanje jasnih karakternih osobina. 
Nije vam palo na pamet da se izvinite nego ste samo preformulisali svoje spinove i nastavili dalje svjesno širiti smutnju i huškajući mlade ljude na mene, indirektno ohalalljujući moju krv. 
Neodgovorna mladjahna ulema i (stariji kenjci) koja uporno ne želi vidjeti dobro, uzima van konteksta polovične segmenete iz mojih radova, svjesno ih negativno konotira u svojoj proizvoljnoj interpretaciji i šalje u javni život uzrokujući očiglednu smutnju. 
Bojte se Allaha fukaro jedna željna pažnje. Zar mislite da Allah ne vidi to što radite?!
Ne igrajte se gluhih telefona i pustite starijima i zrelijima da kažu šta misle o onome što vi ne razumijete.
Ne zamjenjujte svjesno teze.
A vi, mladjahni imami koji iznosite javno puke insinuacije da radim za britansku (i koju već) obavještajnu službu, to morate jasno dokazati, inače ste kod Allaha klevetnici i smutljivci. Nedostojni posla koji obavljate.

Ima li u ovom našem narodu i jedna odgovorna osoba sa minimumom analitičkih sposobnosti koja će objektivno utvrditi da li u mojim radovima postoji blasfemije ili ataka na bilo čiju čast? Ima li medju vama jednog pravednog čovjeka?

Još jedan spin koji je aktuelan ovih dana je da sam vrijedjao čast nečijih hanuma. A što je notorna laž koja se ponovo koristi da se društvo nahuška protiv mene i ohalali moja krv jer je čast svake muslimanke najvažnija svetinja u islamu. 
Moji radovi su dostupni svima. Već sam vas pozvao da diskutujemo pasus po pasus što ste naravno odbili jer igrate igru smutljivaca. 
Sad kažem svima, ko nadje jednu blasfemičnu riječ u mojim radovima nudim mu/joj 10.000 eura. 
I ponovo rade svjesnu zamjenu teza jer pokvarena ulema ovog društva sistematski vrijedja i inteligenciju i čast više generacija naše ženske čeljadi kroz brutalan mobing koji vrše po džamijama i vjerskim institucijama.

Postoji pokvarena ulema koja me javno potvorila da lažem na Allahove ajete bez da su donijeli i jedan dokaz. Na moj poziv da iznesu bilo kakav dokaz pobjegli su glavom bez obzira, ostavljajući iza sebe jednu zanimljivu formulaciju koja se ponavlja od strane pokvarene uleme iz više različitih država, a to je: “Edine, nećeš u moju bašču!” Ili “Istjerajmo ga iz naših avlija!” 
Niti sam ja Aleksa Šantić, niti ste vi lijepe Emine, niti je ovo austrougarska Bosna i provincijski Mostar iz 1902. godine. Niti ste vi stari imami iz tog vakta.
Medjutim, sad sam jako zainteresovan za sve što se dešava u “vašim baščama” jer znam da su pune živo zakopanih generacija (el-mev’uda), a svako dijete, žena, čovjek je i naš emanet.

Znate li da zbog vaših jezika, vaših prejedanja, žderanja i vašeg pogrešnog tretiranja vaših džemata ispaštamo direktno mi vjernici lokalno, a onda cio ummet globalno? 
Mijenjajte se pod hitno ne bi li nam svima bilo bolje!

Bi li vas ubilo da dnevno uradite 50 trbušnjaka? Prošetate desetak kilometara? Posjetite 4-5 džematlija? 
Napravite 5-6 multidisciplinarnih timova?
Kad već ne znate isisavati bolesti i negativno iz ovog društva onda barem s****** jedno drugom češće. 
Tad će vam vokalni aparat biti ispravno uposlen i možda su to trenutno jedine aktivnosti vaše usne šupljine sa kojima je i Allah zadovoljan.
To vam je sigurno halal.

Nadmajčinski savjet svima:

Znam da su vaše zatvorene FB grupe, grupe hodža i hodžinica, aktivnije u zadnjih nekoliko dana nego ikad od svog osnutka. To me raduje. Imate potrebu da me uvrijedite na ličnoj osnovi? Ama bujrum!
Vrijeđajte, ujedajte, pucajte, nazivajte imenima, ali pokažite da ste živi, da vam je stalo, da vam srce kuca za nešto! Da vidimo da nam srce kuca za iste ideale! 
To ako postoji onda mi možete reći konjino, 1000 puta, sve vam je halal!

Ono što vam nećemo halaliti i ono zbog čega ćemo krenuti direkno na vas (o da!) svim svojim sredstvima (a nemate pojma šta vas čeka) je ignorisanje ove fantastične mladosti!

Zašto ne uđete među njih! Zašto ne pogledate njihove komentare, radionice koje ovdje vode?! Fenomenalne diskusije gdje imate potrebu samo da slušate i učite?!
Ali pogledajte bez predrasuda! 
Oduševit ćete se, garantujem vam to! 
I vidjećete da je njihovo vrijeme već odavno došlo!

Ova grupa je u potpunosti otvorena prema svima. 
Nije zaključana kukavički kao vaše. Efendije i efendinice naše preplašene.
Hvala Allahu pa imamo uvid šta sve pišete i planirate. A ružno je to što planirate. 
Čestitam vam, ali najiskrenije, što ste već poslali zvanične dopise u sve vaše/naše džemate tražeći od džematskih odbora zabranu ulaska u džamijske prostorije za Aidu i mene. Napokon malo ekspeditivnosti.
Kao da nas ne pokušavate sabotirati na razne načine otkako smo se vratili sa studija. 
Spori ste i nekreativni i kad treba nekog sabotirati. 
Planirajte vi, a planira i Allah.

Ako se ikad uzdignete iznad krošnji guste šume vlastite sujete, molim vas, obratite pažnju na ovu mladost u grupi i na to kako lijepo razmišlja i piše! Ovdje imate najbolje studente sa nekoliko univerziteta. Nagrađivane pjesnike, inovatore, mlade imame kreativce, poduzetnike, ljekare, ekonomiste, politologe, sociologe, vrhunske pedagoge, vrijedne doktorante i doktorantice i svi oni, aktivno, primišljaju Kur’an kroz svoje glavne specijalizacije!
Moramo im kreirati prostor i samo ih zadovoljno gledati sa strane. 
Sve će oni odraditi sami. 
Naravno, danonoćno bdijenje nad njima se podruzumijeva. Stavite im se na raspolaganje i Allah će vas uzdići na oba svijeta!
Hvala vam.

P.S.
Oni koji nisu u toku sad neka znaju. 
Otpočeli sam otvorenu borbu protiv pokvarene uleme u ovom našem društvu i tu više nema povrtaka niti odstupanja. Svaka vaša pomoć je dobrodošla. Očekujemo da se pošteni ljudi priključe. Pošteni i hrabri ljudi iz svih mogućih krugova.

Za mene ovo što radim nije nikakva igra. Svaki moj potez je unaprijed isplaniran i promišljen. Potpuno svjesno sam udarao u nefsove/ega pokvarene uleme (njihovu i gornju i donju glavu) da pokažu šta kriju u svojim prsima. I oni to jako glasno i bučno pokazuju. To se zove ibrahimovsko udaranje verbalnom macolom po lažnim totemima i potpuno je legalno i legitimno! Čisti kur’anski i ispravno kontekstualizirani princip.
A učeni i mudri neka posvjedoče!

Želimo ih istjerati na čistac iz svojih dobro ušuškanih luksuznih brloga i napokon pročistiti naš javni prostor za novi progresivan i posvećen rad. 
Ako postignemo ozdravljenje naših religijskih zajednica postićemo ozdravljenje i svih drugih segmenata našeg društa. 
Tako da očekujem pomoć i iz svih drugih religijsko-civilizacijskih krugova.

Obavezni smo to uraditi jer je previše žrtvi pokvarene uleme čiju bol moramo namiriti i čije dostojanstvo moramo povratiti i zaštiti. Zbog nepravde koja im je učinjena o kojoj nemaju s kim iskreno porazgovarati jer su osjetili šta znači upasti u gustu mrežu hijerarhijske korupcije u Islamskoj zajednici i biti višestruko prevareni. 
Kao što u našim zdravstvenim ustanovama postoji tzv. “solidarnost bijelih mantila” (zakon ćutanja na korupciju i nepotizam u svojim redovima) tako i u našoj Islamskoj zajednici postoji – po nezaštićene džematlije – još nemilosrdnija “solidarnost bijelih ahmedija” (takodjer izmedju samih sebe u korupciji i nepotizmu, a protiv svoga stada/naroda). 
Vi koji krenete na mene jer su vas drugi nahuškali unaprijed vam halalim jer ne znate ko sam.
Vi koji svjesno huškate mlade i zelene ljude protiv mene bojte se Allaha i Njegove kazne koja će vas stići ukoliko se javno ne pokajete i izvinite.
Obraćam se Allahu i pozivam se na sva Njegova lijepa imena i osobine, zazivam sve Njegove svjetlosne meleke i svu Njegovu vidljivu i nevidljivu vojsku tražeći od mog Gospodara da kazni i ponizi još na ovom svijetu sve one koji me privatno znaju, koji su se uvjerili u moje dobro, a u ovim vremenima dopuštaju sebi luksuz ‘mudre’ šutnje. 
Vaša tajna podrška mi više ništa ne znači.
Krećemo sa svim što imamo, a imamo mnogo, protiv ovih pokvarenjaka, tražeći od Allaha uputu, mudrost i Njegove žestoke robove sa kojima je On zadovoljan. 
A vi kako hoćete.

Pokvarenjaci medju ulemom su u strahu jer znaju da ćemo ih uskoro početi prozivati poimenice uz jasne dokaze i svjedočanstva drugih ljudi. 
Zato su se uznemirili i otuda naručeni spinovi.
Nema više pasivnog gledanja. Ni za koga!

Edin Tule, Pozitivna psihologija s aspekta islama