Dr. Zakir Naik: Ne postoje “selefije”

Neki ljudi, kada ih pitam: „Šta ste vi?“, kažu: „Mi smo ehli-hadis. Slijedimo samo Kur’an i Sunnet.“ U redu. To ima smisla. Mada, ja bih u tom slučaju sebe radije nazvao ehli-sahih-hadis, jer slijedim Kur’an i vjerodostojne hadise. Postoje oni koji slijede slabe i apokrifne hadise. Takve koji sebe nazivaju ehli-hadis pitam: „U kom kur’anskom ajetu Uzvišeni Allah kaže da se trebate zvati ehli-hadis?“ Odgovaraju da ne postoji takav ajet. Ponovo pitam: „Postoji li vjerodostojan hadis u kome se kaže da trebate sebe zvati ehli-hadis?“ Nema odgovora. Zbog toga, ne kažem da sam ehli-hadis, nego musliman. Musliman je 100% ehli-hadis.

Druga grupa ljudi kaže: „Mi smo selefije.“ Ja ih pitam: „Selefije!? Šta znači riječ selefija?“ Kažu: „Selefije su sljedbenici selefi-saliha, prvih generacija.“ U redu, i ja slijedim prve generacije. U kojem kur’anskom ajetu se naređuje da se trebamo zvati selefijama? Ne postoji takav ajet. Postoji li hadis koji to naređuje? Ne postoji. Međutim, jedan selefija mi je rekao da postoji takav hadis, u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ja sam selefija!“, i dodao da ga bilježi Muslim. Analizirao sam Muslimovu zbirku hadisa i nisam našao taj hadis. Ipak, postoji hadis čije riječi je ovaj selefija izvukao iz konteksta. U tom hadisu, kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao svojoj kćerki Fatimi, r.a.: „Fatima, ja sam tvoj najbolji selef.“ Već sam rekao da selef znači predak. To je otac rekao svojoj kćerki. U čemu je problem? Isto i ja mogu reći svojoj kćeri. Šta je smisao ovih Vjerovjesnikovih riječi? Vidite, postoje preci koji nisu bolji od svojih potomaka. Neka djeca su bolja od svojih roditelja. Drugi problem je doslovno značenje riječi selefije. Danas niko za sebe ne može reći da je bukvalno selefija. Zašto? Zato što smo mi halef/potomci. Možemo biti selefije samo našim potomcima: djeci, unicima i td. Tehnički možemo biti selefije. Islamski ­– ne možemo.

Kad sam prvi put išao u Australiju, dočekala me grupa muslimana koji su se trudili prakticirati sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Hvala Allahu. Na aerodromu sam sa svojom ekipom kamermana i tehničara obavio namaz. Po završetku namaza, jedan od domaćina je oduševljeno uzviknuo: „Čovječe, pa ti klanjaš isto kao i mi!“ Rekoh: „Ne znam kako vi klanjate, prvi put vas vidim. Klanjam kao što je klanjao Allahov Poslanik, s.a.v.s.“ Gledali su moja predavanja o komparativnim religijama. To je moja specijalnost. Nisu imali nikakve zamjerke, ali su se htjeli uvjeriti kakva mi je akida, pa su me pozvali u Australiju, da se malo bolje upoznamo. To su dobra braća muslimani, hvala Allahu. Ni ja nisam imao nikakve zamjerke na njihov račun.

Svako novo ime donosi nove podjele

Za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pojavili su se munafici/licemjeri. Živjeli su u Medini. Ashabi, ipak, nisu sebi promijenili ime. Pojavili su se i haridžije. Ljudi su ih tako nazivali, a tako su nazivali i sami sebe. Ashabi su i dalje sebe zvali muslimanima. Niko, čak, nije ni pomislio na neko novo ime. Kasnije su se pojavili mu’tezili, ali muslimani i dalje nisu mijenjali sebi ime. Dakle, ne možete reći da tada nije bilo novih grupacija. Bilo ih je.

Na stav šejha Albanija: „Moramo se zvati selefijama.“ odgovaram kontrapitanjem: „Kojim selefijama? Postoje ih nekoliko: kutubi, sururi, madhali…“ Ne želim ih markirati nipočemu ružnom, ali čak i među selefijama postoje različite grupacije. U Velikoj Britaniji postoji ogroman broj selefijskih grupacija, koje jedni druge proglašavaju nevjernicima. Da Allah sačuva! Dakle, kojim selefijama treba pripadati? Zapamtite: kad god sebi date novo ime, razilaženja su neminovna! Kad su se pojavili šiije, ljudi su počeli govoriti: „Mi smo sunnije.“ Kasnije se iz sunnija izdvojila grupa ehli-sunnet vel-džema’at. Zatim su se i oni podijelili na hanefije, šafije, malikije, hanbelije, selefije, ehli-hadis… Od svake grupe stvaralo se još nekoliko novih. Kad god ljudi sami sebe izdvoje u skupinu i sebi dodijele ime, razilaženja su neminovna. Ako će se i skupina kojoj je Allah dao ime muslimani podijeliti, zašto mislite da se neće desiti podjele u skupinama koje mi osnivamo?

Allahov Poslanik, s.a.v.s., jeste predvidio podjele među muslimanima, ali ih nije naredio. Nije rekao da se trebamo zvati ehli-hadis i selefije. U gradu iz kojeg dolazim, postoje dvije skupine ehli-hadisa: džamiat ehli-hadis i gurba ehli-hadis. Kojima trebamo pripadati, ako jedni druge proglašavaju nevjernicima!? Ne želim nanijeti štetu bilo kome. Zato sam istakao da je ova tema osjetljiva. Samo vam želim prenijeti poruke Allahovog Govora i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s.

Moram istaći da među brojnim grupama muslimana, selefije i ehli-hadis su najbliži sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Međutim, kojim selefijama trebamo pripadati? Možda je za vrijeme mladosti šejha Albanija postojala samo jedna grupa selefija. Danas ih ima mnogo: sururi, madhali, kutubi… Svi govore loše jedni o drugima. Od nedavno imamo novu grupu: pravi selefije.

Naša grupa za da’vetski program uključuje veliki broj ljudi iz cijelog svijeta. Većina ih je završila fakultete u Arabiji, a za sebe govore da su selefije. Jednom prilikom, dok smo razgovarali o raznim stvarima, pitao sam ih: „Riječ selefija je skraćeni izraz slijeđenja islama kako su ga shvaćali selefus-salih (dobri prethodnici), zar ne? Recite mi, ko je bio bolji: selefus-salih ili Muhammed, a.s.?“ Oni odgovoriše u jedan glas: „Muhammed, a.s., naravno!“ Rekoh: „Pa zašto se ne zovete muhammedije?“ U Indiji postoji sekta muhammedije, ali su daleko od islama. Opet, ko je bolji: Muhammed, a.s., ili Uzvišeni Allah? Naravno, Uzvišeni Allah. On je Svoje robove koji Mu se pokore nazvao muslimanima.

Zato, ponavljam: svako novo ime donosi nove podjele. Ebu Hanife je imao četiri učenika sa različitim učenjima. Imam Šafija je imao stari i novi mezheb. Ehli-hadisa postoje nekoliko grupacija. U Kereli postoji grupa mudžahidun. U Saudijskoj Arabiji nemaju pojma o tome ko su ehli-hadis. Oni znaju samo za selefije, iako su im učenja ista. Da li to znači da selefije i ehli-hadis nisu na istom putu?

Zbog toga, na početku i na kraju rasprave, jedino obilježje koje mogu priznati sebi i drugima jemusliman. Ne želim povrijediti osjećanja nijednog brata muslimana, ma kako on sebe nazivao. Ja volim sve muslimane. Zato ih sve pozivam da se okupimo oko zajedničke riječi.

 

(Iz knjige “Vjera za sva vremena”. El-Kelimeh, 2013.)

islamPRESS.net